lijenost, prokrastinacija

[aisling]

Da sam ja to učinila i bila poštena prema sebi kad je trebalo danas bih imala faks.

Možda. Ali ne možeš to znati.

[Morticia]

Čuj, ne mogu biti sigurna, naravno.
Ali onako, razmišljajući malo o svemu došla sam do tog zaključka. Jer glupa nisam (barem ne pretjerano ). Sve što mi je falilo bio je pravi motiv i zainteresiranost za materiju.

Jer stvarno nije neka motivacija kad čovjek mora učiti nešto od čega mu se riga koliko mu je dosadno.

[Ze.]

Istina; da nisam mogao studirati to što jesam najvjerojatnije ni ne bi imao završen faks. Ziher sam da bi i većina toga bila predosadna i falilo bi mi motivacije.

[baja]

zanima li me faks? nemam pojma vise. stvar je u tome da mene ne zanima nista posebno, niti posjedujem bilokakav talent, računanje mi ne ide,... pa se ovo cinilo kao dobar izbor

zaposli se
možda će ti pomoći da fokusiraš bitne izbore

[Herp]

Ispiši se s faksa. Odmah.
Daj si vremena, razmisli što bi STVARNO željela studirati i raditi jednog dana i nemoj da te lijenost ili strah odagnaju od toga.
Da sam ja to učinila i bila poštena prema sebi kad je trebalo danas bih imala faks.
Iako je ono što sam htjela bilo cca 5 puta teže od onog što sam upisivala.

Sretno.

Morti, što si to htjela studirati?

[dimnjak]

studiram pravo, prva godina drugi put

ako se vec na prvoj godini pitas, odustani.
mnogi naprave na trecoj pauzu. narocito na pravu. zgadi im se sve i svasta. i zivot.
onda nastave dalje.
mnogi na trecoj zele odustati al im je zao sto su do tud dosli i ulozili toliko koliko jesu, pa onda jos sto godina mrcvare sebe i druge da to, eto odrade. i cardak su ni na nebu ni na zemlji. nit rade posao koji zele jer ga rade "privremeno" nit zavrsavaju jer im je muka od samog pogleda na neki clanak koji trebaju nabubati.
i dodju djeca i tako. zivot ne ide, ne stoji, a opet stoji. poznam ih nekolicinu.

stoga, ako se na prvoj pitas da li je to to, a pitas se jer te ulovila neka apatija, ucini sebi uslugu i odustani. upisi nesto drugo, uzmi pauzu, zaposli se. nesto.

da je bar netko to meni rekao. eh...

[Eks]

Pravo?! Ispiši se. Nema ti tu kruha, ako se toliko mučiš na prvoj godini, nećeš to završiti.
I upiši ono što voliš. Zaista.

[Beau]

I ja kažen da se ispišeš sa faksa.

I nađi neki posao, bilo kakav, . Po mogućnosti gdje ima mladih ljudi.
Fale ti ljudi, pa makar da dijeliš s njima jednaku muku. Kuća i komp će te pojest.

Kad dođeš nakon par mjeseci sebi, onda možeš bistre glave razmislit kako dalje.

[Ashtaroth]

Slažem se s dimnjak.
Nije bed pogriješiti, donijeti krivu odluku (npr, upisati 'krivi fax').

Bed je ustrajati u tome jer to se 'mora'. Ne mora se, nađi nešto što te inspirira, nađi se negdje drugdje u nekom drugom području, zanimanju. Možda ima neki tečaj koji bi te oduševio i s kojim bi se brzo snašla za posao.

Pad prve godine bi trebao biti alarm, apatija bi trebala biti veliki alarm da se pitaš 'jel ovo uistinu to što ja ŽELIM', dalje 'ima li nešto što želim'. Ako motiva nema već na prvoj... gdje ćeš ga naći za kasnije?

No, mislim da je manja šteta odustati, pa se naći negdje, nego se mrcvariti.

U mom slučaju vidjela sam se samo tu gdje sam i bila, samo mi se sustav ogadio, a i sama sebi u privatno, pa je trebalo puno guranja sa svih strana. No, da sam u nekom trenu osjetila da to nije to što želim da mi piše na papiru, otišla bih. I nakon famozne treće godine, jer mene je tad čopila apatija, jer usprkos hrpi ispita nisam mogla upisati četvrtu jer svejedno nisam imala uvjet. Logičan, ali svejedno, ubilo me, i spoznaja što mi je uvjet i da je sve lakše od toga i činjenica da ih baš moram

Itekako sam kopala po tome koji sve faxevi postoje u Zagrebu, jel ima tamo nešto što me zanima, jel znam nekoga tamo... i stvari bi se uvijek vrtile i vraćale na to gdje sam bila. To mi je bila potvrda da hoću to, a onda je trebalo kopati po 'kako'.

