Tko je ovdje blesav?

[MmeTipfeler]

Dakle, najprije - ja nisam. I odbijam to biti. Odbijam se navući na kretensku modu, a pogotovo se ne dam iskoristiti da bih podilazila samostalnoj "nutricionistkinji" i utemeljiteljici izdavačke kuće - jebiga, danas svatko može izdati knjigu! A kamoli da bih joj vjerovala.

U pitanju je slavna i dična Anita Šupe.

Jučer i danas ponovo sam se otkrila da joj ljudi bezrezervno vjeruju. I ne samo njoj, nego cijelom idiotskom konceptu s paleo i ostalim kreteno-dijetama.

Činjenica jest da ljudi jedu nezdravo. Neki zato što su tako naviknuli, a neki zato što nemaju prilike - čitaj: novca! - zdravo jesti. Zdrava prehrana, zanemarujući bilo kakve piramde i ostale pizdarije, podrazumijeva i meso, i voće, i povrće. Kolači dolaze pride. I samo su za gušt. Hajka na ugljikohidrate zapravo je usmjerena na žderače kolače i čokolade, na one koji slatkim liječe živce.

Imala sam sreću da sam odrasla upravo na takvoj uravnoteženoj prehrani koju je moja mama izvlačila iz nekakva svojeg unutarnjeg osjećaja. Znanstvena istraživanja daju joj za pravo.

Ali ne i Anita Šupe.

Gospođa Šupe poziva se, između ostaloga, na Westona A. Pricea, zubara koji se bavio prehranom i njezinim utjecajem na zubno zdravlje, a ujedno je preporučivao vađenje zuba na račun liječenja. Onda je krenuo u veliki bijeli svijet ne bi li pronašao "savršen način prehrane". Njegovo je istraživanje otprilike na istoj razini kao i zaključci Krešimira Mišaka (valjda se tako deklinira). Treba li posebno naglašavati da je dr. Price bio Amerikanac?

O znanstvenim netočnostima radije ne bih, ali ipak ne mogu odoljeti. Tvrditi da čovjek i pas imaju isti probavni sustav odnosno jednaku duljinu crijeva mogu samo Anita Šupe i Luka Oman. Čovjek je daleko od biljojeda, a pogotovo od preživača, ali su mu crijeva svejedno duga (ukupno) oko 9 m. Pseća su crijeva (kod psa srednje veličine) ukupno duga nešto više od četiri metra. Nisam ja badava proučavala što pseću, a što ljudsku prehranu: psi jedu meso, uz povremene dodatke drugih namirnica, a ljudi su svejedi, to jest prehrana im je raznovrsna.

Prije nego što se Anita Šupe valjda uopće i rodila i počela žderati kolače - jeste li primijetili kako su ove nutricionističke svetice bivše sladokusne drolje? - kao i prije nego što su se kod nas pojavili sokovi s oznakom GI, imala sam u rukama dvije knjige o glikemijskom indeksu. Pročitala ih i proučila jer mi je to onda bilo važno. U jednoj se od njih, a možda i u obje, izričito navodi kako je prehrana naših predaka u proteklih 10.000 godina bila, citiram, high carbohydrate and low fat diet.

Dakako, stav drage Anite danas je iznimno moderan: sve nas zapravo hoće iskoristiti BigPharma. Pa nam laže kako ne bismo trebali imati visok kolesterol, kako bismo morali paziti na masnoće u krvi, kako ne bismo trebali imati previsok šećer u krvi, kako... Da sam ja direktor BigPharme, smjesta bih svima u marketingu dala otkaz: pa kome ćemo prodavati svoje lijekove ako ne bolesnicima?

Nekoliko me detalja iznimno oduševilo.

Recimo, tvrdnja da smo genetski prilagođeni isključivo na žderanje mesa (LCHF ili ketogena dijeta), a da nam žitarice škode. S povrćem isto treba oprezno, a u voću, jebiga, ima šećera, i to voćnog šećera ili fruktoze, a to je jedan od najvećih neprijatelja čovječanstva.

