Prijateljstva

[Lord Byron]

Da pogađam: nemaš baš prijateljica?

Bez sisa? Nijednu.

[Tea Tree]

Tea Trea je kriva, urekla ga i to sitnim slovima još na početku.

Priznaje sve i izriče si kaznu odlaska na kavu.
: opet čet:

[Lord Byron]

Jesmo mi to zachatali i ovaj topic?

Jeste, nego štaste nego jeste!

:demonstrativno odlazi raditi:

:već dva sata:

[Beta ženka]

Strah ih je da će završit s curom koja će sve svoje spolne organe podijelit prolaznicima

FIFY.

[Éowyn]

Ja uopće nemam prijatelja. Imala sam jednu prijateljicu, pa je Byron rekao da mi ona nije prijateljica (ona što drži monolog dok mene trese groznica).
I sad sam ostala bez prijatelja

[aisling]

Ja uopće nemam prijatelja. Imala sam jednu prijateljicu, pa je Byron rekao da mi ona nije prijateljica (ona što drži monolog dok mene trese groznica).
I sad sam ostala bez prijatelja

Što će ti. Ti imaš sise.

[ombia]

ombia, kad quoteas redovito to radiš tako da ispadne da je prva osoba rekla sve ono što si ti quoteala, a nije. Mene to živcira, al sam naučila čitat te i tako.

Sorry na zivciranju. U pitanju je moja komocija spojena sa malo neprakticnim mulitqutom ovdje.

[Éowyn]

Što će ti. Ti imaš sise.

Nemam ni to

[aisling]

Nemam ni to

Ni kjila, ni kjun....

[Éowyn]

Ni kjila, ni kjun....

Ništaaaaa

Da sma bila pametnija, pitala bih sve one divne i drage ljude iz vlaka za broj mobitela. Sad bih imala prijatelja koliko god hoću.

[Pješčana]

Ništaaaaa

Da sma bila pametnija, pitala bih sve one divne i drage ljude iz vlaka za broj mobitela. Sad bih imala prijatelja koliko god hoću.

[Jane Doe]

Nije mi čudno da s nekima ne dijeliš probleme, ali moram priznat da mi je malo čudno da oni onda s tobom dijele svoje probleme. Onako, imam i ja prijateljstava u kojima se o nekim stvarima ne priča, ali onda se nekako o tome ne priča ni s jedne strane. Teško mi je zamisliti da nekome pokažem koliko sam krvava ispod kože, a da taj ostane obučen u skafander baš cijelo vrijeme
Ne u smislu neke kalkulacije, ne zato jer moram dobiti uvijek baš isto onoliko koliko i dam i obrnuto, ne važem baš sve u gram, ali ovakav nesrazmjer mi je malo neobičan.

Ma nije da ja njima ne vjerujem, ja jednostavno nisam osoba koja priča o problemima. I kad pričam, pričam kroz zajebanciju.
Npr. sjednemo sad na kavu i moja prijateljica priča o svemu što je prošla onih dana odkad se nismo vidjele. Svaku prepirku s mužem, djecom, mamom..... u detalje.
Ja ću to, onako u globalu, skratiti maksimalno i zadržati se na nekim najbitnijim dijelovima. Najčešće kroz zezanciju. Ali neću pričati o tome kako sam se prije 3 dana posvađala s mužem i šta sam mu rekla, pa šta je on meni ...... bilo, prošlo, ja o tome više ne pričam.
Ako dođe do situacije da mi netko od njih prepričava nešto što se i meni dogodilo, naravno da ću reći i svoje iskustvo, nije da uopće ne pričam.

A jesam ga zapetljala

A što bi oni, jetru, žuč?

Potencijalni ti je netko iz obitelji Dedić?

[A.P.]