Taj 'kako' sam opisivala ranije.

No važno je detektirati u sebi želje. Onda tražiti motivaciju. Dok god možeš birati, a s faxom možeš birati. Barem ovako paušalno rečeno.

[Eks]

I ja kažen da se ispišeš sa faksa.

I nađi neki posao, bilo kakav, . Po mogućnosti gdje ima mladih ljudi.
Fale ti ljudi, pa makar da dijeliš s njima jednaku muku. Kuća i komp će te pojest.

Kad dođeš nakon par mjeseci sebi, onda možeš bistre glave razmislit kako dalje.

Ne, ne, nikako posao. Neka lijepo upiše ono što voli. Kad iz sveopće letargije kakvu autorica demonstrira kreneš u petu brzinu, propisno se razjebeš. I da, ako se zaposli, možda se na faks neće ni vraćati.

[Beau]

Ne, ne, nikako posao. Neka lijepo upiše ono što voli. Kad iz sveopće letargije kakvu autorica demonstrira kreneš u petu brzinu, propisno se razjebeš. I da, ako se zaposli, možda se na faks neće ni vraćati.

Mislim da je sad u takvom stanju da nema jebenog pojma što voli. Treba se resetirat.
Treba svakodnevnu kuknjavu, treba kolege, treba se veselit vikendu, odlsku kući s posla svaki dan.

I onda lagano radit planove za dalje.....Neopterećeno.

[buka]

Itekako sam kopala po tome koji sve faxevi postoje u Zagrebu, jel ima tamo nešto što me zanima, jel znam nekoga tamo... i stvari bi se uvijek vrtile i vraćale na to gdje sam bila. To mi je bila potvrda da hoću to, a onda je trebalo kopati po 'kako'.

i ja isto stalno istražujem o razlicitim fakultetima i sto treba poloziti na maturi za njih i stvarno me nista ne zanima posebno. znam samo što me ne zanima, a to je svaki gdje ima računanja.
i uvijek se vratim na to da mi je ovdje ipak najbolje i da bih trebala ostati i nekako se pokrenuti, a da ce vec onda biti lakse s prvim polozenim ispitom nakon duuugo vremena. mozda se samozavaravam? ne znam...

sto se tice posla, mislim da bi me "povuklo" i da se vjerojatno ne bih vratila na faks nikad tako da trenunto mislim da mi je nabolje ili ostati ovdje ili drugi faks. opet me strah da se tu ne prevarim pa ne razvucem ovo i necu se ni okrenuti a godine ce mi proci bez da sam ista napravila od zivota

netko je pitao za roditelje... prvo su mislili da ucim (u srednjoj nije bilo nikakvih problema pa im nista nije bilo cudno), ali su sad skuzili jer nisam nista polozila. rekli su da ce me jos ovu godinu financirati.

[dimnjak]

sto se prava tice, prva ne da je macji kasalj nego je smijurija nasprem onog sto te ceka.
i ako ti je sad tesko, kasniej ce ti biti x puta teze.

nece biti lakse s prvim polozenim ispitom jer je svaki ispit privi polozeni.

upisi neki hobi. pronadji sebe. pronadji opet nesto sto volis i posveti se tome. a onda ako ti je diploma ono sto si si zacrtala u zivotu, onda idi ka njoj. u onome sto volis i sto nadjes da volis, a ne u onome sto si nasla jer si eliminirala ono sto ne volis.

[buka]

sto se prava tice, prva ne da je macji kasalj nego je smijurija nasprem onog sto te ceka.
i ako ti je sad tesko, kasniej ce ti biti x puta teze.

nece biti lakse s prvim polozenim ispitom jer je svaki ispit privi polozeni.

upisi neki hobi. pronadji sebe. pronadji opet nesto sto volis i posveti se tome. a onda ako ti je diploma ono sto si si zacrtala u zivotu, onda idi ka njoj. u onome sto volis i sto nadjes da volis, a ne u onome sto si nasla jer si eliminirala ono sto ne volis.

znam to za 3. i 4., to me i brine jos vise
ako ovo ne mogu dati, kako cu tek te tisuce i tisuce stranica nauciti.
mislim da je moj problem i to sto ne znam uciti, a imam dojam da i nisam "kapacitet". u rijetkim trenutcima kad ucim , doslovno se mučim dok nesto ne zapamtim.
mozda jednostavno nisam za faks?!

da bar ima neki uredjaj/nešto koji ce mi reci sto da radim.

[Ashtaroth]

netko je pitao za roditelje... prvo su mislili da ucim (u srednjoj nije bilo nikakvih problema pa im nista nije bilo cudno), ali su sad skuzili jer nisam nista polozila. rekli su da ce me jos ovu godinu financirati.