Nastavljam u sljedećem postu.

[MmeTipfeler]

U doba kad su ljudi bili isključivo lovci, i to ne samo na mamute, hranili su se isključivo mesom. Nisam to ja izmislila, piše u onim mojim GI knjižicama. Trpali su u sebe goleme količine hrane, i to iz dva razloga. Prvo, nikada nisu znali kada će sljedeći put jesti, a drugo, prehrana bazirana samo na mesu čovjeka ostavlja gladnim.

Otkriće žitarica, nakon skupljačke faze voća i povrća, uz prelazak na sjedilački način života, dovelo je do promjena u ljudskoj prehrani: nema više neumjerenog žderanja, prapšenica probavlja se polako, tjera crijeva na rad, baš kao i pojedino voće i povrće. Samo usput: nekako se u to doba uz ljude pojavljuju i psi. Kao smetlari koji se hrane ljudskim otpacima.

E, sad, fino je fino. Treba se i proveseliti. Pa su se tokom godina izmislile kojekakve slastice i alkoholno vrenje. No to sve nema veze s onim što tvrdi draga Anita.

Kaže ona primjerice: "inzulin je glavni uzrok debljanju". Pa govori o mastima, tvrdi da je inzulin enzim, a nije nego hormon koji služi pri razgradnji ugljikohidrata, o visokoj razini inzulina, bla-bla-bla. Priča je vrlo jednostavna: kao što netom rekoh, inzulin je hormon koji služi pri razgradnji UH, a proizvode ga tzv. beta-stanice u gušterači. Ako hranom, ponavljam: isključivo hranom u organizam unesemo stanovitu količinu ugljikohidrata, te će se stanice aktivirati i proizvesti onoliko inzulina koliko je potrebno da se ta količina razgradi. S druge strane, u gušterači postoje i tzv. alfa-stanice koje luče hormon glukagon čija je svrha potpuno suprotna: ako se u tijelo ne unese dovoljna količina UH, alfa-stanice priskočit će upomoć i osigurati optimalnu razinu šećera u krvi.

Dva su uzroka debljanju, takozvana nutricionistkinjo: nesrazmjer između unosa kalorija i njihove potrošnje te nezdrava prehrana. Prvo je jasno: grickam čips, sjedim pred televizorom i gledam sapunice - unosim hiljadu kalorija na sat, a trošim maksimalno sto. Drugo je malo teže shvatiti, a odnosi se uglavnom na prehranu siromašnog stanovništva: ne mogu si priuštiti meso, voće i povrće, ali mogu grah, kruh i krumpir, a to u meni neće stvoriti osjećaj sitosti niti se mogu, recimo, u 70-im godinama, javiti kao pomoćni drvosječa u Hrvatske šume. Ukratko, u pitanju je pogrešan omjer nutrijenata.

Mene osobno najviše nervira promicanje LCHF ili ketogene dijete, paleo dijeta zvuči još zamamnije, koja bi trebala biti povratak na način prehrane u lovačko doba čovječanstva. Mamuta više nema, ali ima šunkice, kulena, čvaraka, kranjskih kobasica, a sve je to silno zdravo, pogotovo ako se kupi u dućanu, s dodatkom konzervansa i aditiva. Osobno, ne mislim da nas ti konzervansi i aditivi baš toliko ubijaju kao što tvrde propagatori zdrave prehrane kojima je cilj prodati svoje proizvode, ali da je i najzdravije, način života nije više isti. Živimo u stanovima s centralnim ili kakvim drugim grijanjem pa masnoću ne moramo trošiti na očuvanje tjelesne topline. Ne trčimo po šumama i gorama u lovu za plijenom, noseći teško koplje s kamenim šiljkom, nego se na posao vozimo autom. Pa se pred kolegicama i kolegama preseravamo s ketozom. Mislim da sam to već negdje napisala, no svejedno ću ponoviti: ketoni nisu nikakav nutrijent, nikakav sastojak koji naš organizam iskorištava, a pogotovo nisu korisni mozgu, što se često ističe, kao, od toga ćemo postati pametniji. Ketoni su ona ista tekućina kojom se skida lak za nokte, a ako nedajbože kamo drugo kapne, možeš se s tom površinom oprostiti.

