ex anais » wrote:
Čuj, nagovorili te. Pa što bi radio inače, lupao glavom o zid?

A da. To su bili radni dani tako da sam išao i u školu. Em sam bio iscrpljen od nespavanja što se vidjelo, em su bolovi bili na xy^32. Bijaše zima a snijeg do koljena, držao sam grude snijega na obrazu i tako to.
Jasno empatični ljudi kakvi jesu su govorili da bi trebao zubaru - ja sve kao pa proć će to je nešto ovako, onako bla bla. Onda još jedna noć nespavanja i drugi dan poslije škole praktično je došlo do lupanja glavom o zid. Ne doslovno al' ono sjedio sam na balkonu ko zombi dva dana nespavanja, vani valjda -10 držim snijeg na obrazu i u jednom trenutku mi se skroz razjasnilo da bi fakat bilo uredu otići kod zubara.
Nazvali su tog privatnika i u roku od 15min, sam promjenio mišljenje o legalizaciji lakih a i teških droga.
Uglavno, očito je, imao sam nekakvu fobiju od zubara. Kao mali išao sam kod te školske koja je završila za mesara. Vadila je zube tako da bi napravila polugu s nečime ispod zuba i praktično ga izbila, vadila je jedan kutnjak nekakvim kombinirkama, sve to s anestezijom koja je bila nekakvo špricanje nečega što nije učinilo ama baš ništa. Za injekciju sam mislio tko zna što je to i gdje to zabodu u glavu.
Uglavnom poslije sam skužio da je OK ići zubaru i da ne boli i tada sam popravio tih nekoliko zubiju i od tada stoji. Znam da bih trebao na kontrole al' sve mi se neda. Nekako su bijeli ne bole me. Možda vidim neku točkicu al' fakat mi se ne čine bolesni. Što je vjerojatno zajeb al' dobro.
To bi bila moja priča, ajmo sada svi zapljeskati, grlit me i tako to.
