Sviranje sretnim mladencima - ili sviranje kurcu?

[Eks]

Muči me ovo oko cijene. Koja je to cijena? Za mnogo toga u životu platimo cijenu. I samoća je svojevrsna cijena. Ima ljudi koji nikad nisu iskusili ni tih par godina sreće. Pa što i da je bilo temeljeno na grešci? Ima nekih "ispravnih" brakova koji nikad ne dožive nekakav vrhunac nego su konstantna linija. Ima ljudi koji prožive više od pola života, a da jedva znaju što je strast, kamoli ljubav. Ne bih ja samo tako omalovažila tih par godina. Ma ni manje. A ako je cijena daljnji suživot s osobom koja nam je priuštila par godina sreće, a sad je odjednom sva naopaka.. ne znam, nekako ne vjerujem u takve preobrazbe.

[Herp]

Kao prvo, mislim da je tuđu sreću/nesreću užasno nezahvalno ocjenjivati, naročito ako se mjeri vlastitim aršinom.

Evo primjer; zamislite kuću na selu (dovoljno blizu a opet daleko od velikog grada), nekakav prosječan nit-smrdi-nit-miriši posao, miran život, muža, troje djece i psa.
Kladim se da bi se i ovdje našao određeni broj ljudi koji bi s ushićenjem uskliknuli "Ajme, kakva sreća!", a meni bi takav život bio ravan paklu. I možda bih duboko u sebi pomislila "Poše, kako li su ovi ljudi nesretni", dočim svi znamo da tako uopće ne mora biti.
Zato se klonim toga, procjenjivanja tuđih veza/brakova i njihove sreće.

Druga je stvar, doduše, što nemam oko sebe baš reprezentativni broj brakova za procijeniti.
Nisam dijete, tridesetu sam prešla.
A daleko sam i od pustinjaka, krug ljudi za koje mogu reći da su mi prijatelji, frendovi, kako vam drago, također se kreće oko te brojke.
I od tog ovećeg razreda ljudi, jedna frendica mi je friško (4 mjeseca) udana, druga nešto manje friško rastavljena, dvojica kolega u ne tako friškim (5+) brakovima i to je to, ostali ni matičara ni popa vidjeli nisu.
Ima ih dosta u "vanbračnim zajednicama", više ih planira djecu nego svadbu, a i pokoji soler se nađe.
Tako da, moji definitivno ne pate previše od "što će selo reći" sindroma. Kriju li se u njihovom neulasku u brak neki dublji razlozi, strahovi, kurci, palci, ne znam.

[Nikolajevna]

Čekajte malo , nisam govorila o ugovorenim brakovima gdje obitelj odlučuje za mladence već onima tipa – mladić stasao za ženidbu pa mu predlože vrijednu slobodnu djevojku iz susjedna sela. Nađu se, i ako si nisu baš mrski, vjenčaju. Možda su se i vaše babe i djedovi tako spandžali a da ni ne znate.

aisling, ne vjerujem da se mogu sjetiti neke od tih tema, nisam bila čest gost na žud-u i us-u, no sjećam se da su takvi odgovori bili najčešći. Tebi se ne čini?
Ne znam, ne poznajem parove naših godina koji trpe u lošim brakovima. Možda ove starije generacije.

I zašto stalno te krajnosti – ako taj netko nije tvoje drugo ja, onda je obavezno netko koga podnosiš? Dvoje nisu jedno i nikad se neće u svemu slagati, to ne znači automatski da se tek trpe.

[Éowyn]

Ovu je prispodobu netko već potegnuo - mislim da je potpuno promašena.

Da, najbolje je ne sjedati u auto bez dozvole, pijan, drogiran, neispavan, najbolje je ne sjedati u auto usred zime s ćelavim ljetnim gumama.

Znala sam da ćeš to reći. Čak sam bila napisala objašnjenje u postu da pritom ne mislim na vožnju neispravnog vozila bez vozačkog iskustva, ali sam taj dio obrisala kao nepotreban jer sam pretpostavila da je jasno da pričam o normalnim uvjetima.

