Novinarstvo (?) u Hrvatskoj

[ElliQuinn]

Ne pričam o ovome što je Lord linkao, pričam o drugim člancima.
Ne znam je li ovo istina ili ne.
A za ove druge znam jer slučajno poznajem osobe o kojima se pisalo pa sam vidjela članak, predmet i na koncu presudu.
Priča su zaista bile potpuno izmišljene.

Koje priče? Što je na kraju bila istina?

[Tea Tree]

Znaš kako to ide: greške se redovito "bolje vide" nego nešto dobro.
Ako znaš pouzdano da je neki (Jutarnji) list u nekoliko navrata objavio potpuno izmišljenu priču, postane ti jasno da im to nije strano pa se (opravdano?) zapitaš koliko ima istine u nekom drugom članku.

[Tea Tree]

Koje priče? Što je na kraju bila istina?

Evo, malo ću zakamuflirati pa ću to probati objasniti ovako:
Recimo da netko objavi članak u kojem piše da si ti od mene uzela mito za posao koji radiš.
Ti si ljuta radi toga, obratiš se onome tko je članak objavio radi ispravka netočne informacije i taj to ne objavi.
Tužiš ga i tražiš neke novce radi povrede časti i ugleda i radi objave presude u kojoj je i taj ispravak.
U sudskom postupku sud utvrđuje je li objavljena informacija zaista točna ili ne.
U tom istom postupku se pokaže, ne samo da se ti i ja uopće ne poznajemo, nego da je potpuno besmisleno da bih ti ja uopće nudila mito za posao koji radiš jer mi takva usluga nije niti je mogla biti potrebna.
I sad, što je tu (u članku) bila istina? Ništa. Potpuno izmišljena priča.

[JPK]

Govorimo o listu koji je objavio lažni e-mail intervju sa Sanaderom. Koji redovito prepisuje iz Daily Maila. Koji kao stilsko sredstvo koristi all-caps u naslovima.
Meni je stvarno smiješno da ima ljudi koji tom listu po defaultu vjeruju.

[Lastan]

Govorimo o listu koji je objavio lažni e-mail intervju sa Sanaderom. Koji redovito prepisuje iz Daily Maila. Koji kao stilsko sredstvo koristi all-caps u naslovima.
Meni je stvarno smiješno da ima ljudi koji tom listu po defaultu vjeruju.

Svejedno, konkretna priča nema očitih gluposti i golemih rupa kao što tzv. istinite Moja-tajna-sudbina-kletva-istina priče obično imaju. Istraživanje ima glavu i rep, korektnu metodu, a čak ni zaključci nisu aktivistički nabrijani.

Inače i ja znam dosta slučajeva kad je Jutarnji objavljivao potpuno neistinite ili dramatično iskrivljene informacije. Dvaput vezano uz moje ime, zbog čega mi je Ivana Kalogjera-Brkić na crnoj listi govnara. Način na koji ona piše o prosvjeti toliko je tendenciozan i huškački da članke koje ona potpisuje a priori smatram lažima. Previše je puta lagala.
No iako me takva iskustva čine skeptičnijima prema gotovo svemu što pišu, konkretna mi priča svejedno ne djeluje izmišljeno. Izmišljanje se nerijetko vidi.

Inače, kad vidim oznake “Jutarnji jedini donosi cijelu istinu” i slične, tim člancima vjerujem manje.
Razlog je identičan onome zbog kojega ne vjerujem TV prodaji.

[JPK]

Neće me utješiti to što priča nema rupa. Novine imaju vrlo opipljivu korist od činjenja priče kontroverznijom i senzacionalnijom, a Jutarnji je jasno pokazao da nema etičkih problema s tim. Ako priča i jest istinita, ne znači da je i cijela istina. Možda je na jednog od ksenofoba došlo 150 normalnih i nezanimljivih ljudi, no to nigdje nije spomenuto. Mislim, svaki idiot zna da ćeš ako dovoljno dugo tražiš naći ksenofoba, rasista, neonacista, pedofila, a možda i poštenog svećenika.
No, stavljanje takvog pronalaska u ispravni kontekst je nešto što novinarski šljam nikad neće objektivno napraviti. Jer se ne bi dobro prodavalo.

[Emericzy]

Neće me utješiti to što priča nema rupa. Novine imaju vrlo opipljivu korist od činjenja priče kontroverznijom i senzacionalnijom, a Jutarnji je jasno pokazao da nema etičkih problema s tim. Ako priča i jest istinita, ne znači da je i cijela istina. Možda je na jednog od ksenofoba došlo 150 normalnih i nezanimljivih ljudi, no to nigdje nije spomenuto. Mislim, svaki idiot zna da ćeš ako dovoljno dugo tražiš naći ksenofoba, rasista, neonacista, pedofila, a možda i poštenog svećenika.
No, stavljanje takvog pronalaska u ispravni kontekst je nešto što novinarski šljam nikad neće objektivno napraviti. Jer se ne bi dobro prodavalo.