Da ne pišem samo "potpisujem", ukratko nešto što nije napisano do sada, a odnosi se na mene :hipster: :



1. Sasvim je logično i normalno da mi je partner najbliži prijatelj i bilo bi krivo da je drugačije.


2. Što se rjeđe vidim/čujem s ljudima, to su mi bolji prijatelji. Ovo je zaključak koji sam izvukla kad sam sad radila analizu svojih odnosa, ne nešto što radim s namjerom. Ponekad ne vidim frendicu 3 mjeseca, ali se čujemo. Nekad se ne čujemo mjesec dana, ali odnos nikad ne zamre, nikad ne prestane biti bliskiji. Imam i muških i ženskih ljudi tog tipa.

3. Istom sam analizom zaključila i da sam iz svakog životnog razdoblja (da, da, ja sam piletina, znam ) povukla po jednu osobu koja je preživjela selekciju, ali to otpadanje pojedinih ljudi i mijena mi je vrlo stalna u životu. Stalno gubim neke prirodnim odumiranjem odnosa, a dobivam nove.
Međutim, imam po jednu prijateljicu iz svakog tog razdoblja i njih ne gubim Te tri su mi zaista najbolje i svaka je do sad uvijek bila tu za sve, kako na nebu tako i na zemlji, kako i ja njima isto.

Ne postoji osoba koju viđam na dnevnoj bazi (osim cimerica ) i s kojom se "moram" naći svako toliko, ne volim stalno i obavezno druženje, pogotovo sjedenje po birtijama, špicama, ispijanjima kava i mlaćenje prazne slame pritom. Radije budem na internetu


4. Što smo si više u stanju reći stvari poput dramatiziraš, daj ne seri, ajde jebote jel uvijek moraš kasnit, ne stoji ti ta haljina i slično - to sam si s njima bliža. Odnose u kojima gacamo po jajnim ljuskama i sooopać smo si, cuuurkeee cmokić cmokić (nikad to ne radim, btw), su zakurac, površni, i puknu vrlo brzo. Bubrege čuvam za obitelj i partnera, djecu i kućnog ljubimca


5. Poznam puno ljudi i imam hrpu poznanika, ali i njih mogu podijeliti na one bolje (neki s kojima se kužim bolje, koji imaju potencijala postati prijatelji), i na neke s kojima ću uvijek biti na distanci ma koliko praznih pivskih flaša stajalo kraj nas.


Valjda je to to.

[Tristana]

Vidim da je danas lakše dobit nekoliko bubrega nego jamca za kredit

A da vas pitam, jesu li bezuvjetna ta vaša prijateljstva?

Jedno moje se skoro raspalo kad je moj prijatelj u jako ružnom procesu rastave, istukao svoju, sada bivšu, ženu.

[aisling]

A da vas pitam, jesu li bezuvjetna ta vaša prijateljstva?

Jedno moje se skoro raspalo kad je moj prijatelj u jako ružnom procesu rastave, istukao svoju, sada bivšu, ženu.

Moja nisu, čak i u obrnutim situacijama.

Ovo ljeto mi je jako draga prijateljica pretrpila grozno maltretiranje. Nakon što se vratila tom liku ja je više baš ne mogu iskreno pitati kako je i onda slušati što govori. Da li sam zbog toga loš prijatelj, možda. Nisam je otpisala, i dalje mi je draga, i opet ću joj se javit kad budem u njenom gradu, al da nam je odnos ostao isti, nije. Sad je puno površniji i više se radi o nekom sjećanju na stara vremena.

[nina williams]

Od onih s kojima održavam redovitije kontakte, imam ih troje. (Postoji još dvoje-troje njih kojima bih 'dala bubreg', al raselili smo se i sad više telefoniramo nego što se gledamo.)
Ljude s kojima 'pijem kave' ne doživljavam kao prijatelje. Količina intime koju iznosim pred ljudima također mi nije mjerilo prijateljstva. Ja brbljam.
Prijatelji su oni...koji me znaju, bez da im pričam. Koji me prihvaćaju i vole i kojima se ne trebam do u besvijest ispričavat, jer ako sam usrala imala sam bar dovoljno dobar razlog, jer isto tako i ja njih volim. Oni koji znaju da imam mana, al su im vrline tolko dobro sjele da mane prihvate bez potrebe da ih promijene.