Uf, ovo je gadno

Jesu oni išli na fax? Ono, jel znaju što znači studirati?

Ako nisu, trebaš konjske živce da im to objasniš.


Zašto je gadno - jer je ovo godina gdje moraš donijeti odluku. Ako odlučiš na drugi fax, onda što, moraš i tražiti posao da fax financiraš?
Ako sad tražiš posao, onda je ovo njihovo relativno ok.
Ako ustraješ na tom faxu, tu njihovu odluku razumijem. No, ako ga mijenjaš, e ja bih tu ipak bila mrvu fleksibilnija.

Jer fax + posao je teška muka. Nekome tko ide po drugu šansu, mnogo znači da ne mora paralele.

Promisli zašto si odabrala taj fax, što želiš nakon njega. Ako je to sve nekako li-la, sjedni i razgovaraj sa svojima, reci im što te muči. : držim fige da imaš s kim razgovarati i daće te savjetovati, a ne napraviti pizdarije :

Ako nema nikojeg faxa koji ti je TO, ima li neka druga škola, prekvalifikacija koja te 'svrbi'?
Što možeš s onim što si sad, ima li neki posao koji ti se radi?

Nije uopće bed da sad odeš raditi, i za koju godinu odlučiš na fax. Možeš i privatni, ili izvendreni student, ili neku višu školu, ima svega. Važno je ima li želje (i para).

Kao što znam ljude koji su poodustajali od faxa, znam i one koji su upisali/vratili se na fax s posla. Sve je to za žive ljude. Ali najvažnije je da se ne forsaš u nešto u čemu se ne vidiš.

Ja sam se vidjela u svom, samo sam trebala riješiti usputne pizdarije.
No, struka u kojoj se ne vidiš, a koju se prisiliš završiti (a svašta se može, nije da se ne, pitanje je samo u koliko vremena i koliko će te to ubiti) - što ćeš s tim na kraju

U tom smislu je bolje odustati od faxa i raditi, probavati stvari, pribavljati vlastiti kruh. Nekad te posao može dovesti do toga da ti baš treba neko usavršavanje, pa upišeš fax koji ti nije prije ni na pamet pao

Odluka je gadna i teška, i ako imaš podršku roditelja, uključi ih. Objasni im koliko te stvari muče, koliko ne vidiš pored zdravih očiju. Poslušaj što kažu.

Da, ovdje ide ono utopijsko da imaš roditelje kojima je stalo do tebe, koji nemaju svoje fiksacije o tome kako ti trebaš voditi život i koji su ti podrška.

[brkoslav]

Kad padneš u takav začarani krug ne rađenja ničega, samosažalijevanja i osjećaja krivnje, teško je izaći iz njega, ali moraš.

Prvo bih te pitala, je li možda problem u faksu? Da li te i dalje zanima? Vidiš li se u tome?

herp, ja sam sve do danas mislio da si ti muško !?

[Morticia]

Morti, što si to htjela studirati?

Završila sam matematičku gimnaziju i razmišljala o matematici ili građevini, a negdje u primisli je uvijek bila psihologija.
Sad me pitaj što sam upisala.
Pomorski.

Dete kreten.

[Serenità]

Nekako sam predmnijevala da je studoš otvorio ovakvu temu.
I to još s mog faksa!

Neću ti govoriti da odustaneš, i sama si svjesna nezavidne situacije, ali probaj se vratiti unatrag i vidjeti jesi li ikad htjela biti odvjetnica/sutkinja/javni bilježnik/šta već.
Ako si stvarno izabrala pravo da ne bi morala računati, to ti je već pokazatelj da nema smisla forsirati se. Barem u Zagrebu (pretpostavljam da si tu) možeš izabrati neki smjer na filozofskom gdje se možeš pronaći. Ni tamo se ne računa.
Ili poraditi malo na matematici i izabrati zanimanje koje bi ti pasalo da se ona zanemari.

Ovo šta pričaš o životu općenito... Definitivno se mogu poistovjetiti. Samo šta sam ja pravo upisala više manje ne želeći to studirati. Zapravo, nikad nisam ozbiljno ni uzela u obzir opciju studiranja tog faksa.
Zašto sam ostala? Nekim čudom, prvu godinu sam praktički bezbolno prošla (osim šta sam konstantno kukala kako to nije za mene i kako mi je teško ), pa mi je bilo žao odustati. Prave muke počele su, naravno, na trećoj. Priče koje si čula su istinite, ali svjesna sam i svoje krivnje u padu te godine. Prvo sam joj prišla prenonšalantno, onda sam počela raditi i eto ti fijaska.