Svaka priča o hrvatskoj ksenofobiji u stvarnosti je dvaput gora nego što je mediji prikazuju. Možemo se tješiti, doduše, da je svaka priča o slovenskoj ksenofobiji u stvarnosti triput gora. Kod Japanaca pet puta gora. I tako dalje.

A sjevernjake ne bih u tom kontekstu uopće spominjao. Oni su ksenocidni, a ne ksenofobni.

[klonka]

Ne znam, meni je malo onako bezveze apriori pljucnuti na članak potpisan konkretnim imenom konkretne postojeće novinarke i reći "ma, to je sigurno odnekud prepisala, Jutarnji ima taj običaj".

Nisi me shvatio. Ne mislim da je ona to prepisala, mislim da je Jutarnji preuzeo njen članak od negdje drugdje.


Što se konkretnih imena konkretnih novinara tiče, nakon nekog vremena ih počinješ prepoznavati. Po stilu, po kvaliteti, po točnosti iznesenih podataka, po (zlo)namjeri. Barbaru Matejčić sam zapamtila iz drugih medija kao nekoga koga rado čitam i još nisam našla nijednu zamjerku njenom radu dok s druge strane na ono što rade već spomenuta Ivana Kalogjera-Brkić ili Goran Penić ne želim trošiti riječi. Njihovi konkretni članci potpisani konkretnim imenom su takva hrpa bezobraznih laži da bih nakon godina "praćenja" njihovog rada bila glupača kad bih samo i pomislila da ih ne treba apriori pljucnuti.

[N'dugu]

Ivana Kalogjera kao i drugi novinari često moraju vrlo brzo napisati članak i ne mogu uvijek detaljno provjeriti sve informacije. Da li bi zato bilo bolje da članak ne objave? Mnogo tih članak ostaje neobjavljeno baš zato što ih režu cenzorske škare urednika. Usprkos tome, mnogo toga se sazna o djelovanjima naše "elite" što joj nije po volji, pa se ti "uglednici" bune jer su stavljeni u negativan kontekst. Budući da znam kako stvari stoje, mogu reći bez problema da će takvi vršiti pritisak na profesore, podmićivati, prebacivati ih u bolju školu, maltretirati sve oko sebe, samo da bi njihovo dijete na kraju imalo bolju ocjenu. Oni koji nemaju novaca i čiji roditelji (ako ih imaju) nisu članovi "elite" u nezavidnom su položaju. Na kraju krajeva, ovdje znanje i nije bitno, nego koliko tko ima novaca da plati ocjenu. Onaj koji nema mora se zadovoljiti s time da mora učiti, pa ni onda mu to ne mora biti dovoljno da bi ostao u "elitnoj" školi, jer takve su samo za "elitu", pa se mora pokupiti s dvojkom i otprditi u neku školu za siromašnu radničku djecu. U tome je bit problema kod Klasične gimnazije, a ne ovo što piše Gugenheim "da je mala mogla pasti kao i ostala djeca ili prihvatiti dvojku pa otići".

http://www.jutarnji.hr/-tekst-o-ucenici ... ja/891806/

Ivana Kalogjera je jedna hrabra osoba kojoj treba odati priznanje jer svojim djelovanjem u medijima suzbija korupciju. E, sad, znate li ijednog novinara koji je nešto pisao o korupciji, a da nije automatski bio optužen da laže? Ja ne znam. Svi lažu, pa i oni u civilnim udrugama kao Munir Podumljak kojeg su napali u Briselu da laže o Karamarku, makar se čini da i Bajić sprema neku istragu...

[N'dugu]

Evo, i ovdje je schmokljan jedini banirani:

http://www.forum.hr/showthread.php?t=586904

Citat:

Potpuno mi je neshvatljivo da 77% učenika treba instrukcije iz nekog predmeta. Čak je i brojka od 30% pretjerana. Uostalom, kako je moguće da fizika bude lakša od matematika?

Nešto je jako pogrešno u sustavu. I slažem se da treba biti oprezan s imenovanjem krivca. Ili logičan - riba smrdi od glave - dakle - opet je u pitanju odgovornost MZOS-a.

Valjda zato jer laže.

Prema tome, pisni nešto protiv "elite" i odmah si senzacionalist, lažljivac... ili te pokušavaju proglasiti ludim klošarom kao Margetića.

[klonka]

Ivana Kalogjera je maliciozno lažljivo govno. Ako treba, potpisat ću ovu izjavu imenom i prezimenom. Načitala sam se dovoljno njenih laži o situacijama u kojima sam sama sudjelovala pa znam o čemu govorim, a zna i Lastan, iako smo puno puta bili u suprotnim taborima. Njoj ni špigeta više ne viri iz dupeta nadređenih te političkih i gospodarskih elita kojima su njene novine oglasni pamfletić. Režimsko smeće najgore vrste.