Nadam se da je ovo dovoljno intrigantna tema na koju se možete nadovezati. Ja za večeras odustajem jer sutra ujutro opet ustajem u nedoba: relativno pristojno vrijeme za šetnju ujutro traje od pola šest do pola devet.

[Stitch]

Imam knjigu, još je nisam pročitao. Dva-tri recepta valjda ću naći unutra.

Moj će kriterij, jasno, biti jesu li jela ukusna, a ne jesu li "korisna"...

[MmeTipfeler]

Imam knjigu, još je nisam pročitao. Dva-tri recepta valjda ću naći unutra.

Moj će kriterij, jasno, biti jesu li jela ukusna, a ne jesu li "korisna"...

Nema recepata. Samo mudroserje. Plus zahvale odanih obožavateljica koje su se preporodile zahvaljujući Anitinim uputama.

Recepte ćeš prije naći na netu.

Dakako da nitko neće jesti nešto što mu se ne sviđa, bez obzira je li u pitanju okus ili izgled, a jelo mora biti ukusno da bismo ga lakše probavili: probava počinje lučenjem sline.

Mene kod ovakvih prehrambenih guruica (a ima i gurua, bez brige) posebno nervira neizrečena tvrdnja da ćemo, hranimo li se prema njihovim uputama, malone vječno živjeti, biti zauvijek mladi i zdravi. Svatko tko se nije posvadio s mozgom zna da je to nemoguće.

Nadalje, šizim na pogrešne ili pogrešno protumačene podatke, a posebno na izostavljanje činjenica. Recimo, povišeni kolesterol i masnoće u krvi prije će se pojaviti od svakodnevnog uživanja u tjestenini nego od pršuta. Baš kao što se od šećerne bolesti ne obolijeva zato što jedeš čokoladu, nego zato što je jedeš previše pa se udebljaš, a genetski si predisponiran da ti gušterača zakaže.

Ne mogu se svi hraniti jednako. Bez obzira na preferencije, svačiji organizam ima svoje potrebe, a ovakvi genijalci tvrde da smo svi na isto brdo tkani. Nismo. Nažalost, to najočitije postaje kad se razbolimo pa je unos nekih nutrijenata potrebno povećati, drugih smanjiti, a da se pritom ipak postigne potrebna ravnoteža.

Imam frendicu koja se već godinama kune u LCHF dijetu. Tjelesna težina stalno joj je ista, to jest bila je ista dok se nije prije nekog vremena odlučila na aktivno bavljenje nekim lakšim sportom. Dakako, tvrdi da je to od dijete. Na kraju svake dijete za mršavljenje naći ćete napomenu da se dobro posvetiti nekoj fizičkoj aktivnosti. I tu je zajeb: zapravo bi dijetu trebalo prilagoditi odgovarajućoj fizičkoj aktivnosti, ali o tome nitko ne razmišlja.

[Nukac]

Meni je još bolja ona sekta zvana Herbalife...

Piješ njihov ultraskupi proizvod i odmah si 20 kg lakši.

Inače se u principu slažem s tobom. Mršavljenje počinje s promjenom načina života. No nije važno samo promjenit hranu, nego i dodat kretanje. To što ćeš biti na dijeti i sjedit pred TV, nećeš si time baš previše pomoći.

[MmeTipfeler]

Meni je još bolja ona sekta zvana Herbalife...

Piješ njihov ultraskupi proizvod i odmah si 20 kg lakši.

Ili nekoliko desetaka tisuća kuna: link.

Mislim, ne moramo svi sve znati, nisu svi ni jednako obrazovani, ne mislim medicinski, nego lingvistički - moja opća praksa jednom mi je važno objasnila kako u medicini sve riječi koje počinju sa A znače nešto negativno. Ja sam zatreptala okicama i zapitala: "A anatomija?" No zdrav ti razum kaže da se kralježnica neće izravnati tableticama i sokićima. No ovakvi kao što je Anita Šupe navode ljude da budu blesaviji nego što jesu.

