Ugađanje partnerima

[jednokratni klon]

Pa ne čini li to ugodu partneru? Ako ne, onda su mi lagali
To je, po meni, primjer ugađanja koje je meni u određenim nježnim godinicama bilo mrsko a ideja da bih to mogla raditi nezamisliva. Kasnije, valjda klasičnim ter operantnim uvetovanjem, došlo je do nekih, jelte, promjena, i tako to.

Poše, nek mi netko išteka internete

Paa, meni to nije palo na pamet raditi dok nisam poželjela, tj. dok mi nije postalo gušt. Dakle, ugađala sam opet sebi. I posljedično, njemu.

[Almost Rosey]

A jebogaja nije ni mene nitko scullfuckao niti mi je to baš bilo u "eeew ja to ne bih niiikad" domeni.
I naravno da je djelomično bila moja znatiželja u pitanju.
No prvenstveno sam to napravila da bih nekome ugodila

[jednokratni klon]

A jebogaja nije ni mene nitko scullfuckao niti mi je to baš bilo u "eeew ja to ne bih niiikad" domeni.
I naravno da je djelomično bila moja znatiželja u pitanju.
No prvenstveno sam to napravila da bih nekome ugodila

Ne znam, ja nisam. Ja sam napravila jer sam to jako jako htjela. To bi bilo obostrano ugađanje, ali pravo ugađanje u kontekstu u kojem je Tea rekla bi bilo da to mrziš, ali napraviš da ugodiš njemu.

[Almost Rosey]

A eto, onda uopće nisam trebala potezat gutanje nego se zadržat na LOTR-u i mirna bosna
Meni je to jako mrsko. Ali kad se sjetim da će on biti sretan ko malo dijete...

ma i dalje će mi biti mrsko

[jednokratni klon]

A eto, onda uopće nisam trebala potezat gutanje nego se zadržat na LOTR-u i mirna bosna
Meni je to jako mrsko. Ali kad se sjetim da će on biti sretan ko malo dijete...

ma i dalje će mi biti mrsko

Pa šta ja znam, meni nisu zamjerali oni kojima nisam tako ugađala. Mislim, glupo bi mi bilo sebe siliti kad to ne bih htjela, tj. mislim da onda ni njegova sreća ne bi bila tolika, ako on zna da ja to ne radim s guštom. Jer onda je to puka mehanika, a ovako on zna da si ga progutala cijelog jer želiš.

[kuki]

Ne znam, meni ugađanje nekome nije nužno povezano s osobnom patnjom, odnosno nije ugađanje kad radiš samo ono što ti je mrsko. Ponekad jest

Ali o tome je topik, ne o ugađanju partneru vlastitim uživanjem u vremenu provedenom s njim.

[nina williams]

Ma kud on okom, tud ja skokom. Jašta neg mu ugađam. Dvajest puta dnevno, minimalno. Ko i on meni. I onda kad ono drugo svati viče ajoooj, voljam, voljam. Onda se grlimo i cmačemo i govorimo puno onih nekih riječi sa slovima nj i lj i prekrstimo r u v, jer to r tada tako nekako para uši, i tako radimo sve te neke buci-buci stvari, sramota valaj čoeka i pisat o tome kolko razmaženo zvuči.
I tu spada sve: od najobičnijih gluposti tipa češkam ga i kad mi ruka već lagano odrveni, jer i dalje kmeči od zadovoljstva; trknem mu do kioska po cigarete jer vidim da nema; pazim kako solim ručak jer on soli valjda 3x manje neg normalan svijet...pa do one svadbe koju ću u petom mjesecu sa smješkom odradit i neću zanovjetat iako mi je fakat mrsko ić. Jebga, ni njemu se ne ide, al familija, komšiluk i tako to.
Evo, iđem mu za po sata peć palačinke jer ih je danas nešto spominjo, a za sat i po se vraća kući.

Uglavnom, ugađanje je super, isplati se podjednako i ugoditelju i ugođenom. I, da ne bude zabune, nije to nešto što radim preko volje, ae ću ja tu glumit neku žrtvu, jes malo morgen. To su stvari koje inače ne bih napravila, al mi ih je drago napravit za njega. Pa ih napravim. Ko recimo kolači sa sirom. Koje ne jedem, al ih on voli. (Ma nema čoek uopće ukusa za jelo kad bolje razmislim, ne soli ručak, al šećeri sir. Aštaš.)

