Primarna obitelj vs. supružnici

[Stitch]

Temu sam očistio, ne bi bilo loše da se držite toga o čemu razgovaramo. Hvala.

[MadnessInMethod]

evo, čisto tematski. ne mora biti čak ni vezano za blagdane.
ja po dvije nedjelje za redom preživljavam šogoricu koju organski ne mogu smisliti i njeno dvoje djece koja mi idu na kikiriki. zbog čega? jer mom mužu puno znači da nedjeljom odemo k njegovim roditeljima na ručak.
a zašto to radim, ako mi je tolika tlaka? (a je, žena je glupa, uz to i pametuje, i kači se na mene svakom prilikom i podjebava me i pametuje mi - jesam već spomenula da je glupa ko kurac?)
iz više razloga:
a) ja jako volim svog muža, a njemu puno znači što ćemo nedjeljom ručati kod njegovih roditelja
b) mojoj svekrvi, koja je jedna diFna žena, je jako drago kada se svi okupimo oko stola nedjeljom, a ne sjede samo ona i svekar i gledaju jedno u drugo za stolom za 8 osoba.
c) svaki treći tjedan, kada se moji starci i sister i cijela ekipa okupe na istoj zemljopisnoj dužini i širini, moj muž istrpi neke stvari koje njemu možda nisu najdraže na svijetu, jer zna da ja volim otići k svojima na ručak kad su svi doma.

i to se zove kompromis. kada meni već spomenuta osoba postane neizdrživa, prestat ćemo ići tamo. ali svjesna sam da će to značiti i da ja više nemam pravo tražiti isti ustupak od svoje bolje polovice. cijela mudrost.

[Stitch]

Ti si, Otrovčiću, pametno djevojče.

[ombia]

evo, čisto tematski. ne mora biti čak ni vezano za blagdane.
ja po dvije nedjelje za redom preživljavam šogoricu koju organski ne mogu smisliti i njeno dvoje djece koja mi idu na kikiriki. zbog čega? jer mom mužu puno znači da nedjeljom odemo k njegovim roditeljima na ručak.
a zašto to radim, ako mi je tolika tlaka? (a je, žena je glupa, uz to i pametuje, i kači se na mene svakom prilikom i podjebava me i pametuje mi - jesam već spomenula da je glupa ko kurac?)
iz više razloga:
a) ja jako volim svog muža, a njemu puno znači što ćemo nedjeljom ručati kod njegovih roditelja
b) mojoj svekrvi, koja je jedna diFna žena, je jako drago kada se svi okupimo oko stola nedjeljom, a ne sjede samo ona i svekar i gledaju jedno u drugo za stolom za 8 osoba.
c) svaki treći tjedan, kada se moji starci i sister i cijela ekipa okupe na istoj zemljopisnoj dužini i širini, moj muž istrpi neke stvari koje njemu možda nisu najdraže na svijetu, jer zna da ja volim otići k svojima na ručak kad su svi doma.

i to se zove kompromis. kada meni već spomenuta osoba postane neizdrživa, prestat ćemo ići tamo. ali svjesna sam da će to značiti i da ja više nemam pravo tražiti isti ustupak od svoje bolje polovice. cijela mudrost.

Znaci vi tri od cetiri vikenda mjesecno, trpite?

[MadnessInMethod]

Znaci vi tri od cetiri vikenda mjesecno, trpite?

ekšli, svaku nedjelju se ide na ručak k jednima ili drugima. samo mojima rjeđe jer većinom nisu u istoj županiji jedni s drugima i s nama.
i ne, ne trpimo uvijek. recimo, ne trpim kada šogorica ne dođe na ručak. ili kada je, za promjenu, normalna i ne podjebava.
ne trpi ni muž uvijek. da, ima stvari koje mu nisu po volji, ali da ispadne da pati, da ga moji teroriziraju ili nešto, sigurno ga ne bih vukla tamo.
radi se o tome što ti je prihvatljiva količina sranja koje si spremna pregristi zbog druge strane. ne možeš reći "ništa". nemaš takav par.
da, mogli bismo se zainatiti, pa on ne ići k mojima na ručak, ja ne ići k njegovima. otići svatko kod svojih (khm, onda bih se zapitala zašto smo koji k u braku...), ili ostati doma i jesti sami (depresivno ako odrasteš u obitelji gdje nedjeljom sjedi najmanje šestoro ljudi za stolom i kokodače u isti glas - probali smo i zaključili da nam se ne sviđa)... ali meni za sada nije problem istrpiti izvjesne glupave kokoši jer znam da ću time usrećiti osobu koja mi je najbitnija u životu, kao i još neke ljude koji su mi važni i dobri prema meni. ako postane problem i trpljenje postane prenaporno, prestat ću, ali ću isto tako biti svjesna da onda ni ja nemam pravo tražiti neke ustupke.
život u dvoje jednostavno podrazumijeva da ti neće uvijek sve biti po ćefu, i da moraš odvagnuti koliko ti je bitno imati svoju komociju, a koliko usrećiti partnera. sve je u omjerima.