[Lord Byron]

Ivana Kalogjera kao i drugi novinari često moraju vrlo brzo napisati članak i ne mogu uvijek detaljno provjeriti sve informacije. Da li bi zato bilo bolje da članak ne objave?

Naravno.

[JPK]

Ivana Kalogjera kao i drugi novinari često moraju vrlo brzo napisati članak i ne mogu uvijek detaljno provjeriti sve informacije. Da li bi zato bilo bolje da članak ne objave?

Ako se već ne mogu zadaviti kikirikijem dok im zgrada uredništva propada u grotlo vulkana, bio bih zadovoljan i neobjavljivanjem.

[N'dugu]

Ako se radi o drastično neistinitim informacijama, ja sam isto za neobjavljivanje. Ali ako se radi o u suštini istinitim informacijama u kojima postoje neke netočnosti i nepreciznosti, onda sam za objavljivanje, s time da druga strana ima pravo tražiti demanti, ispravak, tužiti i služiti se svim drugim legitimnim sredstvima zaštite svojeg interesa. Zašto je to bitno? Jer ljudi bez moćnog zaleđa nemaju nikakvoga načina da se njihov glas čuje ako se takvi članci ne bi objavljivali. Istina se može utvrđivati na sudu, može i povjesničar utvrđivati povijesnu istinu, a novinar se mora zadovoljiti novinarskom istinom, onakvom kakvu može dobiti. Naše je društvo premreženo korupcijom i nešto prljavog veša se opere obično kada se obračunavaju razni klanovi. Inače jedva da ima i šanse da se nešto istine probije u javnost. U novije vrijeme utjecaj europskih integracija uvjetuje da se sve više objavljuje članaka o korupciji, diskriminaciji i drugim sličnim temama jer politička elita nema mandat reći Briselu da namjerno zabranjuje takve članke. A time pogađa interese nekih klanovskih elita koje se zato bune i pljuju po novinarima, jer su navodno neetični. Uzmimo da 10% ili više onoga što je objavljeno o Vesni Balenović nije točno, bilo zato što je ona svjesno obmanjivala javnost, bilo zato što je novinar iskrivio istinu radi senzacionalizma, političke pristranosti prema Slavku Liniću ili nekog drugog razloga. Je li to razlog da mi nikada ne saznamo da je žena dobila otkaz jer je ukazala na korupciju u INI? Da se nikada ne sazna da nas potkradaju u INI? Hrvatskoj pošti (usput budi rečeno, da li netko zna tko je zviždačica koja je dobila otkaz jer je upozorila na nepravilnosti izvješća u HP-u)? Mi imamo javnost koja silovanu osobu unaprijed proglašava krivom "jer je izazivala", zviždače proglašava krivim "jer su drukali i nisu šutili", a onda se čudimo kako smo pokradeni i krivimo "strane špijune i EU". Pa pravo nam i bilo, kad se ne znamo obračunati s vlastitim lopovima, a novine bi nam u tome trebale pomoći (vidimo da to baš i ne hoda - naprosto se novinara proglasi lažovom i ide dalje).

[Lord Byron]

Ako se radi o drastično neistinitim informacijama...

Tko će to, i kako, postaviti metar koji procjenjuje (ne)drastičnost neistinitosti?

Je li drastično ako se, uz deset ljudi opravdano prokazanih za korupciju/obiteljsko nasilje/pedofiliju/nešto, nađe i jedan koji je potpuno nevin u cijeloj stvari? Koji će to demanti, žalba, tužba, vratiti tome jednome barem naznake normalnog života?

Eno ti onaj baletan u Splitu ("eeeeee, znamo mi te baletane, eeeeeee") kojem je luda bivša žena spakirala zlostavljanje sina - tu čak nije bilo ni "drastičnih neistina" nego se retardirani novinari nisu sjetili posumnjati u istinitost cijele priče, niti na bilo koji način naslutiti (ne)istinitost cijele priče, nego su "samo" objavili (istinitu) informaciju o slučaju, uz dovoljno "anonimnih" podataka da svaka budala može skužiti o kome se radi.

Ajde mu ti danas, kad se sve pokazalo kao izmišljotina, objasni da je sve u redu jer ima pravo na žalbu i demanti.

[N'dugu]

Tko će to, i kako, postaviti metar koji procjenjuje (ne)drastičnost neistinitosti?

Je li drastično ako se, uz deset ljudi opravdano prokazanih za korupciju/obiteljsko nasilje/pedofiliju/nešto, nađe i jedan koji je potpuno nevin u cijeloj stvari? Koji će to demanti, žalba, tužba, vratiti tome jednome barem naznake normalnog života?

Eno ti onaj baletan u Splitu ("eeeeee, znamo mi te baletane, eeeeeee") kojem je luda bivša žena spakirala zlostavljanje sina - tu čak nije bilo ni "drastičnih neistina" nego se retardirani novinari nisu sjetili posumnjati u istinitost cijele priče, niti na bilo koji način naslutiti (ne)istinitost cijele priče, nego su "samo" objavili (istinitu) informaciju o slučaju, uz dovoljno "anonimnih" podataka da svaka budala može skužiti o kome se radi.