[Almost Rosey]

A Nina

[ombia]

(Ma nema čoek uopće ukusa za jelo kad bolje razmislim, ne soli ručak, al šećeri sir. Aštaš.)

[Pješčana]

Nina

[ElliQuinn]

Ma kud on okom, tud ja skokom. Jašta neg mu ugađam. Dvajest puta dnevno, minimalno. Ko i on meni. I onda kad ono drugo svati viče ajoooj, voljam, voljam. Onda se grlimo i cmačemo i govorimo puno onih nekih riječi sa slovima nj i lj i prekrstimo r u v, jer to r tada tako nekako para uši, i tako radimo sve te neke buci-buci stvari, sramota valaj čoeka i pisat o tome kolko razmaženo zvuči.
I tu spada sve: od najobičnijih gluposti tipa češkam ga i kad mi ruka već lagano odrveni, jer i dalje kmeči od zadovoljstva; trknem mu do kioska po cigarete jer vidim da nema; pazim kako solim ručak jer on soli valjda 3x manje neg normalan svijet...pa do one svadbe koju ću u petom mjesecu sa smješkom odradit i neću zanovjetat iako mi je fakat mrsko ić. Jebga, ni njemu se ne ide, al familija, komšiluk i tako to.
Evo, iđem mu za po sata peć palačinke jer ih je danas nešto spominjo, a za sat i po se vraća kući.

Uglavnom, ugađanje je super, isplati se podjednako i ugoditelju i ugođenom. I, da ne bude zabune, nije to nešto što radim preko volje, ae ću ja tu glumit neku žrtvu, jes malo morgen. To su stvari koje inače ne bih napravila, al mi ih je drago napravit za njega. Pa ih napravim. Ko recimo kolači sa sirom. Koje ne jedem, al ih on voli. (Ma nema čoek uopće ukusa za jelo kad bolje razmislim, ne soli ručak, al šećeri sir. Aštaš.)

Sve je rečeno.

[Emericzy]

Ma kud on okom, tud ja skokom. Jašta neg mu ugađam. Dvajest puta dnevno, minimalno. Ko i on meni. I onda kad ono drugo svati viče ajoooj, voljam, voljam. Onda se grlimo i cmačemo i govorimo puno onih nekih riječi sa slovima nj i lj i prekrstimo r u v, jer to r tada tako nekako para uši, i tako radimo sve te neke buci-buci stvari, sramota valaj čoeka i pisat o tome kolko razmaženo zvuči.
I tu spada sve: od najobičnijih gluposti tipa češkam ga i kad mi ruka već lagano odrveni, jer i dalje kmeči od zadovoljstva; trknem mu do kioska po cigarete jer vidim da nema; pazim kako solim ručak jer on soli valjda 3x manje neg normalan svijet...pa do one svadbe koju ću u petom mjesecu sa smješkom odradit i neću zanovjetat iako mi je fakat mrsko ić. Jebga, ni njemu se ne ide, al familija, komšiluk i tako to.
Evo, iđem mu za po sata peć palačinke jer ih je danas nešto spominjo, a za sat i po se vraća kući.

Uglavnom, ugađanje je super, isplati se podjednako i ugoditelju i ugođenom. I, da ne bude zabune, nije to nešto što radim preko volje, ae ću ja tu glumit neku žrtvu, jes malo morgen. To su stvari koje inače ne bih napravila, al mi ih je drago napravit za njega. Pa ih napravim. Ko recimo kolači sa sirom. Koje ne jedem, al ih on voli. (Ma nema čoek uopće ukusa za jelo kad bolje razmislim, ne soli ručak, al šećeri sir. Aštaš.)

Eto, možeš cijele psihološke studije napisati a da ne kažeš ni pola ovoliko smisleno kao Nina.

[Potjeh]

Treba zatvoriti topic sada.

Ja sam ove zime bio 2 tjedna bez moje obitelji pa u tom vremenu ama baš ništa nisam sebi skuhao. Onako, sendviči i roditeljska spiza. Doduše, nagutao sam se ratnih filmova.

[kuki]

Ovo je bilo uvodno pitanje.

Pa je pitanje kakve stvari ste napravili kako biste vaše voljene (bivše i sadašnje) razveselili, iznenadili, ugodili im, a mislili ste da ne biste takvo što ni u ludilu napravili ili da bi vas barem bilo iznimno teško nagovoriti?

