Izvannastavne aktivnosti i pretrpavanje dječjih rasporeda

[A.P.]

U zadnjih par mjeseci susrećem se s nečim meni poprilično morbidnim, recimo to tako.


Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........


Danas mi jedna klinka veli kako ide na step, ritmiku, solfeđo, violinu i engleski.
Pet izvannastavnih aktivnosti.

Neki dan mi kolegica veli kako su roditeljici po petstoti put savjetovali da klinku ispiše sa stranog jezika jer dijete ne može stići i usvojiti program (ima par problema u vidu disleksije i srodnih poteškoća) i baca novce uzalud, a ova je rekla da je ona digla kredit da joj plaća to i nek samo ona nastavi biti tu

Suočila sam se i sama s nadrkanim tinejđerima koji su legende po školi, čiji roditelji na svako sugeriranje da ih ispišu jer niš ne uče, ne pišu zadaće, smetaju ostalima, drski su i bahati i općenito se na svaki način vidi da su protiv svoje volje tu, kažu da "nema veze, nek oni budu negdje samo".

Bila sam na nastavi kolegici koja drži predškolske grupe.
Kriste isuse, to su klinci od 3-4 godine koji ne znaju točno reći kako se zovu na hrvackom, a kamoli na stranom jeziku. Oni su bebe za ime božje, a ovi daju 2-3 tisuće kuna da ih netko nauči par riječi na engleskom Jer bed je sačekat dok ne krene barem u vrtić.


Ok, hoću reći: koji je kurac s ovim utrpavanjem svega što postoji djeci u rasporede?
Jel bed da odabere nešto što stvarno želi pa se tome posveti?
Je li to samo neka kompenzacija za djetinjstvo roditelja?
Ili malograđanština gdje moraš skupit sve hobije da dijete bude najkulje i najsvestranije u razredu iako to sve prati s polovicom pažnje i ide tamo jer mu je netko rekao da ide?
Tko može biti toliko svestran i zainteresiran?
Koliko te pizdarije mjesečno koštaju?
Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

I još važnije, zašto za ime isusovo roditelji pišu djeci zadaće? Onako, uzmu bilježnicu i napišu im zadaću. Zašto?




I zašto ih se šalje s 8 godina u prvi razred? Ja sam krenula sa 6 I znala sam pisati u prvom polugodištu, ok znala sam pisati s 4, ali učili smo to tad. Ovi danas ne da u prvom razredu ne uče pisati do proljeća, nego još ni s 4 ne znaju ništa.

Dolazim do zaključka da se roditeljima ne da baviti djecom. Onako istinski ne da. Bit ćeš u školi pol dana, odvest ću te na ovo, ono, bla, dan gotov.

Ali, ono što me više zanima jest: jeste li vi ovakav roditelj?

[JPK]

Riječ je o kretenskim snobovskim roditeljima, ali i od ovog može gore - kad ih upišu u neku od onih štajnerovskih "škola".
Ili im po noći puštaju Mozarta i tečajeve francuskog, jer su pročitali da mozak koristi samo 10% kapaciteta i po noći upija kao spužva.

Snobovi i budale, ali nekome valjda plaćaju posao na taj način, pa je s ekonomske strane OK.

[Éowyn]

Na solfeggio moraš ići ako sviraš neki instrument tako da to nije posebna aktivnost Ja sam kao klinka išla na violinu i na još hrpu aktivnosti. Jednostavno sam htjela ići i gnjavila starce da me upišu. Njima samima je uglavnom bilo svejedno.

Jedino su mi engleski predložili da upišem sa 7 godina, no tada sam već dobro znala čitati i pisati, a i imam rođake kojima je engleski materinji jezik pa sam se već pomalo služila njime.
Mama me je nagovorila da upišem njemački kad sam bila prva godina faksa, čisto da ga ne zaboravim jer sam ga do tada učila 8 godina.

Sve ostalo je bila isključivo moja želja. Na žalost bila sam prilično netalentirana i za sport i za glazbu pa sam brzo odustajala. Mislim da sam imala preko dvadeset aktivnosti (ne odjednom) tokom svog školovanja i osim jezika, ne koristim vještine stečene niti na jednom od silnih tečajeva.
No ne smatram to potraćenim vremenom. Mogu se pohvaliti da znam oblikovati glineno posuđe na kolu, skakati padobranom, osnove gašenja požara, maltreirati susjede sviranjem violine, natucam francuski, osnove baleta, trbušnog plesa, astronomije, režije...