Pretpostavljam da su Marko i Marina iz tvoje priče prosječni mladi ljudi, a ne senilni starac u kolicima i maloljetnica s disocijativnim poremećajem osobnosti

[Eks]

Ljudi na US-u i ŽuD-u otvore temu tek kad sve ode u kurac. Uglavnom. Bila je možda jedna tema gdje se sve sretno riješilo, a da to nije obrat od kojeg čitatelji popizde.
I obično su te teme toliko zastrašujuće da se čovjek zapita jel moguće da sve te veze i brakovi postoje oko nas. Pune prijevara, nasilja, nepoštivanja, šupendarstva.. to je toliko zatrovano da zaista nemaš što savjetovati nego "amputaciju".

[Nica]

Nijedan brak u koji sam imala pobliži uvid nije onakav kakav bih poželjela sebi, uglavnom su to trpljenja i prepuštenost kolotečini, nekakva pomirenost sa sudbinom jer sad su ionako u braku i imaju djecu.... Doduše, nemam pogled izbliza u mnoge brakove, ali pored ovih znam poprilično razvedenih ljudi. Znam i za brakove koji mi se čine sretnima, onakve koji čine da se osjećaš ovako , ali njih "gledam" iz daleka pa se samo nadam da su zaista takvi.

Nekad stječem dojam da ljudi stupaju u brak bježeći od nečega, nadajući se da će nešto biti drugačije, da će se nešto bitno i veliko promijeniti, a on je samo nastavak dotadašnjeg odnosa i onakav je kakvim ga sami čine - nema magična svojstva i nije eliksir.

[aisling]

aisling, ne vjerujem da se mogu sjetiti neke od tih tema, nisam bila čest gost na žud-u i us-u, no sjećam se da su takvi odgovori bili najčešći. Tebi se ne čini?

Ovo je uglavnom ex već odgovorila. Ono što je mene dolaskom na forum zateklo nije bilo to da se savjetuje ovo ili ono, nego same situacije koje se iznose i taj neki dojam da je sve u kurcu. Nikome se nije dalo pisati o lijepim stvarima, samo sam ja na taj dio zaboravila pa me malo zateklo.

Dvoje nisu jedno i nikad se neće u svemu slagati, to ne znači automatski da se tek trpe.

Ja ni ne mislim da dvoje trebaju biti jedno. I ako se ne slažu oko toga koja čokolada je finija dok god imaju novaca za kupit dvije različite ne vidim u tome nikakav problem. Al vidim problem u nekim drugim neslaganjima koja smo nekad skloni proglasiti nebitnima, dok nas ne počnu žuljat.

[Beau]

aisling, ne vjerujem da se mogu sjetiti neke od tih tema, nisam bila čest gost na žud-u i us-u, no sjećam se da su takvi odgovori bili najčešći. Tebi se ne čini?
Ne znam, ne poznajem parove naših godina koji trpe u lošim brakovima. Možda ove starije generacije.

Takav je bio i moj dojam. No, i ja sam rijetko tamo navraćala, al kad god bih bacila oko na neku temu bilo je: ua ostavi ga, ne voli te, iskorištava te, tako ti i treba kad dozvoljavaš da te se gazi..


Većina brakova (mlađih) oko mene izgledaju skroz prihvatljivo.

Što se tiče da se ljudi u lošim i nesretnim odnosima odlučuju na brak, to su najčešće oni kojima je najgora noćna mora biti sam. Oni stvarno i jesu sretniji u lošoj vezi nego bez veze. Tako da je to, valjda, u redu.