I još uvijek nitko nije odgovorio na njega. Mislim, češkanje, slatko, palačinke, slatko - ali priznam to pod odgovor jedino nekome tko je bio uvjeren da nikada, ni mrtav, ne bi češkao, ili radio palačinke.

[Margarita]

Partner mi i treba zato da imam za koga raditi ono što ni za koga drugoga ne bih. Uživam kad sam potaknuta da s užitkom radim stvari koje mi inače ne predstavljaju užitak.

[Perzefona]

Partner mi i treba zato da imam za koga raditi ono što ni za koga drugoga ne bih. Uživam kad sam potaknuta da s užitkom radim stvari koje mi inače ne predstavljaju užitak.

Da, slažem se. Zbog njega banalnost postaje radost.

Ali, kao što reče Kuki, tako nije postavljena tema. Naime, i kad nemam partnera, ja znam, osjećam da bih uz nekog svog mogla i htjela banalnosti pretvarati u radosti.

Nitko nije napisao što nikako nije mogao zamisliti da bi radio, a zbog ugađanja partneru radi.

Svejedno, Nina, krasan post.

[kuki]

Partner mi i treba zato da imam za koga raditi ono što ni za koga drugoga ne bih.

Pa gle, ne bih ni ja gutala nekom random čovjeku na cesti, ali mi gutanje nije "ugađanje partneru rađenjem nečega za što sam mislila da nikad ne bih radila".

Al da, lijep je ninin post. Samo oftopik.

[Pješčana]

Ovo je bilo uvodno pitanje.

mislim da je ovo odličan trenutak da postavimo pitanje djece.

[kuki]

Pješčana, ovaj, kako da ti kažem, draga... ja već imam dečka. Ali jako mi laskaš.

[nina williams]

Ovo je bilo uvodno pitanje.

Pa je pitanje kakve stvari ste napravili kako biste vaše voljene (bivše i sadašnje) razveselili, iznenadili, ugodili im, a mislili ste da ne biste takvo što ni u ludilu napravili ili da bi vas barem bilo iznimno teško nagovoriti?

I još uvijek nitko nije odgovorio na njega. Mislim, češkanje, slatko, palačinke, slatko - ali priznam to pod odgovor jedino nekome tko je bio uvjeren da nikada, ni mrtav, ne bi češkao, ili radio palačinke.

[Ne znam bolje mutikvotat, pardonirajte. Znam da postoji način da sve bude u jednom prozorčiću, al ne znam to izvest. Odnosno, to izvedem samo kad baš to ne želim napravit, al ne znam ponovit kad mi treba. Ajebga.]

Ja, al to ti je više žrtvovanje, neg ugađanje. (Mislim ono...kad promatraš jedan takav čin, manji postotak njega se odnosi na ugađanje, puno veći na žrtvovanje.) To se može kao normalno očekivat u roditeljskom odnosu, kad to imaš u vezi/braku...nije to baš najzdravije. Dobro, može proć pod normalno ako se desi jednom godišnje, il tako nekako, al ne na nikakvoj tjednoj, ne do bogo dnevnoj, bazi.

Iiiii...još nešto...pomalo je nezgodno...ovaaj, nema toga što bih napravila, a da udovoljava doslovnim okvirima uvodnog posta. Što bi to uopće trebalo bit i kakva bi to veza bila? Kad razmislim o tim stvarima koje ni u ludilu ne bih napravila ili bi me barem bilo iznimno teško nagovorit na njih...bokte pa to su sve kriminalne radnje i to jedna gora od druge...ono...razbojstvo, ubojstvo, pa masovno ubojstvo, pa masovno ubojstvo uz mučenje...
(Samo da još jednom ponovim: nema toga, no čens, ni u luđačkom ludilu, a jok...za kog bih to napravila. Čak ni za sebe. )

Možda bi se o tom, a kao o nečem što nije trknuto, dalo razgovarat u kontekstu veze dvoje jako mladih ljudi. Znači, onih koji još nisu ni čuli za postojanje nekih stvari, koji recimo imaju maglovitu predodžbu o tom da veze postoje, al nisu baš ziher što se tu sve događa.
Drugo mi baš nema puno smisla. (Možda se varam, al ne zvuči mi to drugo ko ljubav.)