[blaze]

Na solfeggio moraš ići ako sviraš neki instrument tako da to nije posebna aktivnost

baš sam to htjela reći
a.p., to se računa kao jedno

[Tea Tree]

Evo, kod Helen Doron kažu da bebe već od trećeg mjeseca starosti mogu učiti strani jezik.
Afriko, ja se čudim da ovi o kojima ti pričaš nisu već diplomirali.

[Éowyn]

Toga se sjećam jer mi je solfeggio jedini išao u glazbenoj školi. Znam da kasnije još ima i orkestar i zbor i svakakvi predmeti (do kojih ja nisam dogurala ).

[blaze]

Ali, ono što me više zanima jest: jeste li vi ovakav roditelj?

jesam. mala mi ide na crtanje, ples, solfeggio i klavir
nedjeljom idemo i na klizanje obavezno, kino se ne propušta

crtanje obožava. i doma crta neprekidno. ples nas 2x tjedno odvuče u grad. obiđemo cvjetni, uvijek na nekog naiđemo, provedemo se. profesorici klavira piše pjesme i crta. uvijek nešto cvrkuće. na zadnjem klizanju je naučila raditi vjenčiće i toliko je uzbuđena da svaki dan provjerava kad će opet nedjelja. toliko je puna života i društvena...

... za razliku od sina koji cijeli dan visi za kompom, ne izlazi osim u školu i ne govori ako baš ne mora

[Lastan]

Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........

Danas mi jedna klinka veli kako ide na step, ritmiku, solfeđo, violinu i engleski.
Pet izvannastavnih aktivnosti.

<snip>

Ok, hoću reći: koji je kurac s ovim utrpavanjem svega što postoji djeci u rasporede?
Jel bed da odabere nešto što stvarno želi pa se tome posveti?
Je li to samo neka kompenzacija za djetinjstvo roditelja?
Ili malograđanština gdje moraš skupit sve hobije da dijete bude najkulje i najsvestranije u razredu iako to sve prati s polovicom pažnje i ide tamo jer mu je netko rekao da ide?

Pa, uza sve ovo što si navela, postoji još jedna komponenta: smanjeni natalitet uz povećan osjećaj konkurencije koji proizlazi iz krize.

Sličnu pizdariju imaš u Kini, gdje roditelji svoje jedino čedo upišu na SVE MOGUĆE IKAD samo da bi imalo što bolje šanse za uspjeh u životu. Jer kad budeš star i nemoćan, to će se dijete brinuti za tebe i što bolji posao bude imalo, to bolje po tebe.
Kod nas nije tolika gužva u smislu broja stanovnika, ali imamo visoku nezaposlenost i roditelje koji (malograđanski? idealistički? naivno?) vjeruju da obrazovanje toliko mnogo znači. I trendove koji eksplodiraju, pa tako hrpetina djece ide na pripreme za maturu, instrukcije i tome slično.
Ovo je, eto, slično svemu tome.

Tko može biti toliko svestran i zainteresiran?

Nitko.

Koliko te pizdarije mjesečno koštaju?

Premalo, očito.

Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

Mda. A kako će dijete znati što želi dok mu roditelj ne odredi na što će ići?

I još važnije, zašto za ime isusovo roditelji pišu djeci zadaće? Onako, uzmu bilježnicu i napišu im zadaću. Zašto?

Pa jer su jadna djeca preopterećena. I cendraju. I imaju loše ocjene.

I jer su roditelji nerijetko kreteni.

I zašto ih se šalje s 8 godina u prvi razred?

Zato što jadnu nedužnu dječicu ne treba zamarati obavezama kao što je škola u tako ranoj i nježnoj dobi. Idealno bi bilo pustiti djecu da se igraju do desete godine, pa ih tek onda nježno uvoditi u taj okrutni svijet odlaska na nastavu, pisanja zadaća i nedajbože učenja. Da im se ne uništi nedužno djetinjstvo.

Jesam li već rekao da su roditelji kreteni?

Ali, ono što me više zanima jest: jeste li vi ovakav roditelj?

Nisam roditelj. Za sada.
Ali nekako ne planiram biti baš tolik kreten.

[Zekoslawa]

Klinci u nižim razredima osnovne škole svako toliko spominju da kasne na nešto, da kasne jer su bili na nečemu, odbojka, rukomet, nogomet, košarka, solfeđo, violina, klavir, njemački, engleski, ritmika, step..........

Ovaj, ja sam se "bavila" sportom još dvije godine nakon što sam se prestala baviti sportom, pa tako i izostajala i kasnila zbog napornoga ritma, putovanja i obaveza...

Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

E, ne znam baš. Mislim, sasvim je moguće da je roditelj prvoga djeteta uputio to dijete, ali ostala djeca obično čuju jedan od drugoga za takve stvari. Konkretno, na moju sportsku karijeru nitko me nije posebno natjeravao, jednostavno to su radile sestre, pa sam htjela i ja. Nitko me nije ni tjerao, ni poticao, ma nitko to meni zapravo nije ni spominjao. Da sam imala osjećaj da biti uspješna u školi naprosto nije dovoljno i da možda uspjehom u kakvoj drugoj aktivnosti privučem željenu pažnju, moglo bi biti, ali da su roditelji bili ti koji su na tome inzistirali, nisu. Mislim, sjebali su me kako god okreneš, ali ne na isti način. A osim te aktivnosti, koja je u to vrijeme jednostavno bila nekakav trend među djecom mojih godina, znala je uletjeti još kakva, svakako manje nego što sam tada ja htjela. Jer da se mene pitalo, i da je bilo dati para i vremena uz školu i ovu glavnu aktivnost, našla bi se tu i glazbena škola, i još pokoji strani jezik, pa raznorazna Lidrana i pizdarije, ali sve svojevoljno i s guštom.

Pomiri se da si im dosadna i da imaju pametnijega posla od škole.

[Beau]

Ovo za zadaću i meni ide opako na kuki. Mislim, ne samo da nemaš šta pisati djetetu zadaću, nego nemaš mu šta ni puhat za vratom i nadzirat dok on to sam radi. Al ne, pisanje zadaće je postala obiteljska aktivnost, nešto kao obiteljski ručak.

Glede izvannastavnih aktivnosti, poznajem dosta i drukčijih primjera. Znam djecu koja idu svaki mjesec na novu aktivnost jer im je prethodna dojadila

A znam i roditelje koji ne shvaćaju 'zlobu' drugih roditelja jer su NAMJERNO dijete naučili pisati prije škole, kako se usuđuju samo. I učitelje kojima također smeta kad djeca dolaze u prvi razred sa znanjem pisanja slova Kako ja to vidim, gledajući klince oko sebe, meni nije jasno kako neka djeca uspiju NE NAUČIT slova prije škole.

EDIT: Ovo s engleskim u trećoj, četvrtoj godini primjećujem i ja. Grozno.

[Morticia]

Poše tebe Afriko, pa zar nisi znala da danas svi roditelji odgajaju male Ajnštajne, Jordane ili Mozarte?



Ljudi su otišli u pičku materinu, a djeca skupa s njima.
Kreativnost, individualizam, samostalnost- NULA bodova.

[Pješčana]

Riječ je o kretenskim snobovskim roditeljima, ali i od ovog može gore - kad ih upišu u neku od onih štajnerovskih "škola".
Ili im po noći puštaju Mozarta i tečajeve francuskog, jer su pročitali da mozak koristi samo 10% kapaciteta i po noći upija kao spužva.

ček, ovo s puštanjem prek noći je ozbiljno?

inače, trudnicama se sugerira da slušaju Mozarta.
e sad, spada li i to u ovo, ne znam

[karambol]

Daleko od toga da svakom roditelju nije drago kada mu je potomak bistar, pametan, svestran i nadaren za sve i sve...Moje dijete samo bira interese i samo odlučuje što joj je dobro i što želi. Naravno da bi ona htjela sve - od svih mogućih vrsta skakanja (sport, ples, ritmika, klizanje, rolanje...) do onih mirnijih poput kreativnih radionica gdje se izrađuju kutijice, ukrasi ili se crta u svim tehnikama. Htjela je i glazbenu školu, izviđače i strani jezik jer tamo idu i njeni prijatelji i prijateljice, ali jednostavno, u tjednu nema dovoljno dana za sve to.
Supruga i ja nismo "tirani" te vrste koji će ju ganjati posvuda da bi ulovili nešto vremena za sebe. To je vrlo, vrlo sebično i usudio bih se reći, bolesno. Ofkors da želim što bolju perspektivu za svoje dijete, ali u isto vrijeme želim joj omogućiti ono što nju čini sretnom i zadovoljnom. Ono u čemu će se ona osjećati dobro i pokazivati kako joj je do toga stalo na način da u tome uživa. Kad vidim da ju na bilo koji način opterećuje ili dodijava neka od tih "vanjskih" aktivnosti neću je nikada forsirati da nešto od toga mora nastaviti. Osim toga ona je jedno silno dijete, pametna i sama zna reći kada joj nešto smeta. Ono što smatram našim najvećim postignućem je što sa svojim djetetom možemo razgovarati o svemu i što je ona sposobna shvatiti sve (tu je na majčicu )....

