Naravno da je novac mjerilo. Kako bi drugačije kvantificirala nečiju vrijednost? Okej, možemo mjeriti IQ, testirati stručno znanje, određivati tipove ličnosti, brojati jezike koje natucamo, mjeriti fizičke karakteristike, pratiti etičnost u postupcima, blablabla. Ali ako sam ja vlasnik firme, meni ništa ne znači to što si ti, recimo, inteligentna. Boli me kurac koliko možeš isplivati, koliko jezika znaš, koliko si kreativna, ekstrovertirana, poštena ili snalažljiva. Bitno mi je koliko mi para možeš donijeti u kasu.
E pa budući da ne mogu osobno upoznati i procijeniti svakog kandidata, na raspolaganju su mi institucije koje to rade za mene. Odnosno, školstvo - ako imaš diplomu nečega, to znači da znaš nešto o nečemu, da ti je IQ iznad sobne temperature, da si bila dovoljno uporna da završiš neki faks i dovoljno suradljiva da se nosiš s hirovima mušičavih profesora.
Je li to idealna krava muzara za mene? Ne još. Moram provjeriti koliko je mlijeka davala prethodnim vlasnicima, pa tražim CV. Onda se moram osigurati da me ne šutne papkom u nosinu dok je muzem, pa je šaljem na psihotest. I, naposlijetku, moram provjeriti je li ta krava uopće svjesna toga da je krava, jer možda si je umislila da je pasanac. Zato molba za posao i selekcijski intervju.
Malo je komplicirano, ali isplati se. Ne mogu uzeti bilo koju kravu. Osim ako je kći od rođe.
