Eks wrote: ↑07 Feb 2018, 16:53
Gdje podvlačite crtu kod psihičkih
poremećaja?
Kod ovog boldanog. Kad sam psihički, onda poremećeno povlačim crtu, a kad sam poremećen onda *psihičkim (imal' ta riječ, Felerka?

).
*psihičkiti; psihičkim, psihičkiš, psihičkimo...
U smislu prijateljstva.
Da.
Smatrate da su anksioznost ili depresija dovoljni da nekog smatrate luđakom?
Ja tu idem na sigurno - prvo nekog počnem smatrat' ludim, e ako onda opa'ne u depru i počne se sjebavat' onda je ok.
Ali da.
Da su ljudi koji idu psihoterapeutu ludi?
Jaštaradi.
Normalan čovjek čeka (spuškom na gotovs) da psihotrapeut potraži njega, da ima šta utri pičke materine zaćerat'!
Nisam nikad mislila da ću u ovim godinama postavljati to pitanje, ali zanima me.
Pa dobro, šta sad...
S jedne strane, kad sam ljudima pričala o napadima panike, ispadne da je bar netko u životu to imao jednom, a s druge strane, da je svijet crno bijeli i da postoje samo normalni i ludi.
Ja bih i te napade panike prijavio Policiji. Mater svoju nek' napadaju...
Iskreno, počelo mi je jako smetati do vrlo žestoke iritacije kad ljudi ismijavaju "luđake" ili još gore-žale i imaju se potrebu osvrtati na njih. Valjda jer sam i sama luda.
Jebogati, pa zašta lujke služe, mi'sim, nećemo valjda sami sebe ismijavat'...
Kako vi stojite s tim?
Ščim?
E:
Pa đes', Haro, ludaro stara!!!