Ajde mu ti danas, kad se sve pokazalo kao izmišljotina, objasni da je sve u redu jer ima pravo na žalbu i demanti.

Svakako treba imati obzira kod takvih stvari. Ali ni ljudi nisu maloumni, pa znaju da je moguće da žena laže. Ali ovaj slučaj već ulazi u trač rubriku i žutilo, jer je pitanje zašto bi bio interes javnosti saznavati o njihovoj obiteljskoj drami, osim da se naguštavaju i tračaju. Ja govorim o slučajevima kada se radi o kršenju zakona i javnog morala za koje javnost ima pravo znati. U takvim slučajevima je interes javnosti da zna obično iznad interesa privatne osobe da ostane neokaljanoga imena, a pogotovo ako se radi o javnoj osobi (političaru i sl.) A to da je mnoge istinite stvari na sudu moguće oboriti i dokazati kao neistinu ili da kriminalci hodaju uokolo neosuđeni i još tuže za klevetu i uvredu, to je kod nas već notorna stvar. Takvo nam je sudstvo i pravosuđe. Je li Merčep nevin? Pa on godinama tuži novine i novinare, isto kao i Glavaš... da Glavaš nije osuđen za ratni zločin, on bi i danas imao pravo tužiti Hedla da laže, pljuvati po njemu, prijetiti...

[Lord Byron]

Očito da možemo samo ponavljati svaki svoj stav. Ti se uzdaš u "zdravu pamet čitatelja" (do razine da će posumnjati u istinitost članka o baletanu) i mogućnost dobivanja zadovoljštine na sudu.

Meni se, pak, čini da su te stvari poput pokušaja vraćanja perja u razderani jastuk. Ljudi su, u teškim vremenima, željni doslovno bilo čije krvi.

Ukratko, imamo (nepremostive ) razlike u tretmanu kolateralnih žrtava, tj. stradavanja jednoga nevinog uime opravdanog prokazivanja deset krivih.

[slafko]

Ako se radi o drastično neistinitim informacijama, ...

Meni je laž oduvijek bila laž. Nekakvu ljestvicu nisam imao, ali me zanima tvoja. Čini se kao zanimljiva tema. To rangiranje laži ovisno o drastičnosti i drugim faktorima. Kako izgleda ljestvica po kojoj kategoriziraš laži?

[Nikolajevna]

Tebi je, slafko, svaka laž jednako teška?
Govoriš općenito o lažima ili novinarskim lažima?

[Emericzy]

Meni je laž oduvijek bila laž. Nekakvu ljestvicu nisam imao, ali me zanima tvoja. Čini se kao zanimljiva tema. To rangiranje laži ovisno o drastičnosti i drugim faktorima. Kako izgleda ljestvica po kojoj kategoriziraš laži?

Tebi je, slafko, svaka laž jednako teška?
Govoriš općenito o lažima ili novinarskim lažima?

Ja oštro rangiram. Nije to teško. Recimo, predizborne izjave SDP-a su laž. Predizborne izjave HDZ-a su drastična laž. Pis of kejk.

[slafko]

Tebi je, slafko, svaka laž jednako teška?
Govoriš općenito o lažima ili novinarskim lažima?

Općenito o lažima. Kada govorim o težini laži, sklon sam dijeliti ih u dvije kategorije. Ne gledajući njhove posljedice. Vjerujem kako većina ljudi radi upravo to - ocjenjuje težinu i drastičnost posljedica laži kao način ocjenjivanja laži samih. No, zanemarimo li posljedice (što je zaista teško) laži bismo mogli podijeliti u dvije kategorije: ne planirane i planirane.

Ove prve, poznate "white lies", su sredstvo kohezije ljudskog društva i samim time gotovo benigne, a usudio bih se reći i poželjne. Ove druge, planirane, to društvo razaraju ili mu čine štetu, a planirane su s isključivom namjerom za sebičnim ostvarivanjem osobne koristi.

Na primjer, Marko me zove na momačku večer.

Marko: "E, Slafkec, daj dođi na momačku sljedeću subotu. Bit će cuge, droge, striptizeta, ... Ono, ludo će bit."
Slafko: (white lie) "Nažalost nemrem, radil bum u subotu, a ne znam do kad. Prestrgan ću bit, ali vi se zabavite i za mene."
Slafko: (ono što zaista misli): "Holy shit, Marko koji ti je kurac? Znaš da ne pijem i da mi ne pašu takvi derneci gdje se u alkoholu ubija ubijanja u alkoholu radi. Jebote, kao da se ne poznamo 15 godina pa nisi mogao skužit da mi takve stvari idu na kurac. I ne, nemam namjeru veseliti se tvojoj momačkoj i tvojoj ženidbi za onu malu kontrol-frikušu koja je glupa i zadrta do bola."

