nalazim se na brodu. vidim jednog od prof, mislim si, u pičku materinu, što ti radiš ovdje.
idem na putovanje da se odmorim, ali od tog prokletog faksa očito ne možeš pobjeći nikako. skrivam se od njega. iz donje u gornju palubu pobjegnem.
na kraju sjednem za stol da se odmorim, misleći kako sam ga uspjela izbjeći. evo i njega. sjedne za taj isti stol.
nešto mi pokazuje napisano na papiru. brojevi 2 i 9 jedino što razaznam od napisaog. ja kažem da neću. na to će mi on, daj pogledaj gdje se nalaziš, brod, otvoreno more, nemaš se gdje skrivati, samo je pitanje vremena.
noćas pak ovo:
došli su nam kriminalci u kuću i ne možeš ih natjerati da odu. zovem policiju. nakon čekanja. policija prespaja poziv na moj komp, preko chata nek im napišem u čemu je problem.
i pokušavam ja napisati da su mi u kuću došla 2 kriminalca, nek odmah dođu ovdje. ali na tipkovnici slova su pomiješana(ono što pritisneš nije slovo koje dobiješ) i blijede. uskoro gledam u tipkovnicu koja ima same crne tipke. mislim da ih onda zovem ponovo i kaže im nek me nazovu na mobitel. ali vidim da je policija goli kurac i da na njih ne mogu računati. prepuštena sam sama sebi. pa se spuštam dolje obraćunati s provalnicima.oni sami odlaze. ali mi jedan na odlasku kaže nek si navućem crnu majicu, ova crvena mi je prozirna i vidi mi se trbuh. a trbuh mi je kao da sam jebeno trudna.
Rani znak. 
Jesi ikad umro u snu? Ono osjećap da umireš? Ja jesam, al rijetko.
Mislim, trebaju mi pare pa se bavim starim tekstovima. Bljak. 
) i da mogu početi ispočetka dok ne završim faks. Da imam clean start.
) za puno starijeg muškarca, koji već ima dvoje odrasle djece mojih godina.