[ombia]

Da ovako provedem svaki vikend, nema sanse. Ni teoretske.
Naime procitala sam sto mislis o sogorici i djeci na onoj drugoj temi. Takvu bih moooozda pretrpila par puta godisnje. Al da ju gledam i da me zivcira na redovnoj bazi, nikad.

I nepojmljiva mi je ideja da mi kao obitelj ili par nemamo ni jedan vikend skroz za sebe.

radi se o tome što ti je prihvatljiva količina sranja koje si spremna pregristi zbog druge strane.

Valjda je prihvatljivije posvetiti ljudima manje vikenda u zivotu ako jendom od vas dvoje nisu bas legli. Al ono svaki vikend, a nije bas da umirete od srece jedni s familijom ovog drugog....

ti doma i jesti sami (depresivno ako odrasteš u obitelji

Depresivno ti je doma ostati s muzem za vikend i jesti udvoje?

...ili ne znam jesti s muzem i prijateljima.

život u dvoje jednostavno podrazumijeva da ti neće uvijek sve biti po ćefu, i da moraš odvagnuti koliko ti je bitno imati svoju komociju, a

Imam tu desetljece iskustva. neki kompromisi su jednostavno preskupi.

Dapace preko tjedna rade, preko vikenda su kod familije, kad jedan takav par uopce stigne uzivati sam za sebe?

[MadnessInMethod]

Da ovako provedem svaki vikend, nema sanse. Ni teoretske.
Naime procitala sam sto mislis o sogorici i djeci na onoj drugoj temi. Takvu bih moooozda pretrpila par puta godisnje. Al da ju gledam i da me zivcira na redovnoj bazi, nikad.

I nepojmljiva mi je ideja da mi kao obitelj ili par nemamo ni jedan vikend skroz za sebe.

ali mi imamo svaki vikend za sebe... ovo je par sati ručka.
mi općenito provodimo jako puno vremena zajedno, udvoje ili u raznim aktivnostima koje uključuju nas oboje, pogotovo otkako sam na bolovanju pa se samo povlačim po kući
druga stvar bi bila da se ne vidimo cijeli tjedan, uključujući i subotu, i onda i tu nedjelju koju imamo trošimo na druge ljude. onda bi aranžmani bili drugačiji.
ovako, u ovom trenutku i ovoj fazi života, imamo tu nedjelju popodne za roditelje - moje ili njegove, a da ne otkidamo to vrijeme od zajedničkog vremena.
(sad sam ga upetljala, valjda kužiš o čemu govorim )

što se šogorice tiče, ovih dana je napornija nego inače. nije ni inače cvijeće, ali ovih dana je puno napornija (a ja štopam na sat do poroda i fitilj mi je izrazito kratak i strašno sam ponosna na sebe što ju još nisam poslala u tri mile, a nije isključeno da do božića i neću).
što se nećaka tiče, to je moje mišljenje o njima. moj muž ga ne dijeli, neke stvari ne primjećuje (meni više idu na živac kao prosvjetaru, jer u mentalnom vremeplovu jasno vidim u što će se to izroditi za 4-5 godina), druge mu ne smetaju toliko, a na treće zažmiri jer obožava svoje nećake.
on zna što ja mislim o šogorici. zna i što mislim o nećacima. zato me, recimo, neće odvlačiti na dodatna druženja s njima preko tjedna, nego će, ako se stvarno uželi klinaca, otići sam. a ja ću tu nedjelju pregristi, zbog njega, zbog svekija koji su stvarno divni ljudi, i zbog toga što će on, kad idući puta moja mama dođe doma, otići sa mnom k njima na ručak i družiti se s njima. a to meni puno znači.

Valjda je prihvatljivije posvetiti ljudima manje vikenda u zivotu ako jendom od vas dvoje nisu bas legli. Al ono svaki vikend, a nije bas da umirete od srece jedni s familijom ovog drugog....

nije da umiremo od sreće, ali opet, nije ni da umiremo od muke.

Depresivno ti je doma ostati s muzem za vikend i jesti udvoje?

...ili ne znam jesti s muzem i prijateljima.

da, u nedjelju je. ne mogu ti to objasniti. stvar odgoja, folklora, navike, nečega... probali smo par puta, ali nije nam to to. nedjeljni stol treba biti pun hrane i ljudi i buke i svega... ili kao da nije nedjelja. svim ostalim danima sjednemo nas dvoje i klopamo sami i super nam je.
prijatelji isto većinom ritualno odlaze roditeljima na nedjeljne ručkove, osobito oni u braku a bez djece.

Imam tu desetljece iskustva. neki kompromisi su jednostavno preskupi.

