Ja sam, recimo, tolerantna osoba. Osim kad nisam.
Seksualna, spolna, vjerska opredjeljenost me nimalo ne dira. Ne dira me ni nacionalnost. Ni ljudska glupost iako sam tu ponekad na oprezu.
Međutim, vrlo sam sklona ispadima iz najbanilnih razloga. Na primjer ako neko voli Severinu. Tu ispaljujem. Neću se sad nabrijavati jer idem u more pa mi se žuri, ali budem objasnila ako se ko uključi sa zanimanjem.
Ili ako neko voli jela ispod peke. Popizdim na to. Koji kurac neko ima volit teletinu, isto to šizim.
A tetovaža? Bolje da ne počmem, trebat će mi terapija. U stanju sam oči iskopat neistomišljenicima oko tih banalnih tema, budem vrlo neugodna i sama sebi. Poslije se sramim.
Kako da iščupam tu potrebu da se dokazujem? Malo me sram sad, pa odo ja.