[Eks]

Uf. Tko će sad cijelu kronologiju od vrtića ispisati.
Ma i prije vrtića.
Dok nismo preselili imala sam jednu prijateljicu koje se jedva sjećam, ali smo crtale skupa, penjale se na trešnju i ja sam vikala na nju da je dosadna (to mi je mama pričala ). Onda sam ja odselila i ona je odselila i došao je vrtić. Tamo sam imala jednu s kojom sam se igrala pola djetinjstva, njeni su se družili s mojima blabla, a onda se to nekako razvodnilo. Ona danas sluša cajke tako da sumnjam da bi se održalo i tako.
U osnovnoj školi sam bila štreberica (k'o bi reko ) i imala sam nekoliko boljih poznanica. Najbolji frend mi je bio rođak.
Od srednje do polovine faksa sam se družila s jednom curom koja mi je baš bila ono BFF, ali se ona se jako (negativno) promijenila na faksu te se to odrazilo i na naš odnos.
Imala sam još nekoliko boljih poznanica u tom periodu, ali to ne računam pod prijateljstva.

Danas imam najboljeg frenda i nekoliko prijateljica. Imam (ili sam imala, još nisam sigurna) prijateljice za kavu/kino/nešto treće, ali mi smeta kad taj odnos počne prerastati okvire toga. Tako da sam trenutno jako asocijalna.
Primijetila sam da brzo kliknuće s nekim ljudima zna jako prevariti i sad sam opreznija oko toga. Samo jedna je osoba s kojom sam instant, ali baš instant kliknula, a da je to potrajalo. Nisam više idealistična kao nekad u pogledu prijateljstava i polako se mirim s tim da odnosi zaista imaju rok trajanja. Barem kod nekih ljudi. A prijatelje ionako stječemo čitav život.

[ombia]

Ne postoji osoba koju viđam na dnevnoj bazi (osim cimerica ) i s kojom se "moram" naći svako toliko, ne volim stalno i obavezno druženje, pogotovo sjedenje po birtijama, špicama, ispijanjima kava i mlaćenje prazne slame pritom. Radije budem na internetu :

Vidis kod mene to nije obaveza. Uvijek bas uvijek cu izabrati druzenje u reali pred surfanjem internetom/forumarenjem.

Nisu mi prijateljstva bezuvjetna. Bezuvjetno mogu voljeti samo zivotinje i valjda djecu (ovo cu tek iskusiti).
Mislim ak je netko bez razloga prema meni bezobrazan, cemu prijateljstvo?

BFF je sta - best friend, a sta je drugo F?

[A.P.]

BFF - best friends forever


Ne družim se ja s njima preko interneta, samo budem na internetu

[Lord Byron]

A da vas pitam, jesu li bezuvjetna ta vaša prijateljstva?

Bezuvjetna? Da. Vječna, uvijek i zauvijek? Ne.

Pitanje o bezuvjetnosti je zanimljivo koliko i klizavo. S jedne strane, nekakvo idealno prijateljstvo bi trebalo biti neosjetljivo na one dijelove koji nam se na prijatelju ne sviđaju, s kojima se ne slažemo. Međutim, iskreno ne znam zašto bi se (ako se to i može, pa čak i ako se želi) prelazilo preko tih različitosti? Ne smatram prijateljstvo nečim uklesanim uz stijenu, nečim čije bi razvrgavanje izazvalo tektonske poremećaje i globalne katastrofe.

Ne mogu procijeniti broj svojih bivših komunikacija, ali ima ih. Neke su odumrle s vremenom - onako, razvodnile se, ishlapile, ugasile, bez jasnog razloga ili povoda; ljudi jednostavno jednog dana shvate da su se udaljili od nekoga. Ali, ima ih i naprasno prekinutih; bez drame, bez pasivne (ili aktivne ) agresije.

