Éowyn » wrote:
Mene zapravo to najviše muči, što ispada da nisam naučila baš ništa. A odmah sam na početku sama sebi rekla da nema teorije za išta više od kave jer ne želim opet biti nečija privremena zabava.
Ponavljanje je majka ucenja.
Sad si naucila da ni kave sa zauzetima nisu dobre.
Mah, ti si bila lesana i prije te kave, jedina sansa ti je bila da ti se bas jako ne svidi uzivo.
Ali...ako se stvarno zelis cuvati od takvih sitacija sa zauzetima, onda izbjegavaj i chatanja s njima. Jerbo si tu uvijek na tankom ledu ako ti se netko svidi kroz rijec.
Svi zelimo bliskost s nekim, kad naidjes na nekog s kim se ustimas u duhu, onda je mali korak do stimanja i u ostalim djelovima tijela.
Cini mi se da ti je uletio dok si jos bila frisko "na podu" od ovog prvog. Ako ja dobro racunam.
Mozda ti je zato i uspio uletit iako nije bio dobar izbor.
No kako bilo, sad i to ostavin iza sebe i ajmo dalje.
Dug je put do biranja vesa koji ces obuc ispod vjencanice.
Mislim da mi je mogao uletiti pod bilo kojim okolnostima u uspio bi.
Ajde, sta mu je toliki?
Zezam te malo, ja vjerujem da netko nekome moze uletiti samo kad je osoba spremna da joj se uleti. Ne mora ona ni biti svjesna da zeli ulet, ali ipak mora biti otvorena za takve stvari.
Inace nis od toga.
Inače u situacijama kad sam zbog nekog nesretna, jednostavno ne vidim nikoga drugoga.
I jedva sam se natjerala da odem na tu jednu kavu jer mi se stvarno nije dalo i bila sam apsolutno bezvoljna, a nisam baš niti mogla disati zbog alergije.
I ruku na srce, mislila sam da sam ostavila dojam nečega što je voda donijela.
Eto, ti ne vidis kad si nesretna, netko ne vidi kad je zaljubljen, netko uvijek vidi, netko nikad. I budi sad tu pametan.
Ocito je i njemu dobro sjelo dopisivanje kad ga tvoja naplavina nije odbila.
No, neke ljude odusevljavaju poceci, eto, kaze Arsen Ines da mu je najdrazi pocetak.
Requiema.
Samo sto je njemu ocito to bilo dovoljno.
I onda sam shvatila da sam se zapravo zabavljala. Ne zato što je on glumio klauna već zato što sam ja postala zabavna. I mislim da se nikad nisam sviđala sama sebi više nego kad sam bila u njegovom društvu. U tome je bila stvar.
Mislim da je taj odnos s jedne strane izvukao ono najbolje iz mene. S druge strane me ubijao.
O da, to je krasno kad vidis da si nekome poticajan. Da on u tebi vidi ono sto ti sama ne vidis a onda najednom pocnes sebe gledati kao nesto posebnije.
Iako znas svoje mane i vrline od prije, nekako se vidis drugacije. Ljepse.
Mana je sto se pretvoris u obicno malo drvo kad se sunce malo skrije. I imas dojam da si losije drvo nego sto jesi. Sto nije istina, znas da si uvijek isto drvce, a li eto...boli gledati se obicno nakon sto znas kako mozes biti lijepa.
Istina, mene najviše muči način na koji je to napravio. Čisto zato jer mislim da sam razumna osoba kojoj se može bez problema reći da je gotovo bez nekih posebnih objašnjenja. 'Ne da mi se više' je sasvim dovoljno.
Meni je trenutno teško procijeniti da li je u pitanju samo moj povrijeđen ego ili nešto više. Jer ja sam ga, prije svega, prestala privlačiti. A to je meni jako teško probaviti.
Ako je istina da sam i dalje ugodan sugovornik (a tvrdi da mi se ne bi javljao da nisam), onda sam mu jednostavno postala neprivlačna
Ja ne znam kako izgledas, ali nekako mislim da bi muski radije imali neobavezne odnose fizicke naravi nego sto bi zudili za ugodnim sugovornikom suprotnog spola s kojim bi samo kafenisali.
