blue » wrote:Fotić mi je više nego prihvatljiva verzija od
fotografski aparat ili
fotografska kamera ili kako se fotić već zove u punoj verziji
Nekad davno se govorilo samo
aparat.
Osim ako to nije još jedna posebnost mojih roditelja...
Mah, mogla bih ovdje, kad sam već započela, reći koju o velikoj traumi koju su mi priuštili vlastiti roditelji a koja me je pratila dobar dio života. Moji su roditelji, naime, odlučili naziv
daljinski upravljač skratiti - umjesto u
daljinski kao sav normalan svijet - u
upravljač. Ismijavanja, čuđenja, izvrgavanja ruglu... možete samo zamisliti što sam sve proživljavala kad bih u kakvom društvu zamolila da mi se doda ta stvarca. Krv sam pišala sileći se naučiti na
daljinski, no svaki bi put u ključnom trenutku iz mojih usta izletilo
upravljač a ja bih se lupala po glavi i očajavala.
Godine su prošle i napokon mi je prestalo biti bitno. I baš zato, valjda, jednog dana se tražeći osvrćem oko sebe -
Di je daljinski?
Nisam odmah shvatila... tek nakon dva-tri dana mi je sinulo. Zovem to
daljinski, napokon.
Ovo nema nikakvu pouku.