[Riona]

Ili nekoliko desetaka tisuća kuna: link.

Mislim, ne moramo svi sve znati, nisu svi ni jednako obrazovani, ne mislim medicinski, nego lingvistički - moja opća praksa jednom mi je važno objasnila kako u medicini sve riječi koje počinju sa A znače nešto negativno. Ja sam zatreptala okicama i zapitala: "A anatomija?" No zdrav ti razum kaže da se kralježnica neće izravnati tableticama i sokićima. No ovakvi kao što je Anita Šupe navode ljude da budu blesaviji nego što jesu.

O blesavosti:
Poplava uputa "uvazenih, poznatih lijecnika, znanstvenika", o stetnosti ovoga i dobrobiti onoga zbunjuje ljude. Vec sutra, ovo ce biti "otrov", a ono nesto savrseno.
Vecina ljudi nije ni nutricionist, ni lijecnik, ni prehrambeni tehnicar, cak; sve sto znaju je da se debljaju, da su umorni, da ih boli ovo ili ono; da nemaju novca za elitnu "dokazanu" hranu... mozda su iskusali neku-neke dijete, pa nije bilo rezultata. Pa procitaju u novinama da je to "zato jer"...
Sve je to, u vezi hrane, metoda "ako (mi) ne vjerujes, sam si kriv sto nema efekta". A da se radi o smisljenom prodavanju lose hrane, koja ima nuspojave; a onda zbornom "prokazivanju" debelih kao beskarakternih krpa od ljudi...
Pa je jedino sto moze pomoci pilula ova ili herbalife ili -pajsad-trening sa osobnim trenerom. Kao sto rade zvijezde. A vidite kako one izgledaju! I zaraduju...
Ne smrdi li to vama?
Da ne pocnemo o velikom broju ljudi oboljelih na stitnjacu. Cudno, ne?
Neki dan sam izbrojala -od 8 zena u prostoriji, 6 ih ima bolesnu stitnjacu. Pardon, jedna je imala tumor, pa vise ni nema stitnjacu.
Ajmo ipak reci da su ljudi blesavi.
Ili, jer jesti moraju, da se spasavaju kako god znaju?

Sent from my SM-T355Y using Tapatalk

[Donna Sole]

Nisam ja tako stroga kao vi.
I ako ljudi odaberu biti blesavi jer ih blesavost zadovolji u regulaciji tjelesne težine , nek i dalje budu blesavi.

Ja sam izbacivši Uh izgubila deset kila bez beda. Uživajući u onom što volim jesti. U par dana sam izgubila apetit pa sam znala biti na vodi ali bez patnje nego stalnim osjećajem sitosti. Sad jedem sve ili skoro sve. Ne libim se ni baklava ni bureka, dopustim si grijeh ali ne svaki dan.

Nisam proučavala Šupe, sama sam se odlučila na taj režim bez istraživanja a to je bilo ionako na preporuku liječnika. UH su ionako zastupljeni u zelenom lisnatom povrću (kupusnjače, salata, blitva, špinat) ali u količinama koje su dovoljne za dnevne potrebe pod uvjetom da se unose i proteini.

Ja sam baš zadovoljna ovim režimom.

>Sad držim težinu a kanim skinuti još pešestsedam kila i nanovo uvesti tjelovježbu.

(Ovo ljeto sam manje plivala . Ne pitajte zašto, duga priča) .

[Riona]

Pa, ovo zadnje mi je čudno, znajući da ti je more pod nosom i da voliš plivati.
Ali ima stanja koja sprečavaju plivanje, pa OK. Šta se može (malo mi zavist curi kroz redove, ne zamjeri )

[Nukac]

Uglikohidrate ne treba nužno izbaciti, već samo zamijeniti one jeftine za skupe.
Umjesto bijele riže i bijelog brašna - integralna riža i punozrnato brašno. To je već velika promjena.