[blaze]

Ovaj, ja sam se "bavila" sportom još dvije godine nakon što sam se prestala baviti sportom, pa tako i izostajala i kasnila zbog

eh, sport. jedino na što mi je mali išao od vrtića do puberteta. ne naravno timski u njegovom slučaju judo

kad je s 12 godina postao najpametniji na svijetu, rekao je da on ne bi više na judo jer mu oduzima dragocjeno vrijeme za vježbanje mozga. kako sam bila mama bez iskustva s pubertetlijama, dakle glupa ko kurac, popustih u roku dvije sekunde

samo vi nasjedajte na "preopterećenost", to je mit

[blaze]

Poše tebe Afriko, pa zar nisi znala da danas svi roditelji odgajaju male Ajnštajne, Jordane ili Mozarte?

.

baš ću te vidjeti za koju godinu. kad ti mala poželi na ritmiku, ti ćeš reći ne, to je glupo. plesat ćeš doma, sa mnom ako ti je do toga. muzička? to je samo za mozarte. tko je vidio biti glazbeno pismen, eto ti seve i rozga pa slušaj. išla bi na lutkarsku? pa svi znaju da to ne razvija kreativnost

[Nikolajevna]

Iskreno, ne vidim u čemu je problem.

Kažete da se roditeljima ne da baviti djecom i da šalju djecu na aktivnosti kako bi ušićarili nešto vremena za sebe.
Valjda zaboravljate da naše generacije i bez tih aktivnosti nisu provodile puno više vremena s roditeljima jer smo po cijeli bogovetni dan bili vani. Vrijeme provedeno s roditeljima bilo je ono kad im pomažemo oko nekog posla (dodavanje tati kacavide i vida, pomaganje mami čistiti biži i guliti krumpire).
Djeca danas nisu po vani (zašto - pojma nemam) i da ne idu na aktivnosti bili bi doma pred tv-om i kompom. Roditeljima ne treba toliko pomagati u poslu jer se sve kupuje gotovo, mogu eventualno provoditi vrijeme zajedno u šopingu, što i čine.

Vikendima se, vjerujem, i dalje ide na kojekakve izlete.

Zato što jadnu nedužnu dječicu ne treba zamarati obavezama kao što je škola u tako ranoj i nježnoj dobi.

Kako sad ovo?
Na ovoj temi se istovremeno govori o preopterećivanju djece u ranoj dobi i bespotrebnom neopterećivanju djece u ranoj dobi...

[Morticia]

baš ću te vidjeti za koju godinu. kad ti mala poželi na ritmiku, ti ćeš reći ne, to je glupo. plesat ćeš doma, sa mnom ako ti je do toga. muzička? to je samo za mozarte. tko je vidio biti glazbeno pismen, eto ti seve i rozga pa slušaj. išla bi na lutkarsku? pa svi znaju da to ne razvija kreativnost

Nisam rekla da ću dijete izolirati od ikakvih aktivnosti niti da ću se oglušiti na njezine želje.
Al' bogami je neću ni gurati na sve i svašta jer joj to "razvija mozak" i "možda je Mozart".
Ako pokaže interes za nešto pokušat ću joj to i omogućiti, al' definitivno ne želim od nje stvoriti malog, perfekcionističkog robota koji neće znati ni prdnuti bez da mu učiteljica ili trener kažu kako.

[baja]

Jer teško da dijete zna da negdje postoji i ritmika i step i solfeđo dok mu roditelj ne odredi da tamo ide (u velikoj većini slučajeva).

čuju jedni od drugih: barbara ide na ritmiku, kmeee, i ja bi
neke dodatne aktivnosti su oduvijek postojale, ovisno o talentu i interesu
ali, slažem se s tobom, čini mi se da se danas pretjeruje odnosno da je natjecateljski duh podemonio, što se lijepo vidi u sportu
dok god su djeca ta koja biraju, ne vidim problem; imaju pravo probati i odustati
problem su bolesne ambicije roditelja

I još važnije, zašto za ime isusovo roditelji pišu djeci zadaće? Onako, uzmu bilježnicu i napišu im zadaću. Zašto?

da budu brže gotovi pa da mogu sjesti pred tv

[blaze]

i za sve koji misle da se instrumenata ima hvatati samo mozart. znam malog s dijagnozom adhd-a. njegov mu brač (tamburica) pomaže bolje od ičeg. uhvati ga huja, on se prevrne preko fotelje i oplete po braču. izbaci sav nemir. prije je to radio gađanjem lustera

roditelji su djeci cijeli svijet do njihove druge godine. poslije im trebaju i prijatelji, muving, žele s vršnjacima isprobavati vještine, družiti se, igrati, nadmetati, učiti

a kasnije? pokušajte s 15-togodišnjakom ići u kino

a kad se sjetim svojih roditelja, sve je bilo otprilike kako kaže nikolajevna. pometi, pristavi, poberi, donesi, upičkumaterinu od bavljenja "djetetom"

[Morticia]

Blaze, men' se čini da neki od nas šumom, a ti drumom.

