..sanjao sam nocas da te ima..
sanjao sam nocas sljedece.. puno djece,a svi odjeveni u neke kao majice, dzempere, dresove, nesto, na neke velike karirane kako kocke, crveno bijele.
bilo je tu i dosta starijih, ali neki su kao bili s tom djecom, neki su prolazili..
ta djeca su nekako kao bili u nekom redu, kao ono..postrojena, ali ne bas pravilno.
..i sad, kako i zasto, tu su bili bozanic, markicka, karamarko i omejcka, sjede za stolom..kao da je gradska kavana u zagrebu, ali kao da to nije zagreb..cas je kako zagreb, cas kao split, cas kao osijek, a cas kao da je rim, a cas kao da je minhen. i nista piju oni kavu i ocito se vesele, radosni su, gurkaju jedan drugog..ono, kao stara neka ekipa koje se nasla na kavi. masu drugim ljudima koji prolaze, veseli, pristojni, ugodni, masu..masu i ljudi njima, ali..sve vise ljudi u rukama ima nesto i mase s tim..kao neke zastavice.
kad, malo bolje pogledam, iste takve zastavice imaju skoro i sva ta djeca. neki ne, tj dosta njih imaju kao one vjetrenjacice na stapovima koje se vrte na vjetru ili kad se trci.
nekako su te vjetrenjacice i te zastavice, onako u snu, iz daleka, neke pastelne, ali ugodne boje..
..sad, kako to vec ide meni u snovima, pokusavam vidjeti jel to nesto kao pise na tim vjetrenjacicama i zastavicama, ali ocito meni u snovima ne ide to citanje i brojanje, sve nesto bude zbrkano..nesto vidim kao pise, ali ne vidim sto.
i kao, priblizim se, zumiram nekako u snu i vidim da na tim zastavicama i vjetrenjacicama nista ne pise, nego su neke slicice, puno nekih slicica.
poznate su mi nekako, negdje sam ih vidio, ali nikako se sjetit gdje.
i, tako, ta djeca isto vesela, sve nekako ono, veselo, ne sjecam se da sam sanjao uboji, ali kao da jesam, sve je nekako bilo suncano.
kd, ustane se bozanic i kao na zapovjed neku, sinkronizirano ustanu se i ostali. bozanic nesto sapne karamarku i on se zustavi malo dalje od sve te neke kao graje, guzve, veselja i promatra..promatra s nekim izrazom na licu kao da je nestrpljiv, kao da mu je rodjendan i zna da mu ekipa sprema iznenadjenje i sad ceka sto ce bit..
bozanic, markicka i omejecka prilaze toj djeci tim ljudima i sad, kao, nesto im govore, nesto pokazuju, nesto s njima pricaju, ali sve im kao nekako polako, korak po korak objasnjavaju.
izgleda mi kao da im pokazuju zasto se sve te vjetrenjacice slabo vrte i zasto zastavice ne leprsaju veselo i razigrano..
..i onda vidim u snu, markicka uzima ruku djecici i pokazuje im kako treba mahat tim zastavicama i tako time, poneko dijete pecne malo jace uedukativno ako se to dijete nesto necka ili je bezvoljno ili ga nezanima sve to, bozanic ih prima za ruke i podize im visoko ruke sa tim stapicama sa vjetrenjacicama i zastavicama i kao..ne vidim da govori, ali ono u snu jasno je da im govori da te stapove i stapice moraju cvrsce i vise drzat, a omejecka isto ide blago od jednog do drugog i ako vidi da nekome bas ne ide, nekom djetetu i da je zato tuzno, onda ona zastane i puse u te vjetrenjacice i zastavice da se vrte i leprsaju.. i kako ona zapuse i pocne to leprsat i vrtit se, sviljudi oko nje, a i dalje od nje pocnu pljeskat rukama i vikat ono, kao na stadionu kad neko njihov da gol..eeeee, aaaaaaa..juhuuuuu..imamo ga, imamo ga..
i, ono u snu, mene bas nekako zanimaju te zastavice i vjetrtenjacice i kao ono, malo se i ja priblizim, ali me..kako je to logicno u snu, nitko ne vidi, kao da sam duh, vidim da su te vjetrenjacice malo neobicne, imaju cudne krakice propelercica, ono ravne, pa pod devedeset savinute..savinute pod pravim kutom u desno..moje desno. kao neki zupcanik sa cetiri kraka, pa je vrh zupcanika pod pravim kutem okrenut..kao ono, neki kriz koji jos ima okrenute vrhove pod pravim kutom..
poznat mi i taj kao kriz, ali nikako se u snu sjetit odakle..
gledam malo bolje te zastavice, kad vidim da su one vecinom na bijela i blijeda crvena kvadraticasta polja, s bijelim krugom u sredini u kojem je isti onaj kosi, nagnut u stranu kriz sa savinutim vrhovima udesno, pod pravim kutevima.
ali, svi ti krizevi, kazem, opet kao da na njima nesto pise, kao da se od neceg sastoje i vidim da se sastoje od puno slicica na kojima je nacrtan..onako, stiliziran, ikonografiziran prizor gdje dvije vece osobe, jedna plava, jedna roza, masu svaka sa svojom slobodnom rukom, a druga ruka im sluzi da naslone, da pridrzavaju dvije manje osobe medju njima, kao da ih stite..
ono, da vidim to nesto slicno u talogu od kave, izgatao bih da se tu radi o muskarcu, zeni i dvoje djece..
dakle, puno tih malih slicica poredanih u formi tog kriza sa prelomljenim krakicima.
i sad, kao, odmaknem se malo u snu, kao neki total..i vidim da je to sad kao trg bana republike, slici, a opet nije svaki detalj isti, ali tamo gdje je bila ona ozeha reklama, povise male kavane, na toj zgradi negdje, stoji druga reklama, velika slova..velika..isto sastavljena od onih slicica, ono, kao u snu sad vec znam da je sastavljena od tih slija i ta velika reklama, ali nekako neproporcionalno velika, dominira nad trgom bana republike i imam dojam kao da se moze do velike gorice vidjet..pa i dalje, sve do juga hrvatske i pise ovako..najprije ide veliko u ciji su vrhovi isto prelomljeni, ali svaki u svoju vanjsku stranu, ono, kao potkova izgleda, onda ide kao zarez..i onda idu rijeci od slova isto sastavljenih od tih slicica.. ime obitelji.
tu sam se probudio.
eto, to sam sanjao..