S tim da i to ne treba biti skupo. Umjesto da kupujete kruh - pecite ga doma iz punozrnatog brašna. A umjesto konzervansa dodaju se suncokretove sjemenke - prirodni konzervans od kojeg kruh ostaje svjež par dana.

U principu najbolje je jesti čim manje prerađene hrane.
Ako pojedeš kakvu domaću šunkicu, domaće kobase i takve stvari nije to neki problem.

Također, probat jesti čim više ribe.

[Donna Sole]

Imala sam jednu ozljedu ramena koja je uzrokovala laganu nepokretnost ruke. Nije mi padalo na pamet zamahivati rukom i mlatarati pa sam se ulijenila. A imala sam i neke druge obveze ter poslove koji su mi bili prioritetniji od jutarnjeg maratona.

Bia sam na jednom neugodnom gastropregledu i liječnica mi je preporučila ne dijetu (veli nisam debela) ali da jedem pet šest malih obroka veličine šake. To sam jednom davnije čula kao preporuku za smanjivanje težine i udebljala se. Stano sam imala osećaj gladi.

Ovaj režim na kojem sam sad me zadovoljava u potpunosti Nisam nikad gladna a kad jedem , jedem što volim. A ni količine nisu nešto.


Nekad sam se bavila dijetama pa sam tako uvela posni sir i zobene pahuljice. Nakon tri mjesecca intenzivnih hodanja, laganog trčanja i izbjegavanja fat namirnica, dobila sam tri kie. Jbg. Zob deblja. Žitarice debljaju.

Moja poznanica je prešla na vegetarijansku prehranu baziranu na UH i udebljala se . Naravno. Jer je prešla na banane, voće (šećere), mrkve, žitarice i ostale debljajuće namirnice.

Druga je išla u krajnost, smršavila je 20kg na smutijima od raznog voća i pvrća ali je izgubila sve zube. Jbg, nije žvakala.

[Riona]

usput rečeno, većina dijeta ili prehrambenih savjeta dolazi iz Amerike.
Nije isto reći nekome tko stavlja žličicu šećera u kavu da smanji šećer, ili nekome tko popije 2 l cole, nekoliko hamburgera, čipseve i slatkiše u kilama. Dnevno. i, očito, onom prvom nije problem u toj žličici šećera.
Nismo ni mi anđeli, jasno, ako prolaziš ulicama u vrijeme povratka s posla, vidjet ćeš mnogo ljudi koji usput jedu neko pecivo... gladni su, tko će dočekati da dođu doma.
Zdrava hrana:
Usporedba banana "normalnih" ili "bio" - 10 odnosno 19 kuna. Spar. Mislim da je luk "normalni" 4 kn, a "bio " 25... Da se smrzneš.
Ako na poslu jedeš neku marendu, dostava te košta 30-40 kn i, jasno je, nije kuhana sa dozvoljenim sastojcima. Ili, ako tvrdi da je, ne možeš provjeriti. Burek u obližnjoj pekari je... 10? kn.
U svoj industrijskoj hrani ima šećera.
Pogotovo u low fat hrani.
to su samo nabacana moja opažanja
pa mi sad recite da je sve do ljudi koji "nekontrolirano žderu"? to je, naime, PR floskula koja posredno time brani industrijsku hranu. O kancerogenim tvarima da ne počnemo; biznis sa bolestima je nepresušan. Znači, razbole te, ne možeš si priuštiti ono što - bar tvrde da je - zdravo za tebe i još si i kriv. Da, i blesav.

[Riona]

Uglikohidrate ne treba nužno izbaciti, već samo zamijeniti one jeftine za skupe.
Umjesto bijele riže i bijelog brašna - integralna riža i punozrnato brašno. To je već velika promjena.

S tim da i to ne treba biti skupo. Umjesto da kupujete kruh - pecite ga doma iz punozrnatog brašna. A umjesto konzervansa dodaju se suncokretove sjemenke - prirodni konzervans od kojeg kruh ostaje svjež par dana.