[baja]

Znala sam da ćeš to reći. Čak sam bila napisala objašnjenje u postu da pritom ne mislim na vožnju neispravnog vozila bez vozačkog iskustva, ali sam taj dio obrisala kao nepotreban jer sam pretpostavila da je jasno da pričam o normalnim uvjetima.

tako sam i ja spomenula istu prispodobu, uzimajući u obzir normalne (ili barem uobičajene ) uvjete - vožnja ima svoje rizike i zahtjeva punu pažnju te stalno preispitivanje vještine kako bi u rizičnim situacijama mogli primjereno reagirati
jednako je tako i s brakom; to je duuuuga vožnja i bilo bi poželjno da su oba partnera vozači
ne sjesti u auto zato jer se pri velikoj brzini može izletjeti u zavoju bilo bi u najmanju ruku kukavički
naravno, neki će, tvrdoglavosti svoje radi, ipak izletjeti

[Dany]

Meni je super da ti kao promatrač sa strane tvrdiš da možeš bolje ocijeniti nečiji brak/vezu za njih, nego osobe koje jesu u tome i smatraju sebe sretnima

Ne vidim što ti ima biti super, kad tako nešto nigdje nisam tvrdila. Pogledaš li pažljivije, vidjećeš da nigdje nema tvrdnje kako ja bolje procjenjujem, već da piše “meni kao posmatraču sa strane djeluje…”.

Ne mjeriti tuđu sreću svojim aršinima.
Meni je isto nevjerojatno da netko ne može biti sretan bez labutinki i lujvujtona i ajfona, pa ipak mnogi sreću traže u dućanima. Nemaam što reći o istom, osim da mojoj ideji sreći to ne odgovara.
Mislim da bi i tebi dobro došlo da se zadržiš na tome, na konstataciji "ja TAKO ne bih mogla biti sretna" bez upuštanja u procjenjivanje tuđih sreća.

Kukuriku, ja se i jesam zadržala na toj konstataciji, i to imajući u vidu svoj prag tolerancije na ovakve, nimalo bezazlene situacije kojima svjedočim :
-da me muž kontinuirano zanemaruje i doživljava povratak kući posle cjelodnevnog izbivanja kao kaznu i mučenje
-da je jedini njegov doprinos porodici to što priloži platu u kućni budžet
-da otvoreno pokazuje kako su mu svi drugi bolje i prijatnije društvo od mene
-da me omalovažava i vrijeđa, pa i pred drugima, a ponekad čak i udari,
-da paralelno sa našom ima još jednu porodicu (u najbližem okruženju imam dva primjera), što nevjerovatno zna zakomplikovati ionako komplikovan zajednički život.

Meni bi ovo bili objektivni pokazatelji da nešto krupno ne štima, a misliti u tim okolnostima da se radi o dobrom braku mi ne bi ličilo na subjektivan doživljaj sreće, već na žestoko samozavaravanje. I jeste, to je moj subjektivni stav, koji ne mora odgovarati istini koju znaju samo njih dvoje, ali zato odgovara nekakvoj mojoj maglovitoj predstavi dobrog i lošeg braka. Naravno, u tuđe se sreće i nesreće ne uplićem, ali na vlastito mišljenje, priznaćeš, ipak imam pravo. Ne bih se usudila nametati ga drugima ili na neki način uticati na njihove odnose ili odluke, ali dok god ga zadržavam za sebe, nikakve štete nema. Što se mene tiče, ostaće na tome da poput tebe, zaključim kako mojoj ideji sreće to ne odgovara.
No, moram priznati da mi je potpuno nejasan koncept po kom ja ne mogu dopustiti sebi pravo na kakav-takav stav, a neko drugi može dopustiti sebi da mi određuje što bi mi dobro došlo i gdje bih se trebala zadržati.

[kukuriku]

[No, moram priznati da mi je potpuno nejasan koncept po kom ja ne mogu dopustiti sebi pravo na kakav-takav stav, a neko drugi može dopustiti sebi da mi određuje što bi mi dobro došlo i gdje bih se trebala zadržati.