I to je okej. Marko i ja bumo bili frendovi i dalje i bumo se mogli zajebavat i radit gluposti.

Planirana laž: Narnija proizvodi biološka i kemijska oružja te ih planira upotrijebiti na Liliputancima. Rohan proizvodi atomske bombe, a priča da rade na nuklearnim reaktorima za mirnodopske namjene. Mi, Shangri-La, naoružani tonama bioloških agenata i tisućama nuklearnih bojevih glava smatramo kako je nedopustivo za sigurnost Gondora, Hiperboreje, Djelibeybija i Vvardenfella da Narnija i Rohan imaju barem djelić istog naoružanja kao mi. Oni su zli i koristit će to naoružanje za teror nad civilima i za provedbu diktatura. Sad nas ispričajte, ali idemo testirati projektil koji može udariti bilo koju točku na svijetu unutar sat vremena, a trebamo se i ponovno posrati na Ustav kojim smo osnovani.

Ovo što radi Shangri-La je zlo dostojno Saurona i Palpatinea.

[N'dugu]

Meni je laž oduvijek bila laž. Nekakvu ljestvicu nisam imao, ali me zanima tvoja. Čini se kao zanimljiva tema. To rangiranje laži ovisno o drastičnosti i drugim faktorima. Kako izgleda ljestvica po kojoj kategoriziraš laži?

Pa evo, na primjer Sanaderova "Jamstvena kartica" je drastična laž. Znači, drastično je sve ono što je suprotno ili približno suprotno od istine. Laž kao netočnost ili nepreciznost je kad kažeš da "HDZ krade", ali nisi rekao točno da li krade cijela stranka, ili samo neki članovi ili unutar stranke postoji zločinačka organizacija ili je zapravo cijela stranka zločinačka organizacija.

Ovo je bitno zato što se u nas ljudi obično vade na te nepreciznosti kako bi pobili cijelu informaciju, koja je u suštini istinita. A sami se pri tome obično služe i drastičnim laganjem (npr. "crveni nas proganjaju, otvorit će opet Goli Otok" itd.)

[Lastan]

Ivana Kalogjera kao i drugi novinari često moraju vrlo brzo napisati članak i ne mogu uvijek detaljno provjeriti sve informacije. Da li bi zato bilo bolje da članak ne objave?

U slučaju Ivane Kalogjera-Brkić, itekako.
Žena pokriva područje obrazovanja. Područje u kojemu nema drastičnih promjena iz dana u dan. Područje u kojemu senzacionalistički članak objavljen danas jer se nije moglo čekati do sutra da se informacije provjere može neke ljude jako sjebati, a pritom i nanijeti dugoročnu štetu ionako zapostavljenoj i obezvrijeđenoj profesiji.

Mnogo tih članak ostaje neobjavljeno baš zato što ih režu cenzorske škare urednika.

Ne njenih.

Ja ne znam potiču li nju urednici na takvo pisanje ili ga samo toleriraju jer se takvi članci prodaju, ali nije me ni briga. No vjeruj mi: nju se ne cenzurira.

Usprkos tome, mnogo toga se sazna o djelovanjima naše "elite" što joj nije po volji, pa se ti "uglednici" bune jer su stavljeni u negativan kontekst. Budući da znam kako stvari stoje, mogu reći bez problema da će takvi vršiti pritisak na profesore, podmićivati, prebacivati ih u bolju školu, maltretirati sve oko sebe, samo da bi njihovo dijete na kraju imalo bolju ocjenu. Oni koji nemaju novaca i čiji roditelji (ako ih imaju) nisu članovi "elite" u nezavidnom su položaju. Na kraju krajeva, ovdje znanje i nije bitno, nego koliko tko ima novaca da plati ocjenu. Onaj koji nema mora se zadovoljiti s time da mora učiti, pa ni onda mu to ne mora biti dovoljno da bi ostao u "elitnoj" školi, jer takve su samo za "elitu", pa se mora pokupiti s dvojkom i otprditi u neku školu za siromašnu radničku djecu. U tome je bit problema kod Klasične gimnazije, a ne ovo što piše Gugenheim "da je mala mogla pasti kao i ostala djeca ili prihvatiti dvojku pa otići".

Najkraće moguće: ne seri.

Maloj iz Klasične ponuđeno je ono što je ponuđeno dosad mnogim učenicima, uključujući jednoga mog kolegu iz srednje: ne ide ti ovdje, a mi ne želimo toliko spuštati standarde; dobit ćeš dvojku i prebaci se u lakšu školu. S time da je moj kolega prvo pao razred, a kad je trebao pasti i drugi put, ponuđena mu je ta opcija. Da ne izgubi još jednu godinu.
I to nakon što se nekolicina učenika iz mog razreda još prije kraja prve godine ispisala bez takvih ponuda. Jednostavno su sami otišli u lakše škole.

