Ovo me podsjeca na objasnjavanje mog sina kad su u skoli ucili o toplini pa je ispalo da hladnoca kao pojam ne postoji nego da postoji samo odsustvo topline.Chilimama » wrote:Išla sam u sedmi razred osnovne kad sam napisala u dnevnik da sreća ne postoji, postoji samo način da se osjećam manje nesretna.
Osim sto bi ovo bilo obrnuto, ne postoji toplina nego u vecoj ili manjoj mjeri odsustvo hladnoce.
Bice da se radi o polupunom ili polupraznom pogledu na jednu te istu napol napunjenu casu.
Sad mogu reći da postoji puno razloga za sreću ili bolje reći zadovoljstvo, neku vrstu malih radosti, ali ja nisam sve našla.
Meni je ovo veliki razlog za zadovoljstvo.
Veseli me pomisao da ima jos stvari, uz ove koje su me do sada cinile zadovoljnom/sretnom ( i koje me jos uvijek cine takvom) koje tek trebaju naici, (ili koje trebam sama otkriti metodom pokusaja i pogodaka/ promasaja) a koje ce doprinjeti dobrom osjecaju.
Srecu nekako dozvljavam kao duhovni raspon stanja koje varira od osjecaja tihog zadovoljstva pa do euforicnih trenutaka.
Opet, sreca nije samo stanje, ona je istovremeno i proces, neko nase neprestano gibanje, stemljenje, djelovanje, koje kao rezultat ima taj osjecaj koji ...hm...osjecamo kao srecu.
Zapravo, osjecaj nesretnosti je vrlo dobra podloga za osjecaj sretnosti. Naravno vrijedi i obrat poucka.
uf, moc je opasna, zavodljiva, daje osjecaj snage za koju se nema uvijek pokrica i zna lako odvuc na dark side. Otkuda se tesko iskobeljati.Sretna sam utoliko što vidim da je velika moć u meni samoj i da ja mogu znatno uticati na vlastito poimanje sreće...ali, to kad me napadne val optimizma ili malih veselja...
Utjecanje na poimanje srece je dobro utoliko sto se covjek na taj nacin samokontrolira, ogranicava sam sebe u svojim zeljama. Sto je, po meni, vazno za postizanje dobrog osjecaja.
Nema smisla zeljeti nesto sto se ne moze ostvariti i biti nesretan jer eto...nismo ostvarili to sto smo zeljeli.
Istovremeno se (zato jer zna da moze utjecati na svoj "sretni" osjecaj) i natjera raditi stvari koje mu se bas i ne mile ali koje kao kranji rezultat donose zadovoljsvo.
Ono sto mene najvise plasi je je moj eventualni osjecaj nesretnosti, tuge, zalosti koji je izvan moje moci djelovanja.
Daleko od toga da nemam nesretnih epizoda u svom duhovnom zivotu do sada, imam depresivnih faza kad je sve bilo kako treba a ja sam se osjecala lose, ali za takve faze znam da su moje, da ce proci kao sto su prolazile i do sada. Nekad je to trajalo ne bas kratko, cinilo mi se da nikad vise nece biti kao sto je bilo, ali sad iskustvom znam da nije tako i da sve sto trebam je imati strpljenja. Ok, nije ni to lako ali je nekako lakse kad znam.
Ovaj osjecaj da moja sreca ne ovisi o meni se odnosi na gubitak mojih najblizih koji ne zelim zamisljati i svjesno se nastojim kontrolirati sto se toga tice, ali me nekad probode duboko u meni neka slucajna vijest koja nema veze sa mnom direktno ali se ocito nadjem negdje, na nekom svom nivou straha.
Kao sto je ovaj slucaj decka kojeg je pogodio grom za vrijeme utakmice, cula sam u autu i trenutacno osjetila fizicko stiskanje zeluca i onaj tremor u sebi kad cujes nesto lose.
Da, jedan moj igra nogomet, nekad i po kisi i ja znam da je moja reakcija rezultat osobne identificiranosti sa dogadjajem ali si tu ne mogu pomoci.
Eto, koliko god znam da nista ne znam sto ce biti, takvih me stvari strah...kad moja sreca ne ovisi i meni.
Da ne ispadne sad kako se bojim svih smrti bliznjih...ne, smrt ima svoje nezaobilazno mjesto u zivotu i treba je znati prihvatiti jer jest dio zivota.
Ali reda treba biti i u umiranju jer, kolko god mi bilo tesko nakon smrti baka, roditelja ili nekog od starije rodbine, red je da mladji 'pospreme' svoje starije.
Malo (ili malo vise
) sam zabrazdila u ne bas teme o sreci i kako je postici, no ima veze s nesrecom pa ono...undovska sirina povezivanja naoko nevezanog. Meni ti uopce ne djelujes kukajuce, mozda malo sjetno ali to moze biti i odraz tvoje melankonicnne crte koja je jace izrazena nego kod ostalih a ne tvoje stvarne ogranicenosti za dozivljavanje osjecaja srece.
nego, ne bi rada zvučala kao neko ko samo kuka, pa prepušta sretnima i veselima da popunjavaju mjesta ovoj lijepoj, pomalo zagonetnoj temi...svašta ćemo saznat
