Prije interneta i foruma...

[Eks]

Stari ljudi u današnje vrijeme jako vole telefonirati. Valjda im je to ostala trauma iz vremena kad su tek uvođeni telefoni i kad si nisu mogli priuštiti laprdanje jer je bilo preskupo.

Ja sam babu jedva uvjerila da je sad svejedno koji dio Hrvatske zove.
Možda nisam trebala.

Uhhh, u moje vrijeme (dok sam bila dijete) još nije postojala dostava pice. Beat that!

Oh.
Dobro, imali smo i drugih zabava, palili smo račune susjedima koji nikad nisu dolazili u stan i koje je godinama tražila policija, a računi se gomilali ispod vrata. Bacali pitare, gađali glupostima susjedu koja je bila u wc-u od dućana koji je bio u našem dvorištu i tako... jedna se mala od straha upišala nasred dvorišta kad je ova doletjela. :zlotvorka:

Skrenula sam s teme.

[Silajn]

Pa, osim što su čitali, bavili se maketarstvom, vrtlarenjem, sastavljanjem bombi, šivanjem, crtanjem i ostalim divnim hobijima, dosta su slušali i radio. Ja sam imala faze iznimne druželjubivosti i iznimne potrebe da budem sama (zapravo, još ih imam, samo ovaj dio sa samoćom mi je praktično nemoguće realizirati sad). Pa ja sam i u devedesetima živjela solo par godina, bez televizije (odlukom) i bez interneta i nisam se osjećala ni usamljenom nit mi je bilo dosadno. Puno sam crtala, slikala i pisala, radila sam lampe, šila sam, išla sama u kino, u kazalište i na koncerte (u klubove i birtije baš i ne) i stvarno puno čitala te sustavno slušala muziku. I da, učila sam japanski Tjah, sad kad se sjetim, hvata me nostalgijetina, teška.
Usamljena sam bila iznimno rijetko, ali bolno. Uglavnom ne bih poduzimala ništa do ušuškala se uz neku knjigu, nekad bih probala isforsirati izlazak što bi u 2/3 slučajeva rezultiralo potenciranjem usamljenosti. Šetala bih Zagrebom, besciljno, nekad satima, a tad još nisam imala ni psa. Sjećam se jednog perioda kada sam na najbizarnijim mjestima, u najčudnija doba dana i noći, sretala Mancea koji je jednako tako lutao i sjećam se da me prepoznavanje malo brinulo
Enivej, mislim da me to što sam se navukla na forum (i na čitanje vijesti s portala) raznoliko unazadilo. Prvo, puno je lakše ispast pametan u forumskoj konkurenciji, što znači da su mi se kriteriji snizili, što znači, uz činjenicu da se zakrcavam masom bespotrebnih informacija, da generalno poglupljujem. Drugo, znam da bih vrijeme ovdje (ili ondje) mogla upotrijebiti kreativno, što više ne radim ili radim iznimno rijetko. Treće, mislim da forumi ne čine ljude manje usamljenima u onom fundamentalnom smislu. Ta i takva interakcija služi puno više odvlačenju pažnje nego druženju.

[Eks]

E, da, sad sam se sjetila, imali smo periode kad nismo imali tv kad sam bila dijete i tad sam zbilja dosta crtala i čitala, tete knjižničarke mi nisu imale više što dati , znači, nekako mislim da je to bilo dosta ispunjenije od klasičnog dana današnje djece. Igrali bi se, a doma je opet svak bio prepušten svojoj zabavi, a bilo je dosta načina da se bude kreativan. A ne Facebook.

Doduše, ja sam živjela bez neta negdje do 2006-e.

[Tea Tree]

... mislim da forumi ne čine ljude manje usamljenima u onom fundamentalnom smislu. Ta i takva interakcija služi puno više odvlačenju pažnje nego druženju.

S ovime se jako slažem.
Ljudi imaju potrebu za komunikacijom s drugim ljudima pa iako se ponekad dogode prijateljstva i ostalo nabrojano u uvodnom, to ipak nije mjesto za "traženje" prijatelja.

[ombia]

Nije iskljuceno na netu ostvariti onaj inicijalni kontakt, ali internet kao primarni vid druzenja je meni kao kad pravi sok zamjenis onim iz tetrapaka:blaze:
Recimo osoba koju ubrajam medju prvih pet najbliskijih ljudi u zivotu, upoznala sam ju bas preko interneta. Onda smo druzenje nastavile u reali, sad kad vise nismo ni blizu dolazimo jedna drugoj na par dana par puta godisnje. Sad nam vise ne trebaju voajeri nasih interakcija.
I s onog foruma nosim jedno lijepo prijateljstvo.
Problem je kad ljudi umjesto da onu na kavu, piju kavu doma i chataju s tim istim ljudima iz svog kvarta preko ekrana.
Ali da, cini mi se da sam se kao dijete vise druzila nego to danasnja djeca cine. Pa po citave dane smo se svi skupa igrali.

[elma]

Uhu, sad mi je palo na pamet da ne kužim kako su se ljudi prije dogovarali za išta Hoćeš s Katicom na kavu i moraš je zvati doma na kućni Dobro dok je Katica u pitanju, ali aj ti skupi hrabrosti i nazovi Pericu na kućni moleć boga da se baš on javi

[MmeTipfeler]

Uhu, sad mi je palo na pamet da ne kužim kako su se ljudi prije dogovarali za išta Hoćeš s Katicom na kavu i moraš je zvati doma na kućni Dobro dok je Katica u pitanju, ali aj ti skupi hrabrosti i nazovi Pericu na kućni moleć boga da se baš on javi

Nikakav problem. Ako je tuđi muž u pitanju, ledenim glasom kažeš "ovdje sekretarica direktora druga Perice" ili nešto slično. Ako je u pitanju dečko koji živi s roditeljima, onda trebaš knjigu koju si mu posudila, teku iz koje je morao prepisati zadaću, već nešto. Jedini je problem ako ti se javi njegova sestra - sestre imaju zajebane radare.

[Bios]

Da, sestre su zle i zajebane. Znaju reći da xy nije dostupan jer upravo sere ili nešto slično.

[MmeTipfeler]

A ima i zajebanih staraca. Ovo nema direktne veze, ali se zbivalo u vrijeme prije mobitela i interneta. Posudila sam jednom liku knjigu, a od njega posudila drugu. Ne kao trampa, nego je tako slučajno ispalo. Onda je lik otišao u inozemstvo, knjigu nije vratio, nije se javio, nije pitao za svoju knjigu. S treće sam strane čula da se i ne misli vratiti. Pa sam nazvala njegove starce, objasnila situaciju. A stari me idiot napao da takve knjige koju ja tražim nema u njihovoj kući jer je sin sve odnio sa sobom i da što meni pada na pamet da toliko dugo zadržavam tuđe vlasništvo.

Poslala sam im knjigu poštom i ubacila uroke u kovertu.

[Leteća]

Povučeni ljudi (introverti) imaju manju potrebu za komunikacijom i druženjem. Savršeno su sretni kad ih se pusti na miru da čitaju, crtaju, šeću, štrikaju, sanjare... Sjedenje na kavama i ćaskanje o tome tko je jučer što obukao i sličnim površnim temama ih iscrpljuje, povremeno to podnose reda-radi, tek tako da ne budu proglašeni čudacima. Ne, nisu bili duboko nesretni i usamljeni prije pojave interneta. Bilo im je ok. Internet im je samo olakšao život tako što je njihovo ponašanje postalo društveno prihvaćenije.