Gospodin Arouet nije nikada bio toliko popustljiv prema neistomišljenicima, a pogotovo ne prema izjavama koje je osobno smatrao apsurdnima. No ovo nije tema o njemu, nego o tome kako se tko od nas snalazi u 'džankfudu' od informacija kojima nas svakodnevno obasipaju te kako na to reagiramo.
Povod za temu dao mi je Hrobi i njegova tema o NDH. Temu sam zatvorila i o njoj se ovdje neće raspravljati. No ono o čemu želim da porazgovaramo, dakako, ako za to budete zainteresirani, jest pitanje koliko ovakav stav smatrate kukavičkim? Pod "ovakav stav" mislim na izbjegavanje rasprave o nečemu što smatram netočnim, ali svaku raspravu o tome smatram besmislenim natezanjem pa je izbjegavam.
Drugo je pitanje kako osobno reagirate u takvim situacijama. Ne moraju biti u pitanju ustaše i partizani, može biti u pitanju i Zemlja kao ravna ploča, cjepivo kao dokazani uzrok autizma, you name it. Uskuha li sve u vama, požalite li što je rasprava samo internetska pa ne možete sugovornika zgrabiti za gušu i ciglom mu utjerati pamet u glavu pa se ipak odlučite na psovke i jebanje mamice - svejedno je li ustaška, četnička, komunistička ili kakva već - ili pak uprazno trošite pristojne riječi, vrijeme i energiju? Smatrate li da uopće ima smisla raspravljati?
Odmah ću sama odgovoriti na svoje pitanje: smatram i ne smatram. Ovisi o temi i o sugovorniku odnosno sugovornicima. No, što dalje, sve se više uvjeravam kako su sve to samo moji ventili, a praktične koristi od toga nema.
Da vas čujem.
