Noć.
Vozim iza jednog kombija sa slovenskim tablicama.
Odjednom straga upali se plava rotirka. Usporim, približim se desnoj bankini.
Pored mene prozuji policijski Golf. Sustigne Slovenca koji također uspori i pomakne se udesno, al iz drugog smjera dolazi par automobila, pa ga Golf ne može preteći.
I tako do nekog skretanja, Slovenac se makne, Golf prođe.
Na jednom ugibalištu Golf skrene sa ceste, policajac izleti s mjesta suvozača i pokazuje prvo Slovencu da stane sa strane, a zatim i meni.
Priča nešto sa Slovencem, ovaj izlazi iz kombija i sjeda na suvozačko sjedalo Golfa.
Dolazi do mene.
-Dobro veče.
-Dobra večer.
-Saobraćajnu i vozačku.
-Evo, zašto ste me zaustavili.
-Ograničenje je 50, a vi ste vozili barem 90,
-Ako je tako, pišite kaznu (nikad se ne svađam s policajcima).
Slovenac izlazi iz Golfa i odlazi, policajac mi daje znak da ja dođem i daje dokumente kolegi za volanom.
Ulazim u Golf i tražim neki radar, nešto čime su izmjerili brzinu - nema ničega.
-Prijatelju što si po zanimanju
-Inženjer
-Kuda ideš, po kojem poslu.
-Tamo i tamo, po tom i tom.
-Ej, sad sam čuo na radiju jedan dobar vic - i razveže neki glupi vic o pravniku i bravaru.
Pa se na kraju nasmijemo, on zadovoljan vicom, ja iz kurtoazije.
-Nego, ajde, stranac si, pa da dalje ne duljimo, ostavi nešto za večeru, pa idi.
Ja vadim 10 eura, kažem nemam maraka.
Gleda on eure, gleda mene, vidim da je očekivao više, al si mislim, nema više da je još toliki i nabacim osmijeh br. 18.
-Ajd stavi to tu - i pokazuje na policu između sjedala.
Ja spustim lovu.
-Doviđenja.
-Doviđenja.