[Tea Tree]

Ovo je bilo uvodno pitanje.
I još uvijek nitko nije odgovorio na njega. Mislim, češkanje, slatko, palačinke, slatko - ali priznam to pod odgovor jedino nekome tko je bio uvjeren da nikada, ni mrtav, ne bi češkao, ili radio palačinke.

Fala, kuki!

Ja, al to ti je više žrtvovanje, neg ugađanje. (Mislim ono...kad promatraš jedan takav čin, manji postotak njega se odnosi na ugađanje, puno veći na žrtvovanje.) To se može kao normalno očekivat u roditeljskom odnosu, kad to imaš u vezi/braku...nije to baš najzdravije. Dobro, može proć pod normalno ako se desi jednom godišnje, il tako nekako, al ne na nikakvoj tjednoj, ne do bogo dnevnoj, bazi.

Ja sam mislila da se vidi iz uvodnog da pitanje ne glasi: kako ste od sebe napravili žrtvu ili barem mazohista, kako biste zadržali partnera?

Iiiii...još nešto...pomalo je nezgodno...ovaaj, nema toga što bih napravila, a da udovoljava doslovnim okvirima uvodnog posta. Što bi to uopće trebalo bit i kakva bi to veza bila?

Ne znam što bi trebalo biti, svakome nešto drugo. Sto ljudi, sto ćudi, jel.
Nije uopće važno kakva bi veza bila, kako rekoh, nisam mislila na neke "nenormalne" veze, s naznakama patologije, u kojima jedno podredi život drugome iako mu takav život ne odgovara i jadan je i nesretan.

Kad razmislim o tim stvarima koje ni u ludilu ne bih napravila ili bi me barem bilo iznimno teško nagovorit na njih...bokte pa to su sve kriminalne radnje i to jedna gora od druge...ono...razbojstvo, ubojstvo, pa masovno ubojstvo, pa masovno ubojstvo uz mučenje...
(Samo da još jednom ponovim: nema toga, no čens, ni u luđačkom ludilu, a jok...za kog bih to napravila. Čak ni za sebe. :zu bo: )

Eto, vidiš da ipak ima nešto, ti ne bi počinila masovno ubojstvo iako je čest slučaj da partner to očekuje. Tko zna, dug je život, možda ćeš ipak to napraviti jer nećeš moći odoljeti kad te bude nagovarao tepajući i još kad te milo pogleda i onako zamojiiii. Awwww!

Možda bi se o tom, a kao o nečem što nije trknuto, dalo razgovarat u kontekstu veze dvoje jako mladih ljudi. Znači, onih koji još nisu ni čuli za postojanje nekih stvari, koji recimo imaju maglovitu predodžbu o tom da veze postoje, al nisu baš ziher što se tu sve događa.
Drugo mi baš nema puno smisla. (Možda se varam, al ne zvuči mi to drugo ko ljubav.)

A, što se događa i koja je to jasna predodžba (nasuprot magovite) kako veza treba izgledati?
Ja stvarno nemam pojma kako to veza treba izgledati, a daleko sam od jako mladog.
Možda nikada i neću naučiti.
A, možda se to i ne može znati unaprijed.

Kako god, evo npr. ne bi bilo uopće trknuto pripremiti večeru i ugostiti 6-7 prijatelja. Mnogi to često rade i nisam nikada čula da bi se to smatralo trknutim. Ali, kako imam taj problem s kuhanjem, a imam i problem s punom kućom ljudi i popratnim obvezama koje se očekuju od domaćice/domaćina kućne zabave, kao i daljnji problem s pospremanjem kuće nakon takve zabave, nisam to nikada napravila da ugodim partneru. Da jesam - to bi bio primjer kakav se "traži".

Onda, više puta sam čula da su žene često nesklone nekim robinzonskim ili polurobinzonskim godišnjim odmorima. S druge strane, često muškarci upravo to vole.
I sad, da je neka žena, kako bi ugodila svom muškarcu, odlučila jedno ljetovanje provesti na takav način iako je prije Njega mislila da ni u ludilu to ne bi napravila ili bi je barem bilo iznimno teško nagovoriti, to bi bio takav primjer.

