Kako to sad sve djeluje neobično.....

[Hroboatos]

Odoh u podrum knjižnice gdje su socijalizam, ćirilica i ostala starudija. Pao mi pogled na roza korice edicije Srpski i hrvatski pisci 20 veka To je izdano u 3 kola od 1964-1967, u stilu ondašnjega unitarizma (ali ne nasilno). Nisu imali sve, nešto je nedostajalo, pa sam u potrazi to popunio.

Ukratko, ovo su ta tri kola:


1. kolo

1. Tin Ujević - Poezija
2. Tin Ujević - Pjesničke proze
3. Tin Ujević - Proza
4. Rastko Petrović - Poezija
5. Rastko Petrović - Proza
6. August Cesarec - Careva Kraljevina
7. August Cesarec - Eseji i putopisi
8. Isak Samokovlija - Pripovijetke
9. Antun Barac - Problemi književnosti
10. Antun Barac - Rasprave i kritike

2. kolo

11. Miroslav Krleža - Poezija
12. Miroslav Krleža - Drame
13. Momčilo Nastasijević - Izabrana dela I
14. Miroslav Krleža - Novele
15. Miroslav Krleža - Dva romana
16. Miroslav Krleža - Eseji Studije Putopisi
17. Momčilo Nastasijević - Izabrana dela II
18. Milan Begović - Pjesme i drame
19. Milan Begović - Novele i putopisi
20. Jovan Kršić - Članci i kritike

3. kolo

21. Miloš Crnjanski: Pesme ; Putopisi ; Eseji
22. Miloš Crnjanski:Dnevnik o Čarnojeviću i druge proze
23. Miloš Crnjanski: Seobe I
24. Miloš Crnjanski: Seobe II
25. Hasan Kikić: Proza
26. A.B. Šimić: Stihovi i proza
27. Milan Rakić: Poezija
28. Isidora Sekulić: Eseji I
29. Isidora Sekulić: Eseji II
30. Isidora Sekulić: Njegošu

Očito je da s eradi o autorima koji su se najviše afirmirali između dva svjetska rata (čudno što nema Andrića, pa ni Nazora ili Kosora. Mile Budak bi tu trebao biti- ako je već netko ranga Kršića ili Kikića- no iz razumljivih razloga nije).

Bilo kako bilo, sad takve zbirke djeluju neobično, a i dobar su lakmus dizanja i padova u reputacijama ...

[Stitch]

Mile Budak trećerazredni je pisac, ne znam po kojim bi kriterijima trebao stajati uz Krležu, Ujevića, Šimića, Barca... Zalutalih ima, ali broj im ne treba povećavati.

[Hroboatos]

Mile Budak trećerazredni je pisac, ne znam po kojim bi kriterijima trebao stajati uz Krležu, Ujevića, Šimića, Barca... Zalutalih ima, ali broj im ne treba povećavati.

Pišeš totalne nebuloze. Budak je značajan pisac koji, istina, nije ranga Begovića, a kamoli Krleže, no u odnosu na Kikića ili Kršića, pa vjerojatno i Sekulićku je Himalaja. On je imao više energije nego ukusa i spistaljske školovanosti, no i to je bilo dosta da ostavi nekoliko romana i pripovijesti, te autobiografske proze trajne vrijednosti.

Glede Barca, on je ugodno iznenđenje. Njegova besmislena knjiga o "jugoslavenskoj književnosti", prevedena na engleski (napredno, klerikalno, narod, narod i opet narod..) bila je takva katastrofa da sam mislio da je taj jugo-ekavičar i lijevo smetalo sav makulatura. Nu, pročitav prvu knjigu iz ove edicije, u kojoj piše o hrvatskoj književnoj produkciji 19. st., o naraštajnim diobama, o borbi Iliraca za kulturu i identitet, o romantizmu (ili ne) u Hrvata, o nepostojanju regionalizma kod Primoraca (Mažuranići, Novak, Nehajev,..)- vidio sam da je Barac sjajan. Niz podataka koje ni kasnije, raskošnije povijesti (Frangeš, Liber, Novak) nisu uvrstile, a to je šteta. Najviše kod Barca možemo doznati o ranim smrtima prosjeka hrvatskih pisaca, o jadnim nakladama časopisa, o socijalnom statusu čitateljstva- hrvatska inteligencija uglavnom sastavljena od nižeg svećenstva i činovnika, bez pravoga građanstva.

Uzme li se u obzir da je to više povijest nego kritika, te da kao takva brže zastarijeva- Barac uopće nije zastario i interesantan je za čitatelja kog zanima materijalna i društvena dimenzija hrv. književnosti 19. st.

Za liriku Crnjanskoga (posudio sam to iz tog 20. veka) ne mogu reći da nešto vrijedi, kao ni njegovi putopisi i eseji. Crnjanski je velik kao romanopisac, vjerojatno i kao memoarist (uz zadršku), no kao pjesnik je vrlo precijenjen.

[Stitch]

Pišeš totalne nebuloze. Budak je značajan pisac koji, istina, nije ranga Begovića, a kamoli Krleže, no u odnosu na Kikića ili Kršića, pa vjerojatno i Sekulićku je Himalaja. On je imao više energije nego ukusa i spistaljske školovanosti, no i to je bilo dosta da ostavi nekoliko romana i pripovijesti, te autobiografske proze trajne vrijednosti.

Mah. Krivo to mjeriš. Ravnaš se po načelu "ako su mogli staviti Kikića ili Kršića, mogu uvrstiti i Budaka", što je besmislica jer se iz aviona vidi da je biblioteka neujednačenih kriterijâ i kvalitete. Kako su je sastavljali, ne znam, ali pretpostavljam da su urednici bili pijani.

[Hroboatos]

Mah. Krivo to mjeriš. Ravnaš se po načelu "ako su mogli staviti Kikića ili Kršića, mogu uvrstiti i Budaka", što je besmislica jer se iz aviona vidi da je biblioteka neujednačenih kriterijâ i kvalitete. Kako su je sastavljali, ne znam, ali pretpostavljam da su urednici bili pijani.

Pa i nije bez veze. Knjige su izdavane u doba prijelaza Yu unitarizma na Bakarićevo federiranje federacije. Zato je hrv. i srp. pisaca pola-pola, a BH je tu da budu i oni zastupljeni (Samokovlija, Kršić, Kikić). Evidentno je da su praktički svi autori doživjeli afirmaciju ili napisali veća djela između dva rata. Zato, mislim, nema Nazora ili Matoša, a ni Skerlića od kritičara, a niti Selimovića, Šegedina itd. Budak nije mogao zbog ideologija, no ipak su stavljeni neki autori koji nisu baš bili poćudni (Begović, Ujević), dok je Crnjanski rehabilitiran dolaskom u Yu. Velim- čudno mi je jedino što nema Andrića. Od srpskih autora je mogao biti i Vinaver, dok za nemali dio ne znam koliko su u pitanju moja predubeđenja a koliko ti autori jednostavno ne piju vodu (Nastasijević i sl.).

Doduše, već rekoh, meni je neshvatljiva reputacija stanovitoga broja pisaca (Nabokov, Bulgakov, Beckett ..), da ne govorimo o nizu exjugovića....