Skoro da bih te u potpunosti potpisala.BoDerek » wrote: Oduvijek sam zamišljala da poslije smrti nema ništa, i nije mi privlačna ideja da postoji bilo kakva svijest poslije.
A što se tiče života prije smrti, i da postoji bog, opet nikakve koristi od njega. Odnosno, koristi u koju se možeš pouzdat. Jer jedino što je pouzdano, ukoliko postoji, je da su čudni putevi gospodnji. Tako da drek. Stvarno se nemam uhvatit za nikakvu utjehu. Nikako ne mogu shvatit zašto je vjernicima lakše, što im je utjeha? Osim život poslije smrti, ali ne vjerujem da to tješi ikoga.
Međutim, nedavno mi je nažalost umrla jako bliska i voljena osoba.
Nakon nekog vremena jedne večeri sam išla kući, pogledala prema nebu i kunem se da sam imala osjećaj kako me gleda.
I kao da me nekako oslobodila, kao da mi je "poslala" nekakav mir i utjehu.
Svjesna sam da je to bila uobrazija mog ranjenog i tužnog mozga i tijela, ali od tad mi je jasno zašto je vjernicima lakše.
