Brijem da opće ne dijelim savjete

Fakat nemam tu potrebu.
Neslaganje izražavam, o da, al bez grčevite namjere da uvjerim nekoga da će mu bit bolje ako me posluša.
A savjetnicu imam jednu. Frendicu, koju zapravo jako volim iako me izluđuje ta njena navika da sve popravlja

Ona je jedna od onih koja, kad joj kažeš nešto potpuno nebitno i usput: jao baš bih si kupila neki zeleni lak; ona će vam odmah nabrojat sve zelene lakove i napraviti plan kad točno da ga kupite ili će ga čak sama kupiti. Ili. Danas joj kažem da za dva tjedna moram vratit knjige u knjižnicu jer je džabe zakasnina, ona za dva tjedna mene zove i provjerava jesam li zaboravila

Brine apsolutno o svemu i za svaki 'problem' ima po nekoliko rješenja.
I nju nervira moja nonšalancija i lijenost za te praktične stvari.
Tolko da će sve umjesto mene napravit ako treba.
Na plaži kad joj kažem da mi se ne da sad mazat da ću kasnije, evo nje: ma budem te ja. I istracka me od glave do pete da blješćim ko blavor

Čudni ljudi zbilja
