..a unda » wrote:
pa eto, mos opisat kao oces. sad jedino ostaje..mislim, ako se to hocemo pitat..zasto to sanjamo ili bas tad kad to sanjamo i bas to..zasto ne nesto drugo? ili, sanjamo i nesto drugo i kako je to sad povezano i zasto i kako i kuda..
cuda, kazem ti, cuda..

pa ništa specijalno.
zapravo je ta sreća, kao i ti snovi o kojima pričam, vezana uz duga topla ljeta užbenku i u babe na selu.
to je za mene bio raj...
sva živa ljeta, od početka do kraja provodili smo dole, jel. živili smo za njih, iako nam je i doma bilo super, ništa nam nije falilo, al ovo je bilo samting spešl.
sestra i ja, dvije rodice i pokoji rođak. i još jedna familija iz zagreba koja je također ljetovala na selu. a jedan član te familije je bio moja dugogodišnja simpatija. i ja njegova

cijelo ljeto skupa, bez staraca, čitav svijet je bio naš
e sad...
u mojim snovima je uvijek prisutan netko od tih ljudi (rođaka i rodica). i uvijek sanjam šibenik, bilo plaže di smo se kupali, grad selo, ili mjesto koje ne sliči ničemu al ja znam u snu da je to šibenik.
a ako se snovi ne događaju dole, nego u zagrebu, onda su barem pristuni ti ljudi...
a znam sanjat i ljude iz zagreba, a da ih smjestim u dalmaciju.
snovi su svakakvi, i obični i neobični, i sretni i ravnodušni....al nema neki patern...
a zanimljivo je da tu svoju dječju simpatiju nisam vidjela ima 20 godina. i ono....jebe mi se za njega jel

dobro ne baš tako, al ne sjetim ga se.
a često ga sanjam, i to ne samo njega, nego i njegovu mater, ćaću brata
možda je moja podsvijest jednostavno dosadna, prazna, pa uvijek po istom dere