Dopuštam da sam površno pročitala tvoj post i krivo shvatila kako ti tvrdiš da znaš da oni nisu sretni, iako tvrde da jesu. Kako se samozavaravaju i lažu si da su uspjeli, a nisu.
Na tome ti se ispričavam.
Drugo, nisam ti ništa određivala, nego sam iznijela mišljenje na koje se obje slažemo da imamo pravo. Ti niti moraš uvažiti niti prihvatiti niti upravo ništa poduzeti u svezi s mojim mišljenjem, osim ako tako želiš.
K tome, sad uviđam da konstrukcija "dobro bi ti došlo" zvuči neprijateljski, iako ne namjerno, te se i za tako bezobraznu konstrukciju ispričavam.

[kuki]

Druga je stvar, doduše, što nemam oko sebe baš reprezentativni broj brakova za procijeniti.
Nisam dijete, tridesetu sam prešla.

Sakrep. Svaki drugi put kad upalim fejsbuk, vidim neko novo prezime jer je netko stupio u brak. Prvo se udavala i ženila ova ekipa koja je završila neke strukovne škole i nije studirala, ti sad već ponekad imaju i par komada djetetine, a sad se udaju ove friško diplomirane djevojke. Pričala sam s frendicom, u njenom kraju slično, samo što su nakon diplome "engaged with Pero Perić" pa se tek onda vjenčavaju, no vrlo uskoro.

Selo, kaže ona.

[ombia]

Jedno naivno pitanje: A što ako će oni s tim "lijepim očima" ipak proživjeti nekih par godina sreće? Tko garantira tim ljudima da bi imali bolju budućnost i da se ne ožene?

Nitko. I eto zato mi nije zao mog - zavrsenog - braka.

maju 25% izgleda za (poprilično skori) razvod. Imaju barem još 25% izgleda za mrcvarenje u nerazvedenom braku, iz ovog ili onog razloga. Ostala "veselja" kojima čovjek svjedoči promatrajući neke kasnije faze (antipodno roditeljstvo i/ili štogod drugoga od onih "potpornih stupova" zajedništvu) su teže izraziva u postotcima, ali su tu.

Pa...onda imaju jos nekih 40% sanse za uspjeh. Cak i da im to matematicki predocis, cak i tad bi onima koji se vole toliko posto sansi za uspjeh bila dovoljna motivacija.

[kukuriku]

naravno.
unaprijedno odustajanje od ičega što želimo, a nije opasno po zdravlje ili život, zapravo je tužno.
nije li?

[blaze]

naravno.
unaprijedno odustajanje od ičega što želimo, a nije opasno po zdravlje ili život, zapravo je tužno.
nije li?

ne treba odustajati, nego biti svjestan nekih stvari, što je nemoguća misija ako nemaš iskustva. ima toliko ponavljajućih obrazaca u zajednicama koje se raspadaju, iako svatko voli misliti da je poseban i da se to njemu, ili njima, ne može dogoditi

npr. buduće mladenke netko bi trebao upozoriti da je odnos njihovog dragog i njegove majke u pravilu neraskidiv. što god im se činilo o tom odnosu, i što god im dragi govorio, kad-tad se pojavi situacija da se dragi mora odlučiti na čijoj je strani. velika je šansa da će supruga popušiti, rekla bih 5 na 1

ne zavaravajte se da se vjenčavate samo s jedinkom

[vrrrlet]

ne treba odustajati, nego biti svjestan nekih stvari, što je nemoguća misija ako nemaš iskustva. ima toliko ponavljajućih obrazaca u zajednicama koje se raspadaju, iako svatko voli misliti da je poseban i da se to njemu, ili njima, ne može dogoditi

npr. buduće mladenke netko bi trebao upozoriti da je odnos njihovog dragog i njegove majke u pravilu neraskidiv. što god im se činilo o tom odnosu, i što god im dragi govorio, kad-tad se pojavi situacija da se dragi mora odlučiti na čijoj je strani. velika je šansa da će supruga popušiti, rekla bih 5 na 1

ne zavaravajte se da se vjenčavate samo s jedinkom

Ma nije tako bona matere ti.