Dakle, ne pitam jeste li potpuno promijenili život i učinili ga nesretnim ili ste donijeli mrske vam odluke koje se reflektiraju na ostatak (ili barem veći dio) života, kako biste ugodili partneru.
(Nadam se da niste, a ako ipak jeste, bolje da ne znam. )

[nina williams]

Eto, vidiš da ipak ima nešto, ti ne bi počinila masovno ubojstvo iako je čest slučaj da partner to očekuje. Tko zna, dug je život, možda ćeš ipak to napraviti jer nećeš moći odoljeti kad te bude nagovarao tepajući i još kad te milo pogleda i onako zamojiiii. Awwww!

Ne, ostajem pri tom da je upravo to luđačka stvar koju nikad neću napravit. Kako god da treptao.

A, što se događa i koja je to jasna predodžba (nasuprot magovite) kako veza treba izgledati?

Jasna je predodžba da ti se događa život u kom ti odlučuješ o bitnim stvarima. Nejasna je, recimo, ona u kojoj ti roditelji, još uvijek, kuhaju ručak, peru veš i daju novce, a ti nekako još nisi okusio/la kako stvari izgledaju dok se sam/a brineš za to.

Kako god, evo npr. ne bi bilo uopće trknuto pripremiti večeru i ugostiti 6-7 prijatelja. Mnogi to često rade i nisam nikada čula da bi se to smatralo trknutim. Ali, kako imam taj problem s kuhanjem, a imam i problem s punom kućom ljudi i popratnim obvezama koje se očekuju od domaćice/domaćina kućne zabave, kao i daljnji problem s pospremanjem kuće nakon takve zabave, nisam to nikada napravila da ugodim partneru. Da jesam - to bi bio primjer kakav se "traži".

Onda, više puta sam čula da su žene često nesklone nekim robinzonskim ili polurobinzonskim godišnjim odmorima. S druge strane, često muškarci upravo to vole.
I sad, da je neka žena, kako bi ugodila svom muškarcu, odlučila jedno ljetovanje provesti na takav način iako je prije Njega mislila da ni u ludilu to ne bi napravila ili bi je barem bilo iznimno teško nagovoriti, to bi bio takav primjer.

Ako nije riječ o kakvoj fobiji, ljudi koji će takve stvari nazvat nečim što ni u ludilu ne mogu zamislit su razmažene šmizle. Pravit pitanje od nečeg tolko svakodnevnog kao što je večera, nazvat ga nečim za što smo mislili da će nas bit iznimno teško nagovorit...
Jebote. Vau.
Ma najbolje od odbijanja prihvaćanja uobičajenih stvari napravit jako slatku, svima simpatičnu, te nadasve luckastu, eksentričnost. To će nas učinit baš cukreno univerzalnim i neodoljivim.

Jebogaja, jel to neka izafektiranost u modi? Šta, gdje, zašto? Regresija postala in?

Ono, to je priča za curetke od 13, 14, 15 godina, njima to priliči. A čak ni oni izvan te dobne skupine neće baš reć da im stoji, al bar im priliči.



Pičkumilematere, kud će ovi svijet. Svima bi ja kramp u ruke.

[Glo]

Pa je pitanje kakve stvari ste napravili kako biste vaše voljene (bivše i sadašnje) razveselili, iznenadili, ugodili im, a mislili ste da ne biste takvo što ni u ludilu napravili ili da bi vas barem bilo iznimno teško nagovoriti?

sad sam se razočarala jer sam shvatila da baš nema puno stvari koje ne bi ni u ludilu napravila ili me je teško nagovoriti

[vrrrlet]

Nitko nije napisao što nikako nije mogao zamisliti da bi radio, a zbog ugađanja partneru radi.

Kupovao sam joj one čokoladne nilske konje. Samoinicijativno. Iako sam protivnik čokolade (osim za blagdane) i ne volim ljubiti čokoladne usne. Ali ona je to tako sretno žderala da sam morao.

[Margarita]

Svima bi ja kramp u ruke.

Ne mislim da ni u ludilu ne bih krampala. Tako da onda ni krampanje ne bi upalo u ugađanje. Ispada, na kraju, da po tim kriterijima nikad nikome nisam ni ugađala. A jesam, časna riječ. Čak sam pravila i ja onu tortu od sira koju ne mogu smisliti. Zato bih je sad, kako mi je sugerirala Elli, trebala nositi u torbi, ako naiđe. Ma, nek mu je išla u tek, nije mi žao. I opet bih je pravila.