Tko je rekao da se samo Mozart treba vatat instrumenta?

Ali nemoj mi reći da oko sebe ne vidiš roditelje koji na svojoj djeci liječe neke svoje neostvarene ambicije i vjeruju da je njihovo dijete (iako sasvim prosječnog IQ-a, talenta i vještina) jebeni GENIJE.

O tim i takvim kretenima ja govorim.
Koji guraju, guraju, guraju, razvoze svaki dan na 865 aktivnosti i onda se "žale" kako, oh, nemaju vremena za ništa.
Normalno da nemaš kad kući imaš Mozarta, Ajnštajna i Jordana u jednom i voziš ga svaki dan u školu, iz škole, na aktivnost, s aktivnost, na utakmicu, s utakmice, na koncert, s koncerta.
Jbte, olabavi.
Ok, vjerujem da su danas i klinci malo pomaknuti u glavi i da se masu toga svelo na "biti bolja od Ane/Tine/Jelene", al' vjerujem da bi i tu roditelj trebao intervenirati i objasniti djetetu da se život ne svodi na konstantno nadmetanje.

Stvarno ne vidim kako si ti iz ičeg ovdje napisanog isčitala da itko od nas želi svoje dijete držati uz skute do 63. godine?
Tko normalan uopće želi sa 15-esto godišnjakom u kino, da ga je sto puta iz one stvari izbacila?

[Ze.]

Ide mi to utrpavanje izvannastavnih aktivnosti pomalo na kuki.

Ako pođem od sebe, izvannastavnim aktivnostima sam se bavio po odabiru (koji je tada bio skučen naspram danas). Niti me ko upisivao, niti ispisivao. Kad sam htio naučiti engleski, uzeo sam knjigu na engleskom - i čitao.
Englesku gramatiku znam bolje od većine pučanstva koji su u to vrijeme hodili na tečajeve engleskog - i to u sasvim praktičnom, a ne formalnom smislu. Njemački koji sam tada učio kao prvi jezik ne znam ni beknuti.
Računala - nije bilo tečajeva, snalazio sam se kako sam znao i umio.
Bavio sam se sa društvom čim god sam htio od fizičkih aktivnosti i nisu nam trebali treneri, profesionalni pristup i skupa oprema.


Možda sve gledam kroz neku prizmu sjećanja. Danas su druga, za djecu (i roditelje) opasnija vremena.

[ElliQuinn]

Zašto su današnja vremena opasnija? Jesu li opasna jer mi mislimo da su opasna (nešto poput samoispunjavajućeg proročanstva)?

[blaze]

morti, ja ti pak govorim da su aktivnosti za sasvim normalnu i prosječnu djecu, koja negdje trebaju kanalizirati svoju energiju, pa i socijalizirati se. ti stvarno misliš da roditelji koji nikamo ne vodaju djecu aktivno provode vrijeme s njima? iz mog iskustva, većinom su inertni i bave se sobom, a ne djetetom. problem "genijalnosti" više dolazi do izražaja na nastavi. roditelji budu ambiciozni na ocjene i tlače djecu učenjem

[kukuriku]

Ja sam ponosna na sebe, zapravo.
Zanemarivanjem djece (čitaj, oglušivanjem na njihovo kmečenje da im napišem zadaću, dam jesti, obrišem guzicu, odem nešto kupiti) postigla sam to da imam vrlo samostalnu djecu.
Što se tiče izvannastavnih pizdarija, inzistirala sam da moraju imati JEDNU, ozbiljnu, jer inače imaju previše slobodnog vremena koje upražnjavaju na smišljanje i provođenje u djelo smišljenih pizdarija.

[Ze.]

Zašto su današnja vremena opasnija? Jesu li opasna jer mi mislimo da su opasna (nešto poput samoispunjavajućeg proročanstva)?

Ne, nego zato što se materijalističko-pozerski mentalitet debelo nastanio kod nas. I preslikavamo ga na djecu.