Eh, sad mi je krivo sto nisam slikala naokolo u svemirskom zabavistu.

Imam tek pokoju sliku ali je na njima gospon Hudi pa ne bih bas da plasim ako itko zaluta tu.
Ja se ne volim slikati ali volim slikati ono sto mi se cini fora. Po mogucnosti bez ljudskog faktora koji bi kvario sliku a to nije lako izvesti jer tih ljudi ima svugdje.
Iako volim slikati ljude koji su po nekim mojim mjerama drugaciji od vecine. U Americi su to najcesce vrlo debeli te svakako obuceni ljudi. Zene prednjace.
Kako bilo, Nasino zabaviste smo obilazili od negdje 2 popodne do 6.
Prvo smo isli na autobusnu turu, kako je to jako veliki kompleks, imaju organizirane buseve svakih 15 minuta i vozas se amo-tamo dok vozac vergla svoje. Uz monitore u busu koji imaju svoj program pa sta uhvatis, dobro si uhvatio.
To je uglavnom ravna pretezno pustinjka povrsina pa je tu neki hangar gdje rade rakete, pa neki stroj na gusjenicama koji ih vuce brzinom od 1 milje na sat do mjesta odakle ih lansiraju ( neko je lansiranje bilo dva dana prije nego smo mi bili, pise tamo i kad je sljedece, cini mi se da je pocetkom prosinca pa se to moze doc gledat ako se rezerviraju mjesta prije samo sto ne mora znacit i da ce stvarno bit taj dan jer to ovisi o vremenskim uvjetima. Tako da se moze desiti da dodjes u 4 ujutro pa ispadne corak ) pa su nas iskrcali u onom hangaru od kud su slike, tamo smo se minglali sa ostalim pucanstvom, muzu sam kupila majicu sa natpisom I need my space

i potrefili vrijeme kad se i ostalih 150 posjetioca odlucilo vracat do glavnog zabavnog centra pa smo cekali dobrih pol sata na zvizdanu da se ukrcamo u ledeni autobus.
Amerika je i inace jako dobra za uvatit prehladu jer kad je vruce vani, oni lede zatvorene prostore, a kad je cica zima vani, u zatvorenom je otprilike temperatura ko u Sahari u podne.
U tom zabavnom kompeksu smo najvise vremena proveli na nekom stroju na kojem mozes sebe nastimat da te slika pa onda ti glavu namontira u skafander i biras oces sliku da ides na Mars, Mjesec ili samo plutas u svemiru. Pa to mailom posaljes poznatima uz opasku eat your heart out.

Ja sam isla na Mars.
Inace ima i puno drugih strojeva kojima stisnes gumbice pa ti oni svasta tumace, ali meni je to onako...hnje...pa se nisam pretrgla od posla.
Dobro je bilo to sa simulatorom leta u space shuttleu, to je slicno ko u Disneylandu, prije cekas dok oni nabrijavaju atmosferu pricama sa ekrana gdje ti tumace kako ce to izgledati, kako se stvara pogonska sila koja je potrebna da se shuttle lansira i tako to, prilicno americki nacinalno obojeno.
Onako....muzika ko u fimovima kad konjica stize da potuce Indijance.
Zapravo, da Rusi nisu poceli sa svojim Sputnjikom i Gagarinom i ostalim vanzemaljskim aktivnostima, ne znam bi li i Ameri bili tako agilni u svemirskom programu. Ipak je to doba hladnog rata a konkurencija cuda radi.
Doduse, to je i bilo vrijeme nekog drugacijeg svijeta, mozda manje okrenutog sebi a vise nekoj sveukupnoj dobrobiti.
Zgodno je vidjeti filmove iz tog vremena, kako su ljudi izgledali, kako su bili odusevljeni kad je bilo lansiranje tih prvih raketa, plakali i veselili se u lansirnom centru kad je sve dobro proslo i tako to. Dobro, ima tu i mojih osobnih uspomena na to doba pa mi se mozda zato sve to dopalo.
Eto, malo sam ti bacila udicu a tebi zelim da sto prije imas priliku i sama obici svemirsko zabaviste.
Ima nesto slicno i u New Yorku, tamo je Enterprise shuttle a ima i aviona i podmornica pride.
Guglaj Intrepid sea, space and air museum complex.