Leteća » wrote:Umorna sam i depresivna. Osjećam se kao jebeni Sizif. Jedan dan sve krene divno i krasno, drugi dan se pokaže da je to kurac i da mi slijedi još xy dana živciranja. Imam hrpu posla a ne mogu se nikako šutnuti u guzicu da to porješavam. Mozak mi trokira, glupa sam za sve osim drkuljenje po trkeljanju.
Ajmo, savjeti psihologa!
ovdje ne treba savjet. ovdje treba pitanje - ne znas ti kako je meni.

dakle, terapija grupisanja. ili drugim rijecima, cemu sluzi ziva sila? da mos rec..ne jebem zivu silu.
e, sad polako dolazimo i do kljucnog kljucica problemcica - sila. sto znamo o sili? znamo..sila silu radja, sila boga ne moli, neka sila bude s tobom, itd. bilo kako bilo, to sve ne znaci ama bas nista osim jednog. gdje ima sile, ima i moranja. a gdje je moranje, izbori su skuceni, pa do frustracije, zelja se svodi na elementarno, volja to nije. gdje nije volja, nije ni motivacija. a motivaceje nema, zacaranim krugom, zato jer je sve kurac. i to goli. i to je istina. nista ti tu nisi pogrijesila, nista tu nema lose, nema tu zla. tako je, jebiga.
dakle, to da si umorna i depresivna, ic o kej, to je normalno. aj mi pokazi jednog koji nije umoran i depresivan. aj, nek se javi taj lola. ako ima neko takav, vjeruj mi, taj potpuno munjen i manit, najbolje ne imat posla s takvima.
dalje,. jel ti znas kad je edip zajebavao sizifa..sta je sizife, guras kamen, a? jel znas sta mu je sizif odgovorio?
to divno i krasno, to ti je samo percepcija. zakljucili smo vec d aje to goli kurac, ali u tom trenutku on izgleda upravo onako kako si ti zamislila. kad se pokaze u pravom svjetlu, kad nije onako kako bi ti htjela da bude, onda se zivciras.
e, tu simptomatologiju treba lijecit, uklonit, dakle, sve ce bit isto, zivcirala se ti ili ne. jedan od najljepsih savjeta koja sam imao prilike cut je..nemoj se zivcirat. a meni tek onda zivci krenu na trista. stoga, ni u ludilu ti ne zelim rec da se ne zivciras, ali aj, stani malo..ono, zaledi pokret, udahni, razmisli..sto ti time dobijas?
ako na takav nacin mozes mijenjat sebe na gore, onda sigurno postoji nacin da se mijenjas na bolje, tj npr da se ne zivciras.
s necim ..ili nekim se valja pomiriti, valja doci do toga da se valja pomiriti. nije lako, a cesto i precesto cak i taj detaljcic nismo u stanju kontrolirati, cak i to, sto bi mozda jedino trebali ili mogli kontrolirati.
mozak ce ti trokirati sve vise i sve kvalitetnije, narocito ako mu to dopustis. glupi smo svi, vjeruj mi, i to ono sasvim solidno glupi, ali nas koji put uhvate napadaji nekih okolnosti, srece, samopuozdanja i ostalih iluzija i onda mi mislimo da smo pametni. e, a to upravo neprijatelj zeli. ne daj gusta neprijatelju i budi glupa, opusti se.
hrpa posla se rjesava na isti nacin na koji se zapocinje put. prvim korakom. tako i hrpu posla rjesavaj, malo po malo, jedan po jedan problem, jedan po jedan posao. nije bitno koliko ce ti trebat za taj prvi posao (moguce je i da pogresno poslozis prioritete, ali..pa sta, to se stalno i svima i uvijek dogadja), bitno je ustrajati dok ne steknes kondiciju ili jednostavno dok ne prodje ta neka situacija ili stanje, pa poslije sve izgleda puno lakse. mislim, sta...najteze je prvih sto godina zivota, poslije to ide samo od sebe.
a sad. savjeti..

..evo jedan odabrani izbor (cuj mene..odabrani izbor) iz biblije savjeta, marfijevog zakona i nadodajem jos jedan zakon od kolakovskog.
aksiomatika..smiji se, sutra ce biti gore.
kolakovski.. i onako i ovako je lose, sve je lose.
jedan sa korolarima.. ne gubi srce.
korolar 1.. mozda ti ga zele iscupati..
korolar 2.. a ne da im se puno cekati.
i jos jedan predivan, izostavit cu nadopunu ovok zakona/savjeta. ma tj, necu je izostaviti neka ide i ona..
ne mozes pobijediti.
ne mozes izvuci nerijeseno.
ne mozes prekinuti igru.
nadopuna..
kapitalizam se temelji na pretpostavci da mozes pobijediti.
socijalizam se temelji na pretpostavci da mozes izvuci nerijeseno.
misticizam se temelji na pretpostavci da mozes prekinuti igru.
..ahooooj..