Imam dva razloga za prekidanje komunikacije: "ne treba mi" i "ne mogu". U prvom slučaju, kada odustajem od komunikacije koja mi ne treba, eventualni razlozi za komuniciranje s nekim jednostavno su nedovoljni a da bi se ta komunikacija i dalje održavala: ili je premalo "plusova", ili ih "minusi" temeljito poništavaju, pa i nadmašuju.

Daleko su ružniji i teži prekidi komunikacija koje nisam u stanju nastavljati. Ovdje počinje klizavi teren: lako je moguće da mi netko slavodobitno skoči za vrat kao izdajniku, control freaku ili već tako nešto. Naime, ne mogu biti uz onoga tko se samouništava svojim životnim odabirima. Sve znam: nemam pravo misliti za druge, nemam pravo procjenjivati što je za koga dobro, a što ne, itditditd - ali, sve je to lijepa teorija: u praksi je sasvim očito kad netko, nošen teškim denialom ili već nečim, takoreći gura prste u utičnicu. Ja to ne mogu gledati, eto.

Konačno, koje su opcije za održavanje takvog prijateljstva? Ograničavanje komunikacije na nekonfliktni dio - a po čemu je takva invalidna komunikacija o vremenu i poljoprivredi u Uzbekistanu, uopće prijateljstvo? Ustrajno klanje oko "predmeta spora" - a po čemu je takvo prijateljstvo potrebno i ugodno ikome od uključenih?

Upravo obrnuto od mogućih zamjerki: povlačim se iz komunikacije u takvim slučajevima upravo zbog toga što se ne želim petljati u tuđe živote do te mjere, i zbog tpga što se ne smatram tako vrlovrijednim pa da bi nekomuniciranje sa mnom nekome proizvelo svekoliku duševnu i kojekakvu još bol.

BTW, priznajem: ne znam u kojim bih okolnostima samoga događaja ostao prijatelj s nekim tko je pretukao ženu.

[ombia]

BFF - best friends forever


Ne družim se ja s njima preko interneta, samo budem na internetu

Tako sam te i shvatila. Jos gore.

[A.P.]

Tako sam te i shvatila. Jos gore.

Nije, meni to sjedenje i pretakanje iz šupljeg u prazno stvara nervozu i tjeskobu. Radije se družim pošteno par puta mjesečno s lokanjem i razgovorom i sve, nego da sjedim svaki drugi dan u birtiji, rastežem kapućino sat i pol i buljim u prolaznike. Horor.

[Tristana]

BTW, priznajem: ne znam u kojim bih okolnostima samoga događaja ostao prijatelj s nekim tko je pretukao ženu.

Ja sam ostala, ali puno sam se lomila.

Ostala sam vjerojatno zato jer nije tražio podršku u smislu tapšanja po ramenu, racionalizacije, niti jednom nije rekao išta tipa "zalužila je", "ja sam takav", " i ona je mene"...
U tom periodu je bio potpuno jadan, neprepoznatljiv sam sebi kao i svima nama okolo.

Takvo neko dno u životu je situacija gdje bi voljela da meni prijatelji pruže ruku i izvuku me, i zato se nisam maknula iz toga.

[Lord Byron]

Ja sam ostala, ali puno sam se lomila.

Prokletstvo pisane riječi je da ponekad možda poprimi intonaciju kojom nije pisana: sad više ne znam je li jasno da moje "ne znam u kojim okolnostima bih ostao" ne znači "kravo bezosjećajna, kako možeš ostati prijateljica nekome takvom", nego da bi za mogućnost zauzimanja stava o tome bih li ostao uz nekoga takvog, bila potrebna hrpa detalja i opisa okolnosti kakva je definitivno neprimjerena javnom ispisivanju.

[ombia]

Nije, meni to sjedenje i pretakanje iz šupljeg u prazno stvara nervozu i tjeskobu. Radije se družim pošteno par puta mjesečno s lokanjem i razgovorom i sve, nego da sjedim svaki drugi dan u birtiji, rastežem kapućino sat i pol i buljim u prolaznike. Horor.

Pa cije je druzenje s prijateljima takvo?