Opet, znam ljude koji polažu sve u roku, dakle, nije nemoguće, samo je potrebno puno odricanja. Jedan ispit ti neće napraviti razliku jer svaki je grozan kad ga učiš, barem meni je.
Bit svega je da se može ako si posložiš sve u glavi, ali prvo razmisli želiš li to uopće.

P. S. Imaš savjetovalište na tmt 3. Mogla bi se tamo javiti

[Herp]

herp, ja sam sve do danas mislio da si ti muško !?

Pa ono, kako koji dan.

[brkoslav]

Pa ono, kako koji dan.

herp-bitno je da nije jednolično

no da se vratimo na temu: mala, ti si na putu za depru. položit ćeš ti te ispite, diplomirat, zaposlit se, al, bojim se, ništa se neće promijeniti. znam da je deplasirano spominjati jobsa ( a možda sam opet fulao topik), al ovo je živa istina: „ Ako bi danas bio zadnji dan mog života, da li zaista želim činiti ono što danas radim". I dok god bi odgovor bio „ne" za previše dana u nizu, znao sam da moram nešto promijeniti. "
posalušaj stiva ako nećeš mene.

[A.P.]

no da se vratimo na temu: mala, ti si na putu za depru.

Istina, imala sam ovaj period i nije baš bezopasno. Čak sam htjela mijenjat faks, preselit se u ameriku i radit u starbucksu i srodno, ali sam se onda trgnula nekako.

Što se tiče prava, odustani. Žao mi gledat ljude koji se godinama muče i bacaju pare, energiju i vrijeme u nešto od čeg neće imat kruva, čak niti onog duševnog zadovoljstva da rade nešto što vole iako nemaju para/posla u struci, jer teško je do nemoguće naći posao u toj struci u ovoj državi.

[buka]

roditelji su rekli da će još financirati ovu godinu, a onda neka odlučim - ili posao ili novi faks, ali da mi neće plaćati opet prvu godinu treći put.
samo je mama studirala, ali oboje imaju razumijevanja, iako oni ne mogu shvatiti da netko može imati sve uvjete,a ne zavrsiti faks. nisam ni ja to mogla shvatiti, dok se nisam do ovog dovela

malo sam razmislila o tome zasto sam upisala i sto me drugo zanimalo... ako se dobro sjecam , upisala sam jer volim rad s ljudim (svjesna sam kako ovo zvuci ), a i mislila sam da mi je veca sansa da se zaposlim nego npr. s nekim smjerovima na filozofskom koji su me zanimali (ali nisu me jako jako zanimali, nego tu negdje kao i pravo)- npr. sociologija i filozofija.
znam da nema posla ni s pravom, ali opet si mislim da ima sigurno vecih sansi nego s filozofijom
s kojim drustvenim/humanistickim znanostima uopce ima posla, kad bolje razmislim

ne znam... ja si jos uvijek mislim da mi je najbolje jos ovu godinu ostati na pravu, a onda vidjeti sto i kako dalje... samo me strah da se ne izdeprimiram toliko da mi postane svjedno pa sljedece godine opet upisem prvu godinu jer cu postati toliko lijena da mi se nece ni dati razmisljati o promjeni faksa.- sram me sto ovo pisem, ali vec sam se sramotila pa zasto ne još

[Herp]

Mislim da je posao koji ne voliš i koji te ne zanima izvor najvećih frustracija u životu, ozbiljno.

[Ashtaroth]

Ako mi motiv da mi starci krpaju život nije dosta da dignem dupe i zagrijem stolac i riješim to (da, i to je bio motiv za par ispita), onda bi bilo minimalno fer prema njima - odustati sad od faxa, pa gledati što bih drugo mogla i spremati se za maturu/prijemni sa ili bez nekog poslića sastrane, ali da barem nisam parazit kojem je buhuhu u životu teško pa će buhuhuhu valjda neko rješenje pasti s neba.

I tako nećeš moći upisati iduću godinu bez da kreneš raditi, iako, ovo mi je k'o prekid veze. Ako pomislim na prekid, ako su mi emocije takve da me pomisao na prekidu ne baci u more suza 'ja ne mogu zamisliti život bez da se skupa probudimo ujutro', nego eventualno onih 'a kmek, a bilo je fora, a ja bi opet' - što imam više raditi u tom odnosu kad je ostalo još samo priznati sebi da je to prošlo svršeno vrijeme?

Ako ostajem negdje, to ne radim jer je linija manjeg otpora, nego jer imam iluziju barem da mogu popraviti.

Ne znam, neka odgovornost prema samoj sebi i poštivanje uključenih strana

[ElliQuinn]

Mislim da je posao koji ne voliš i koji te ne zanima izvor najvećih frustracija u životu, ozbiljno.

Slušaj Herpa, zna što govori.