U principu najbolje je jesti čim manje prerađene hrane.
Ako pojedeš kakvu domaću šunkicu, domaće kobase i takve stvari nije to neki problem.

Također, probat jesti čim više ribe.

A fukušima?
Pečem doma kruh. Dvije godine nisam ni jela nikakav kruh, nikakve krumpire, tjesteninu, rižu, kamoli kolače i slično.
Ništa.
Sad, kažem, pečem doma kruh, beskvasni. Nije loš, samo heljdino brašno ga pretvara u pijesak, moram paziti kolikko stavljam heljde.
Jedem rijetko suho meso. i to kupujem kod malog prerađivača, pa vjerujem da je kvaliteta visoka.
Ribu jedem, ne baš svaki dan, jasno.
Pijem vodu (osim kad se zalomi da izađem s društvom, a to baš nije često). I kavu. Bez ičega.
Koliko sam smršavila? Da vidimo... ništa.

Uvjerenja sam da - kao i prestanak pušenja - svatko ima svoju "formulu" koja mu odgovara u prehrani. Nije prehrana samo ono što prožvačeš i da li ti je fino.
Nije ni zdravstveno stanje nebitno. Dapatak. Sugerirati, na primjer, srčanom bolesniku da časkom krene na maraton - jer tako piše u novinama - je hm, blesavo do neodgovorno.
Ranije ove godine bila sam izložena mišljenjima jedne gospođe, koja vjerno čita novine, gleda Jabuku TV i tome slične bljezgarije. Prvom sam prilikom kidnula nalijevo, ali nije išlo bez vrijeđanja. Utjecaj novina i televizije na, pogotovo neobrazovane, umove je strašan. Nikakve razumne informacije nisu dopirale kroz slojeve uvjeravanja neke voditeljice na televiziji ili mišljenje xy-na u novinama.

[haram]

Fukušima??? Ko je spomenuo Fukušimu???

[MmeTipfeler]

Ova bezuba žena koja nije žvakala podsjetila me na moju davnašnju prijateljicu vegetarijanku koja je i muža i djecu natjerala da jedu kao i ona. E, sad, u vegetarijanskoj prehrani nema se baš što puno žvakati, osim ako ne glođeš sirovu mrkvu, pa se hvalila kako klincima dok su rasli daje orahe, bademe i slične ljepote tako da ojačaju čeljust. Nemam pojma kako je to završilo jer se više nismo vidjele otkako sam joj rekla da baš i nije žvakanje, nego krckanje.

Pravilo o četiri bijela zla (sol, šećer, brašno i mast) i dalje vrijedi, s time da je glavna fora u količini. Recimo, kilo šećera ima 4000 (slovima: četiri tisuće) kalorija. Što znači da 1 gram šećera ima 4 kcal. Koliko popijemo kava dnevno i koliko žličica odnosno paketića šećera stavimo u šalicu? Normativ je 2 g po paketiću, na pet kava to je deset paketića, taman količina dnevnog unosa UH koja nam je potrebna, i to pod uvjetom da ne radimo sjedeći posao. A to nitko ne uzima u obzir, to je onako, usput. Ni sa smeđim šećerom nećete bolje proći jer ima 3800kcal/kg. Med ima oko 3000 kcal po kilogramu, ali njega baš i nećete stavljati u kavu, nego eventualno u čaj, i to što više jer je tako zdravije.

Organizmu treba oko 5 g soli dnevno, a to ne znači samo onu sol koju između prstića stavljamo u hranu, nego i svu sol koju ta hrana sadrži. A većina je namirnica prirodno slana. I tako, čak ako se i ne držimo hrvatskog standarda od 12 g soli dnevno, nego u hranu dodajemo navedenih pet grama, dnevni će unos biti veći nego što nam je potrebno. E, sad, nesretna sol ostaje u organizmu i na sebe navlači vodu, a ta voda uzrokuje povećanje težine. Nije sva debljina salo: voda se jako fino rasporedi po cijelom tijelu i čini ga težim.