A Lucijanka nije nikakva elitna gimnazija. No ima standarde. Ili ih je barem u moje vrijeme imala; ne znam kako je sad.

I ako ćemo pravo, gimnazije koje su “elitne” ne izbacuju tako učenike. One srozavaju standarde i u njima je daleko lakše uspjeti nego u nekolicini gimnazija koje inzistiraju na određenom znanju za prolaz.
Recimo, moja je bivša cura završila Klasičnu. Nije iz bogate obitelji. Nije nikad morala platiti prolaz ili ocjenu. Zna profesore koje je IKB onako ogadila. I ona je, kao i drugi klasičari koje poznajem, uvjerena da je IKB u konkretnom slučaju samo tražila senzaciju.

http://www.jutarnji.hr/-tekst-o-ucenici ... ja/891806/

Jesi li pročitao treći komentar od vrha (barem je meni tako prikazan)?
Onaj u kojemu Grgur Petrić Maretić citira otvoreno pismo bivših i sadašnjih učenika Klasične gimnazije? Ono pismo koje ih je potpisalo dvjestotinjak, za razliku od vrlo varljivo napisanog “dobili smo mnogo reakcija, a objavljujemo tri reakcije koje potvrđuju naš prvi članak, potpuno pritom zanemarujući hrpu reakcija koje ga pobijaju”?

Ivana Kalogjera-Brkić laže. Redovito i zlonamjerno.

Ivana Kalogjera je jedna hrabra osoba kojoj treba odati priznanje jer svojim djelovanjem u medijima suzbija korupciju. E, sad, znate li ijednog novinara koji je nešto pisao o korupciji, a da nije automatski bio optužen da laže? Ja ne znam. Svi lažu, pa i oni u civilnim udrugama kao Munir Podumljak kojeg su napali u Briselu da laže o Karamarku, makar se čini da i Bajić sprema neku istragu...

Bla truć kenj ser.

To što IKB optužujemo da laže ne znači da svojim djelovanjem u medijima suzbija korupciju.
Ja znam da ona laže. Iz prve ruke.
Dvaput me intervjuirala. Dvaput su moje riječi završile opako iskrivljene: prvi put je usputan komentar izvučen u glupavo senzacionalistički naslov, a iz ostatka je propabirčila nešto; drugi su put moje i riječi mojih kolega vrlo pažljivo parafrazirane i iskrivljene samo da ne bi morala bilo što staviti u navodnike i time nam dati svoje govno od članka na uvid. Itekako se dobro vidjelo koliko je truda uložila da svoje teze proturi pod tuđe izjave, a da pritom, odlučimo li je tužiti, ispadne da nigdje ništa nije eksplicitno rekla.

Žena je dno. Sramota za novinarstvo i za ljudski rod uopće.

[Lastan]

Ivana Kalogjera je maliciozno lažljivo govno. Ako treba, potpisat ću ovu izjavu imenom i prezimenom. Načitala sam se dovoljno njenih laži o situacijama u kojima sam sama sudjelovala pa znam o čemu govorim, a zna i Lastan, iako smo puno puta bili u suprotnim taborima. Njoj ni špigeta više ne viri iz dupeta nadređenih te političkih i gospodarskih elita kojima su njene novine oglasni pamfletić. Režimsko smeće najgore vrste.

+1

Ako te tuži, doći ću svjedočiti u tvoju korist. Kao što vjerujem da bi ti učinila za mene.

To što se nas dvoje ne slažemo oko plenumâ i sličnih pizdarija ne znači da se ne možemo složiti oko ovakvih očitih istina.

[N'dugu]

U slučaju Ivane Kalogjera-Brkić, itekako.
Žena pokriva područje obrazovanja. Područje u kojemu nema drastičnih promjena iz dana u dan. Područje u kojemu senzacionalistički članak objavljen danas jer se nije moglo čekati do sutra da se informacije provjere može neke ljude jako sjebati, a pritom i nanijeti dugoročnu štetu ionako zapostavljenoj i obezvrijeđenoj profesiji.

Ne njenih.

Ja ne znam potiču li nju urednici na takvo pisanje ili ga samo toleriraju jer se takvi članci prodaju, ali nije me ni briga. No vjeruj mi: nju se ne cenzurira.

Najkraće moguće: ne seri.

Maloj iz Klasične ponuđeno je ono što je ponuđeno dosad mnogim učenicima, uključujući jednoga mog kolegu iz srednje: ne ide ti ovdje, a mi ne želimo toliko spuštati standarde; dobit ćeš dvojku i prebaci se u lakšu školu. S time da je moj kolega prvo pao razred, a kad je trebao pasti i drugi put, ponuđena mu je ta opcija. Da ne izgubi još jednu godinu.
I to nakon što se nekolicina učenika iz mog razreda još prije kraja prve godine ispisala bez takvih ponuda. Jednostavno su sami otišli u lakše škole.

