Ne znam da li se razumijemo, nije da bi meni bilo odnosno je drago kad se netko tako zapravo bezveze ljuti na mene i smeta me. Ono što želim reći je da ne uzimam to kao nešto loše duže od maksimalno sat dva.Perzefona » wrote: Ja bih zamjerila sebi takvo ponašanje. I zamjeram to onda i svakome drugome.
Ovo spada u situaciju analognu onoj sa zabijanje auta u zidMožda je offtopic, ali moj je sin doma došao jednom zatečen jer su na SRZ raspravljali o razlozima koje imaju roditelji da djecu kazne. I ispalo je da većina djece bude kažnjena za proliven sok ili razbijenu čašu i da to smatra opravdanim. Onda se moj sin čudio. Daleko od toga da on ne zna što je kazna, ali rekao je i na satu da nikad nije bio kažnjen za takvo što.
Analogno tome ne bih mislio da ukoliko bi glasno rekla sinu "pazi, što to radiš" da imaš problema s kontroliranjem agresije.
E pa sad ako ti je razbio vazu drage osobe, nabijao loptom u zid i polomio cvijeće ili prolio nekakav ljepljivi sok po tepihu, ... iskreno ne bih baš rekaoŠtoviše, čak ni mrzovolju ni ljutnju nije dobio.
Meni je to zlostavljanje. Ne mogu zamisliti kako se osjeća dijete koje je u pubertetu, dobilo lošu ocjenu, cura ga ne voli, otišla mu tipka na Playstationu a smije biti frustriran u miru i tišini.Morticia wrote:Meni je npr. strašno kad roditelji ne dozvoljavaju djecu ljutnu, pa čak i da viknu ponekad.