Dapace preko tjedna rade, preko vikenda su kod familije, kad jedan takav par uopce stigne uzivati sam za sebe?

nemam desetljeće iskustva u zajedničkom životu, samo dvije i po. ali imam skoro desetljeće iskustva u uvezanosti, gdje jedino nismo spavali na istoj adresi, što se svega ostaloga tiče, kao da smo živjeli zajedno, provodili smo i po 8 sati zajedničkog više ili manje kvalitetnog vremena dnevno. u takvoj vezi, i prije zajedničkog života naučiš puno o kompromisima.
kod nas je situacija ovih dana takva da sam ja cijelo vrijeme doma, pa kada mi muž dođe s posla, svo preostalo vrijeme kvalitetno provodimo zajedno.
kada oboje radimo, ako dođemo u situaciju da se preko tjedna nismo vidjeli u budnom stanju, preskočimo vikend-druženja s roditeljima i posvetimo se jedno drugome. iako, ni vikend nije garancija ni za što kod nas, jer moju bolju polovicu češće kače radni vikendi nego ne...
imaš tu puuuuno faktora.

[ombia]

O.k. nisam znala da provodite i inace puno vremena skupa. isla sam od nekog klasicnog radnog vremena, odes ujutro, radis do sest, navecer si doma, vikend za nabavku, za obaviti ovo i ono i slicno...

A posalji i sogi tu i tam u tri krasne, mozes se vaditi sad na trudnocu

[Éowyn]

Moj bivši dečko je bio iz Libanona (po jednoj strani), a živio je u Turskoj (od tamo mu je tata). Bila je to veza na daljinu (nije sad bitno koliko je to sve skupa imalo smisla) i vidjeli smo se otprilike svka dva mjeseca na 2-3 tjedna.
Kad god sam ja bila tamo on je imao veliku potrebu svaku večer provoditi kod svojih doma i mene voditi tamo. Ja turski pričam vrlo loše. Mogu donekle shvatiti bit razgovora i sklepati par nesuvislih rečenica. To mi je najveći domet. Što se arapskog tiče, uspjela sam svladati nešto manje od pola abecede.
Znači, niti su oni razumjeli mene, niti sam ja razumjela njih. Uvijek ih se skupio velik broj jer je uvijek neka familija u blizini pa navrate i svi su pričali u isti glas i jako glasno. Jedino što sam ja čula je bila užasna buka.
Osim toga, pošto sam ja prirodno crvenokosa, a to je na Bliskom istoku prilično rijetko, u početku su me svi odmjeravali i začuđeno gledali i bila sam glavna tema razgovora (barem koliko sam uspjela pohvatati).

I tako svaki put kad sam došla, skoro dvije godine.

Nisu oni meni bili loši, zapravo su svi prilično dragi i simpatični, ali meni nije bila jasna ta potreba da tamo satima sjedim kao idiot. Nisam htjela povrijediti dečka i reći mu da mi ti posjeti užasno idu na živce i da bi mi jednom u dva tjedna bilo sasvim dovoljno.

Kad je on dolazio u Hrvatsku, opet smo provodili puno vremena s mojom obitelji, ali po njegovoj želji. On očito voli obitelji, bilo da je njegova obitelj u pitanju ili tuđa

Uglavnom, meni je ovo iskustvo bilo dovoljno da nikad sama ne inzistiram na bilo kakvim druženjima partnera s mojom obitelji. Isto tako više nikad neću prisilno provoditi vrijeme s ljudima koje ne razumijem ili koji mi ne pašu. Jednom mi je bilo dosta.

[carrier pigeon]

Blagdani su mi dani posebni samo po tome što radim hrpu stvari iz pristojnosti. Što pravim ručak po nekakvim pravilima za koje me baš briga, stavim stoljnjak s kičastim božićnim motivima, ili jedemo ribu kad mi se jede meso, ili jedemo šarena jaja, i pozivamo ljude na ručak ili im odlazimo na ručak i onda ja pojedem juhu i smišljam kako zbrisat jer mi ide na živce slušati nekoga dok jedem. Ljudi mi nedostaju kad mi i ako mi nedostaju, ne nedostaju mi zato jer je neki blagdan. Najčešće se javim u te dane za dežurstva.

Subota se računa u godišnji iako radiš pet dana tjedno ako neki dio firme radi 6 dana tjedno. Tako je bilo kod nas. 18 dana je minimum koji ti moraju dati pa ti ni ne daju više.

Od 01.01.2010. godišnji je MINIMALNO 4 tjedna, pa tko radi subote, broje se subote, a tko ne radi... U svakom slučaju minimun je 4 tjedna, a maksimum 36 dana. Znam.

[Stitch]

Raspravu o godišnjem odmoru prebacio sam na chat prekjučer, jer za temu doista nije bitna. Ako je komu do toga, neka je ondje nastavi. No ovdje se bavimo supružnicima, dečkima i curama, mamama i tatama.