Stvar je u tomu da ljudi zapravo ne znaju što koji izraz znači. Većinom se pod ugljikohidrate računaju čokolade, keksi i slične poslastice, a to i jesu ugljikohidratne bombice - smažeš ih začas, a uneseš tri cjelodnevna obroka. Plus što su u pitanju tzv. jednostavni ugljikohidrati koji se u nama otope samo tako. Svi vrište protiv fruktoze, koja je također jednostavni UH, a vrište zato što se u Americi fruktoza dodaje svemu i svačemu pa se sada filozofira kako je ona Amerima kriva za pretilost i sve boleštine, a ne oni dupli hamburgeri i hrpa pomfrita, uz koje se naručuje dijetna kokakola. Da ne bude jako kalorično. Fruktoza je, međutim, voćni šećer, glavni šećer voće čini slatkim, dakako, ako nije naknadno uvaljano u čokoladu ili kristalni odnosno štaub šećer. Taj voćni šećer, međutim, ne izaziva lučenje inzulina - to je Anita propustila naučiti na studiju ili je markirala na satu, ali ima jednako toliko kalorija kao i obični bijeli šećer. Samo se na drugi način razgrađuje. Voće je zdravo jer ima u sebi koječega drugog, a ne samo fruktoze, ali neko je kaloričnije, a neko manje kalorično. Ni složeni UH koji se preporučuju zato što se polako razgrađuju nisu bez kalorija.

Kad je debljina u pitanju, sve se zapravo svodi na jednostavnu matematiku; kad je u pitanju zdravlje, odgovor je isto tako jednostavan: raznovrsnost.

[Nukac]

Stvar sa soli je ovakva: treba se naviknuti na neslano.
Ja sam kupio kilu soli prije negdje 14 godina. Još je imam.
Uglavnom sve kuham neslano, jer sam se na to navikao.
Jedini problem nastane u restoranima, jer mi je tamo uglavnom sve preslano i bljutavo.
Također je ista stvar sa šećerom. Kad smanjiš unos šećera, više ti ne odgovara slatka hrana i sve ti postane preslatko.
Odavno čaj pijem bez šećera, a unazad 2-3 godine i kavu. Šećer sam isto zadnji puta kupio prije 10-tak godina.

[Riona]

Kak ti je preslano I bljutavo?
Bljutavo je kad nema soli, ili?

Ja solim malo, tako sam navikla oduvijek; imali smo teškog bolesnika u obitelji pa je sva hrana pripremana tako da njemu odgovara... navika. A šećer... ne šećerim kavu, čajeve; ne pravim kolače. Ne pravim džemove. Mamilade. Limunade sa šećerom. U velikim čašama. (podsjetilo me na pjesmicu )
Hoću reći, zapravo, da su ti postulati dobri, ali se moraju fino uslagivati sa svakim posebno. to traži vremena i posvećenosti problemu. Nešto ti ne odgovara. Nešto da. Na nešto tvoj organizmić vrišti od muke, a to je,recimo, nešto što "novinama" izgleda perfektno.

Riba, recimo.
Netko je ne podnosi ni na slici.
Netko je obožava.
Netko voli ovu, a ne onu.
A netko čita harama, pa se ne usudi jesti ribu. Jer je sva zatrovana i svjetli u mraku.


Harame oprosti. ti si naša radioaktivna luč

[MmeTipfeler]

Stvar sa soli je ovakva: treba se naviknuti na neslano.
Ja sam kupio kilu soli prije negdje 14 godina. Još je imam.

Još malo pa ćeš je moći prodati pod himalajsku sol.

No, da, činjenica je da nepce treba odviknuti od prejakih podražaja. Ne znam hoće li se ikada pojaviti generacija u kojoj su takvi ljudi većina pa će to prisiliti proizvođače i ugostitelje na zaokret.

Inače, kažu da se jaki začini stavljaju u siromašnu ili pokvarenu hranu. U prvom slučaju da je učini zanimljivijom, a u drugom da prikrije vonj.