A Lucijanka nije nikakva elitna gimnazija. No ima standarde. Ili ih je barem u moje vrijeme imala; ne znam kako je sad.

I ako ćemo pravo, gimnazije koje su “elitne” ne izbacuju tako učenike. One srozavaju standarde i u njima je daleko lakše uspjeti nego u nekolicini gimnazija koje inzistiraju na određenom znanju za prolaz.
Recimo, moja je bivša cura završila Klasičnu. Nije iz bogate obitelji. Nije nikad morala platiti prolaz ili ocjenu. Zna profesore koje je IKB onako ogadila. I ona je, kao i drugi klasičari koje poznajem, uvjerena da je IKB u konkretnom slučaju samo tražila senzaciju.

Jesi li pročitao treći komentar od vrha (barem je meni tako prikazan)?
Onaj u kojemu Grgur Petrić Maretić citira otvoreno pismo bivših i sadašnjih učenika Klasične gimnazije? Ono pismo koje ih je potpisalo dvjestotinjak, za razliku od vrlo varljivo napisanog “dobili smo mnogo reakcija, a objavljujemo tri reakcije koje potvrđuju naš prvi članak, potpuno pritom zanemarujući hrpu reakcija koje ga pobijaju”?

Ivana Kalogjera-Brkić laže. Redovito i zlonamjerno.

Bla truć kenj ser.

To što IKB optužujemo da laže ne znači da svojim djelovanjem u medijima suzbija korupciju.
Ja znam da ona laže. Iz prve ruke.
Dvaput me intervjuirala. Dvaput su moje riječi završile opako iskrivljene: prvi put je usputan komentar izvučen u glupavo senzacionalistički naslov, a iz ostatka je propabirčila nešto; drugi su put moje i riječi mojih kolega vrlo pažljivo parafrazirane i iskrivljene samo da ne bi morala bilo što staviti u navodnike i time nam dati svoje govno od članka na uvid. Itekako se dobro vidjelo koliko je truda uložila da svoje teze proturi pod tuđe izjave, a da pritom, odlučimo li je tužiti, ispadne da nigdje ništa nije eksplicitno rekla.

Žena je dno. Sramota za novinarstvo i za ljudski rod uopće.

dobro, idemo vidjeti činjenice. dakle, riječ je o klasičnoj gimnaziji, odnosno gimnaziji humanističko-društvenog usmjerenja u kojoj se uče klasični jezici. u nju se upisuju ljudi s predznanjem klasičnih jezika osnovne i oni koji smatraju da u dvije godine mogu nadoknaditi ono što neki u osnovnoj uče četiri godine, pa nastaviti s njima u 3. i 4. razredu. učenica nema problema ni s jednim predmetom, nego samo s matematikom. naravno, minimum treba zadovoljiti, ali je li minimum ono što se traži u matematičkim gimnazijama? zašto onda u matematičkim gimnazijama ne traže znanje društvenih predmeta kao u društveno-humanističkima? zato što je nemoguće sve jednako dobro znati - zato i postoji više tipova gimnazija. je li to jedini takav slučaj? izgleda, nije, sudeći prema ovom što piše coolique:

http://forum.net.hr/forums/t/298453.aspx

znači, zašto bi bilo nemoguće i nevjerojatno da su profesori matematike u klasičnoj gimnaziji loši predavači koji previše traže i loše objašnjavaju? nadalje, nailazimo na podatak da je narečena maja šupe ex-ljubavnica bivšeg ravnatelja klasične Zlatka Šešelja - SDP-ovca koji je kasnije osnovao privatnu klasičnu gimnaziju uz pomoć Sorosevih donacija... zanimljivo, uzmemo li u obzir ono što se događalo prilikom Šešeljeve smjene i dolaska na mjesto ravnateljice zadrte HDZ-ovke Anđelke Dukat udate za ne manje HDZ-ovskog klasičnog filologa Zdeslava Dukata. je li moguće da je u toj situaciji prof. Maja Šupe bila ucijenjena ili joj je Dukatica čak i namjestila ovu priču, jer je bila ljubavnica njenog političkog i poslovnog konkurenta i protivnika? je li majka učenice Ane također HDZ-ovka ili SDP-ovka? postoji li u toj školi šikaniranje/diskriminacija po političkoj osnovi? nažalost, novinarka se to ne pita, jer u okviru svojeg članka to i ne može - urednik joj vjerojatno ne bi dao, jer su to spekulacije. ona se drži strogo činjenica, ali te činjenice u svjetlu različitih pristranih interpretacija mogu izgledati neutemeljeno (jer kao svima se daje ista šansa, neki mogu ispraviti ocjenu pa zašto sad ova ne bi, nego se sveti, itd.) ako znamo da se ravnatelje postavlja isključivo po političkoj liniji povezanosti s nekom strankom, ako znamo da oni isključivo odlučuju o zapošljavanju profesora putem navodno "Javnih" i nepristranih natječaja za radna mjesta, da im oni mogu smjestiti i otkaz, mnoge stvari bivaju jasnije. Ravnateljica je sigurno najodgovornija osoba u ovom slučaju, a ako profesori ne koriste suvremene nastavne metode, to je pogreška ravnatelja koji nije uveo bolje obrazovne standarde i tražio da ih se profesori pridržavaju. ili da odu u "lakšu" školu.

