kocenje prednjom efikasnije?!

ja imam osjecaj da moze biti prije svega opasnije jer te dosta baca naprijed. prije svega idem zadnjom. doduse, ne sjecam se kako je s obicnim kocnicama, vjerojatno je umjerenije, ja s ovim diskovima imam osjecaj da cu preletjeti preko volana ako se malo vise poigram s prednjom. to mi se tako ucinilo vec pri isprobavanju bicikala, a dragi (koji ne vozi bicikl, al' se kuzi u aute) mi je to i potvrdio.
ontopicnije:
prijavljujem prvu voznju.

ne znam kol'ko je moglo bit', pet-sest kilometrov. nije puno, al' mislim da je za pocetak sasvim ok. prvo me, kad sam sjela, tako boljela guzica da sam pomislila: dec it, par metara oko zgrade i idem doma.

medjutim, onda sam se na silu provezla jos malo pa jos malo pa jos malo pa sam se onda zalaufala, guzicetina se ugrijala i prilagodila u trenu i ispala lijepa voznjica. putem sam rastrkanim curicama na rolama viknula nek' se voze desnom stranom, a pred kraj sam krenula i u pretjecanje svega sto se krece (srecom, na toj etapi nije bilo ljudi koji bicikl shvacaju ozbiljno pa se sad mogu *urcit'). malo me *ebao ligament, ali sve ostalo je ok.
ne smijem prestati.
uskoro cu opet na fizikalnu terapiju za ahilove tetive pa cu uz to dobiti i elektrostimulaciju misica natkoljenice. nadam se da ce uz to i bicikl koljena biti bolje i da cu moci i ojacati i lagano mrsavjeti. sad se jos i privikavam na ortopedske uloske (ne *ebu me ulosci, vec blago povisenje pod petom koje mi ocito prebacuje opterecenje na koljena) i pijem movalis kroz deset dana.
kad sam prije iks godina zbog tetiva prestala s trcanjem, pala sam u depru. nisam na vrijeme lijecila (nisam imala pojma ni o cemu pa sam cak neko vrijeme forsirala trcanje unatoc bolovima), a jos sam se i udebljala. a kad preraste u kronicno, vise nije jednostavno. onda sam prosle godine krenula lagano planinariti i zaljubila se u svoje stapove. medjutim, ni to sad bas i ne bih smjela. malo sam zalosna jer jako volim ici na sljeme (osjecaj koji nastaje pri penjanju i nakon istog, u kombinaciji s pokojim lijepim pogledom, je neprocjenjiv i bolji od bilo kakvog sexksa

), ali dok god imam ovaj bicikl, necu si dozvoliti da me to previse izdeprimira. na kraju krajeva, tko kaze da ne mogu ici u malo lakse setnjice. malo pomalo. dobra stvar je sto bic mogu voziti prakticki svaki dan, a za sljeme ipak treba biti vikend ako ne zelim ici sama ili mi se ne da trositi vrijeme da prodjem kroz cijeli grad bez auta.
drz'te fige, ne samo da se dodatno ne s*ebem, nego i da mi bude bolje. a vi se svi pazite, slusajte svoje tijelo i ne ignorirajte sumnjive bolove.

trkaci, posebno pazite na podlogu i odabir obuce.
dragi mi je zbog prvog pocasnog kruga obecao kutiju sladoleda, ali sam mu saopcila da je to, iako sam veliki gurman, pomalo kontraproduktivno. pa sam nagradu zamijenila za cetiri mahune vanilije. da ispecem pitu.
