Ja ne skupljam. Ja se ne mogu rastati. To jest, od ponečega i mogu, ali je to dugotrajan posao, jer je vrijedno i ne želim "baciti", a bogme ni pokloniti. Tako živim u limbu između mnogočega lijepoga i totalnog minimalizma koji priželjkujem.
(ona čudna i ružna žena sa rtl-a tvrdi da je minimalizam out i nudi nešto zlatno i blješteće kao modni in u uređenju kuća... nek proba na sebi, možda joj pomogne).
S druge strane, moram priznati, kad vidim neki komad u stilu kakav mi je u kući, i kojeg želim poslati na put bez povratka... zatitra mi srce. Jel vi to razumijete? Sve ovo što imam i nije plod (samo) mojeg skupljanja. ali kad vidim stolac, lampu, stol, okvir, ma svašta nešto... eto, sviđa mi se.