što se tiče izvrtanja činjenica i slično - može se pisati samo o onome što je utemeljeno, što je, recimo, utvrdila prosvjetna inspekcija. ako netko tvrdi suprotno od onoga što je službeno utvrdila inspekcija, možda to ne bi trebalo istaknuti kao glavnu činjenicu u tekstu. a utvrdila je da maja šupe neprofesionalno radi i da je ravnateljica odgovorna za krivotvorenje ocjene jer ne postoji zapisnik o popravnom ispitu na prvom i trećem roku. Druga stvar je ono što bi svatko htio da se njegove misli u novinama doslovno prenesu kako bi u očima javnosti ispao onakav kakvoga sam sebe vidi. To je IMHO nemoguće, jer nitko ne izgleda u tuđim očima onakav kakav izgleda u svojima, možda sebi izgleda pametno, a drugima kao naporan dosadnjaković, "pain in the ass", kao što i ono što misli njemu može izgledati pametno i relevantno, a većini ne. Novinar mora objaviti ono što je zanimljivo javnosti i to mora istaknuti u prvi plan, a potisnuti ono što javnost ne zanima i što je ne bi trebalo zanimati. Nije vijest sve što se dogodi, nego samo ono što predstavlja iznimku ili značajan simptom. Nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego kad čovjek ugrize psa. Ne bi trebala biti vijest da neka profesorica predaje umjereno dobro, ali bi trebala biti vijest ako predaje tako loše da 70% učenika ne može dobiti prolaznu ocjenu. Često se "vijest" poklapa i s onim što ljudi žele pročitati i platiti novine da bi pročitali, a kojiput i ne. Senzacionalizam je izmišljanje činjenica ili namjerno preuveličavanje onoga što javnost ne bi trebalo zanimati kako bi se to prikazalo relevantnim i izuzetnim. To ovdje ne nalazim u znatnijoj mjeri. Radi se samo o selekciji kako bi se javnosti prezentiralo ono što jest vijest, a ne i ono što ni po čemu ne odskače od normale. Naravno, ljude iritira to što kada se njihovi likovi i djela prezentiraju u novinama pod lupu javnosti dolazi samo ono što je javnosti zanimljivo, što je vijest, dakle ono što odskače od normale. To ne znači da se te ljude namjerno prikazuje nenormalnima, nego da su u tom slučaju oni i njihov interes da budu prikazani kao normalni likovi podređeni interesu javnosti da sazna vijest. Već i sama činjenica da se netko pojavljuje u novinama čini ga u jednoj mjeri "nenormalnim" (jer "normalni" ljudi tj. većina ljudi nisu u novinama). Ako žele da njihov lik bude objektivno prezentiran, mogu napisati i tiskati autobiografiju pa to dijeliti po ulici. Jednostavno, to je cijena izlaženja u novinama - stvara se javni lik osobe koji ne mora imati puno veze sa stvarnim i privatnim likom te osobe. Osobno s time nikada nisam imao problema, i kad god sam pristajao na suradnju s novinarom bilo mi je jasno da moj lik mora biti podređen interesu javnosti i vijesti koja je na prvom mjestu. To nije tendencioznost, nego tendencija eliminacije iz novinskog članka onih informacija koje nisu vijest, ostavljajući one koje to jesu. I zanimljivo, moj lik nikada nije pretrpio neku štetu kroz to, nego više kroz naknadna tumačenja ljudi koji su kasnije tvrdili upravo nešto suprotno od onoga što im je jasno bilo rečeno u novinskom članku. Dakle, usmena propaganda se pokušala suprotstaviti medijskoj, i to dosta neuspješno, rekao bih. Ipak novine puno jače djeluju na svijest masa, zahvaćaju širu populaciju, dok se usmenom predajom neka informacija može širiti samo unutar nekih klanova i skupina, čime je automatski 'obojena' onime što većina populacije misli o toj skupini/klanu. Zanimljivo je da takve stvari ne razumiju niti dugogodišnji političari kao što je Mate granić - taj tip se na sudu nadugačko i naširoko raspričao o tome kako je spašavao državu, a sudac ga je samo pitao o hypo banci i njegovoj ulozi u tome - o čemu je doživio pravu amneziju. Zamislimo da je takvo što rekao novinaru koji bi ga pitao o hypo banci i provizijama koje je dobio - zar bi novinar onda trebao objaviti kako se radi o heroju, spasitelju koji pak ništa ne zna o temi o kojoj ga se pita? Ili bi možda trebao ipak u prvi plan istaknuti "nevažnu činjenicu" da je od hypo banke kao konzultant dobio milijun ojra.