Ne gledam, ali ne mogu reći da ne pratim jer dobivam informacije iz prve ruke, to jest iz neposrednoga susjedstva (
): jučer se nisu samo bacale petarde, nego se čuo i pištolj. U nedjelju će, bez obzira na rezultat, vjerojatno odnekuda izvući i protuavionski top. Takav način proslave uvijek me ražalosti iako ne znam zašto se još uvijek iznenađujem.Ovo je s Fejsa. Može li gluplje?
Bilo je takvih komentara i prije utakmice - osvetit ćemo se Englezima za Bleiburg.
Ne luduju samo Hrvati. I Francuzi su napravili cirkus kad su upali u finale, ali uglavnom su se tukli s policijom - to je kod njih već narodni običaj. No nije im palo na pamet pred Hotelom Dubrovnik - dobro, oni nemaju takav hotel
- prirediti ovakvo što: link. A navodno su, nisam uspjela provjeriti tako da je to još uvijek rekla-kazala, navijači premlatili vozača tramvaja jer im se nije htio maknuti s puta. Skupa s tramvajem, se razme. 
Inače, ovo nam je jedinstvena prilika da osvojimo prvenstvo. Tko zna kad će se opet poklopiti ovakve sretne okolnosti: dobra momčad i dobar trener. Nikada nismo bili izrazito uspješna nogometna nacija iako se ne može reći da se nismo trudili, no uvijek bismo negdje posustali, kratka nam je bila sapa. Za četiri godine, a i dalje u budućnosti, tko zna kako će se zvijezde posložiti. Može Plenković obećavati stadion i mogu se svi oni preseravati u kostimima na kockice kao klauni (link): za dobar sport i uspješne sportaše treba para.
Osobno ću u nedjelju biti podvojena ličnost: Francuzi su mi srcu prirasli, ali bilo bi vrlo nerodoljubno ne navijati za zemlju čiji pasoš imam. Tako da ću se ipak odlučiti za Italiju. Rekoh ja da će Talijani ući u finale.
Ako je potreban prijevod: recite vi što god hoćete, ali mi smo među finalistima / između finalista.
