aisling » wrote:OK, sad te lijepo molim da mi to točno objasniš, ko malom djetetu, tu projekciju.
Nije da ne znam što je, u teoriji, pa dijelom i u praksi možda, ali pliz budi dobra pa objasni.
Kako biraš projekciju? Vidiš nešto, al to odbijaš vidjeti? Kako? Nije da se ja nisam nikad zajebala u ajmo reć poznavanju nekoga, jesam, al i dan danas mislim da to nije bila projekcija nego da jednostavno nije bilo situacije prije u kojoj bi ono što mi se nije sviđalo mogla upoznati i prepoznati.
Neki događaji trigeriraju neka ponašanja. Ako ih nije bilo ne znam, 2-3 godine, kako sam ja onda projicirala?
Evo 'vako. Ima taj neki tip na kog se palim duže vrijeme. Strast na prvi pogled i tako to. Zaboravim ga pa se opet vidimo pa opet popizdim. Nije nikakav Apolon (iako on misli da jest

) niti je nešto posebno natprosječno pametan. Manipulativan je, ljudi su slabi na njega (ne ovako kao ja

), škrt, bahat i zaljubljen u sebe. Budući da mi nijedna njegova osobina nimalo ne odgovara, budući da bih ga vjerojatno prezirala da se ne palim na njega, zaključih da to mora biti neka opaka projekcija. Kakva, to ne znam. Ah da, nedostupan je- ne bih govorila iz kojih razloga (ne, nije oženjen ni zauzet ni pop) i to situaciju čini posebno mi zanimljivom. Kad ga izanaliziram, bijedan mi je, ali kad ga vidim

i takva sam danima. Nemam pojma što on misli o meni.
Doduše, nisam sigurna da je to školski primjer projekcije, ali projekcija bi trebala postojati kad nisi zaljubljen u nečije osobine nego ga na neki način sebi izmisliš pa ti je sav divan. Ne znam. Samo sam se htjela požaliti.