A netko čita harama, pa se ne usudi jesti ribu. Jer je sva zatrovana i svjetli u mraku.

Meni bi trebala upravo takva riba jer mi je krepala žarulja u kuhinji, a ne znam imam li zamjensku.

Navodno riba i jest zatrovana, ali teškim metalima: što je niže u hranidbenom lancu, zatrovanost je manja. Zato moji psi i jedu papalinu, a ja sam općenito na sve otporna. Grom, koprive i tako to.

[MmeTipfeler]

Problem nastaje kad službeni doktori preporuče određeni način prehrane s obzirom na neku boleštinu, a genijalci u tipu Anite Šupe ustvrde kako je to bez veze i kako oni bolje znaju.

No bravo.

Bolještina mijenja našu percepciju, između ostaloga i percepciju okusa. Tako da mantra "slijedi svoj unutraji glas" više ničemu ne služi.

Moja je mama imala visok tlak. Što je kod nje izazivalo potrebu za slanim. Ne znam jesam li to napisala, ali dodavanje soli povisuje tlak u slučaju naglog pada. Kod nje se iracionalni zaključak obrnuo: njezin je organizam zahtijevao sol. I ona je ustrajno dodavala sol u hranu, sve joj se (subjektivno) činilo neslanim. Promatrala sam je u masu navrata za špaherom kako proba ono što je kuhala, a zatim, nezadovoljna, dodaje sol. Osjetila su je izdala, glavni je kriterij bila imaginarna slika o potrebi za solju.

I ta se varka ne događa samo u vezi s time.

[Šabović Adis]

(...)


Meni bi trebala upravo takva riba jer mi je krepala žarulja u kuhinji, a ne znam imam li zamjensku.

(...)

Jesil' probala zdrhtuljom? Ona ti je sva ribasta. I električna. Isto k'o i jegulja.

Fukušima??? Ko je spomenuo Fukušimu???

A Momentary Lapse of Reason...

[MmeTipfeler]

I tko će meni sjebat temu nego Šabo? Umjesto da lijepo napišeš "jedem burek i uživam", ti o nekim drhtuljama.

[haram]

Ja upravo žvačem one Wudy hrenovke... zanimljivo, tri dana mi stoje otvorene u pakungu u stanu u kome je +40 prosječna temperatura, i nisu se pokvarile... šta u njih meću, da mi je znati

Čekaj, ovo je podforum Zdravlje?

[haram]

...
Jedini problem nastane u restoranima, jer mi je tamo uglavnom sve preslano i bljutavo.
...

Bljutavo možda zato što prekuhavaju hranu. Sve je puno sočnije ako je laganije kuhano/pečeno.

[Šabović Adis]

I tko će meni sjebat temu nego Šabo? Umjesto da lijepo napišeš "jedem burek i uživam", ti o nekim drhtuljama.

Evo tebi jedan dase neljutiš.
Šabo over & aut!

[MmeTipfeler]

Ja upravo žvačem one Wudy hrenovke... zanimljivo, tri dana mi stoje otvorene u pakungu u stanu u kome je +40 prosječna temperatura, i nisu se pokvarile... šta u njih meću, da mi je znati

Nešto ti se pokvarilo: ili okus ili termometar. Nema šanse da išta preživi na +40. Osim komaraca.

Rijetko jedem hrenovke, svojevremeno sam uživala u telećim hrenovkama kupljenim kod Pešuna, a onda se Pešun zatvorio, propao, prodao se... Nedavno sam našla teleće hrenovke na utrinskom placu, bome više ne znam koja mesnica, ali nema ih stalno. Kupim veću količinu pa zamrznem. No sastav mi dakako, nitko ne garantira.

Pileće, pureće i tako to zapravo su mi jednako bezvezne kao i vegetarijanske - ili je hrenovka ili nije, ili je meso ili nije. Nemojte me zezati.

U biti, kad jedem hrenovke, najfiniji mi je senf.