Rekla bih da mu se prije nije dalo s tobom divaniti o smislu i bitku a nije mogao nakon takvog pocetka rec...daj mi, znam da imas.
Pa je sve otkazao.
A da?
Aha!
Samo sto ne znam kako se ti provodadzijski poslovi provode u stvarnosti, pogotovo kad su zrtv.. kandidati nesvjesni da im se kroji sudba.
Vidiš, jako su rijetki ljudi koji misle da ja ikome ugađam i da nisam sama sebi u centru svemira. Meni je bilo grozno radi čitave situacije sa sestrom, ali ja na van djelujem prilično hladno. Ispala sam samo hirovita i pomalo sebična. Sumnjam da je itko primijetio da me muči ikakva grižnja savjesti.
Sa sestrom sam već drugi dan bila u super odnosima. Sad mi kupuje neke sitnice za kuću jer ima osjećaj da je ona više toga dobila i da bi meni moglo biti krivo. I dolazimo si u goste svaki dan
Ma to su obiteljska veselja.
Drago mi je da je tako proslo.
Na poslu se stvarno trudim da netko drugi ne ispašta zbog mene (jer ja radim posao za troje ljudi, a kad-tad me netko mora mijenjati) i čak sam došepala do posla kad sam uganula nogu jer je kolegica koja me mijenja bila izbezumljena količinom posla koju je trebala napraviti umjesto mene. Ispala sam umišljena i puna sebe jer mislim da sam nezamjenjiva :ne zna
Sto se tice ovog, nije se rodio tko bi svima ugodio. Nekad ces proci tako, a drugi put ce ti rec da samo gledas kako da se izvuces od posla makar imala slomljenu nogu.
U ovoj situaciji, ja sam mjesecima razmišljala kako da odem. Čak i prije nego me stavio na ignore sam željla otići, jer koliko god mi je bilo lijepo u nekim trenucima, ja sam bila druga osoba. Ona koja ne valja dovoljno da bi bila prva.
I to me dugo mučilo. I na kraju sam prestala valjati i kado druga osoba i postala chat frendica.
I mjesecima sam razmišljala da li da odem i otišla sam tek kad sam shvatila da stvarno više ne mogu. I osjećam se grozno što radim scene kad je u takvoj situaciji (ne bih u detalje, ali nema polja u životu u kojem mu nije katastrofalno loše). Vrlo vjerojatno ispadam histerična luđakinja koja se ljuti radi jedne kave. Imam osjećaj da je on to tako shvatio.
Hm, ne bih rekla da je tako shvatio.
Prije da mu je laknulo sto vise ne mora biti tamo gdje mu se ionako nece.
Ako se javi reda radi, onda je to da sebi moze rec...pa ja sam pokusao ali ona nije bila za.
A zapravo zna da je pizda koja nije imala muda rec da ne bi vise.
Ok, mozda on ne zna, ali ja znam da jest.
Za tebe nisam stekla dojam da si radil scene.
Tko zna, mozda si i trebala koji put.
Ah Eowyn
Mislim da bi mi ubijanje Nazgula bio manji izazov nego li shvaćanje svih tih kompliciranih međuljudskih odnosa.[/quote]
He, he, to zato jer se nisi susrela s Nazgulom oci i oci.
Ipak su ljudi pitomiji. Barem vecina. Ostale komplikacije dolaze od tvoje strane, prevelikog razmisljanja, analiziranja, preispitivanja i zelje da se svima dopadas.
Sto ne moze biti.
Ali bol je stvarna, neki odvratni pritisak u grudima, onako baš jak i oduran, dugo nisam to osjetila. Pretpostavljam da se na taj način nosim s trenutnim porazom.
a to se pocelo desavati u svim situacijama u kojima mi se netko svidi. Nikad nije uzajamno.
) ali se vratim jos. 
