Tko/što biste bili bez forumâ?

[Lord Byron]

Ne, nije još jedna manifestacija navodne opsjednutosti fhr-om - slobodno umjesto fhr-a zamislite bilo koji dovoljno veliki forum; Trkeljanje mi ne paše kao pokazni primjer zbog trenutnog broja i "strukture" forumaša.

Ovo pitanje javi mi se svaki put kad na LJES-u neki curetak bojažljivo priupita nešto oko svog budućeg prvog puta, kad na US-u netko istinski tužan potraži način za progutati svu tu svoju tugu, kad na ŽuD-u netko ispriča svoju priču zbog koje (ili nakon koje) ima osjećaj da gleda u zid kao lik iz loše programirane igrice koji hoda li, hoda - a ne kuži da se ne miče s mjesta jer je došao pred zid.

Dakle, što bi i kako ovi takvi neki pobrojani da nema forumâ? Kao i obično, vidim dvije strane te priče : bipolaran:.

S jedne je strane forum kao "bazen" ljudi s kojima čovjek inače nikad ne bi došao u kontakt. To otvara dvije (vjerujem, pozitivne) mogućnosti: uvid u svojevrsni "terarij" u kojem možeš vidjeti da postoje i drugi, kako je tim drugima i kako to rade neki drugi; možeš uspostaviti stanovitu "statistiku" i (ne) pronaći se unutar njenih kategorija. Osim toga, možeš naići na sugovornike koji su dovoljno daleko od stvarnoga tebe i od stvarnoga ti života pa mogu biti objektivni(ji) od nekoga tebi stvarnog i bliskog, i dati objektivan/pametan/koristan/nekakav savjet - a ne mogu u tom tvom stvarnom životu napraviti kakvu veću štetu, čak i ako se ispostavi da su pogrešni.

Obje ove mogućnosti ("terarij" i savjeti neznanaca) mogu se, dakako, izokrenuti u temeljitu štetu. Karikirat ću, radi kraćeg pojašnjavanja: lako je zamisliti nekog mladca kako, "upoznavši" mnogobrojne navodne vlasnike 25-centimetarskih pimpeka, tužnog lica zdvaja nad svojim 20-centimetarskim "malim" alatom; lako je zamisliti curetak koji, "upoznavši" mnogobrojne navodne curetke koji s lakoćom i nejebavajućim stavom zavode, osvajaju i "troše" raznorazne mužjake, još dublje potone zbog svojeg nesnalaženja, nesigurnosti, samoće... Lako je zamisliti nekoga povodljivog tko, ponesen forumskim vječitim "Napucaj ga/ju sad!!!", fakat napuca "ga/ju" - pa se zajebe.

Prije postavljanja pitanja (zapravo, prije ponavljanja pitanja iz naslova ), tek ograda za sprječavanje mogućeg "pogrešnog" rukavca pisanja: nikako se ne slažem da se sve pobrojano može dogoditi samo nekome tko nema stvarni život, pa ga, eto, mora tražiti izvan foruma. Koliko god brojni i koliko god pametni bili "stvarni" ljudi u nečijem životu, svaka "statistika" temeljena na tim ljudima je nužno pogrešna zbog malobrojnosti i nereprezentativnosti uzorka.

Kao što rekoh, pitanje je postavljeno već u naslovu: tko/što biste bili bez forumâ? Jeste li ikada pokušali, možete li uopće, je li ikome moguće uopće, odrediti u kojoj mjeri na vaše odluke/stavove/nešto i/ili na način na koji dolazite do tih odluka/stavova/nečeg, utječe forumski uvid u živote nekih drugih ljudi i/ili mišljenja nekih drugih ljudi o tim odlukama?

[Pješčana]

Meni je krstarica bila prvi i jedini forum do ovog. došla sam tamo i odmah se registrirala, i polako, jako polako, počela sujdelovati- došla sam tražeći neke odgovore.
U vrlo kratkom vremenu, postalo mi je normalno dio dana provoditi tamo. osjećala sam se ugodno u okruženju ljudi koji shvaćaju što pišem, nevezano za to slažu li se s tim.
zatim, postalo mi je normalno tamo pitati za savjet, uvijek bi netko znao odgovor, ili me uputio u potrebnom smjeru.
ono što mi je bilo najbitnije (a i sad je), je tolerancija koju osjećam, nebitno koliko puta ne mislimo jednako. imala sam priliku kroz godine koje sam počela živjeti virtualno, preispitati masu svojih stajališta kojih često nisam ni bila svjesna, jer nisam imala prilike prodiskutirati o njima, ili razmišljati. vidjela sam kako druga strana razmišlja, ponekad uvidjela da nisam u pravu. jedna od boljih stvari je kad mi netko argumentirano objasni da sam u krivu ozbiljna sam, ali to treba znati, i mjesto, i vrijeme i pristup.
mogu zamisliti život bez ovakvih virtualnih zajednica, ali bio bi dosadniji i bezličniji.
ako su išta učinili, osim smijeha i smijeha i uljepšanih sati, doveli su do širenja mog pogleda na svijet i ljude.

[Maleficent]

Forum (.hr ) sam otkrila u jednoj jako lošoj fazi svog života, nakon prekida duge veze i raspada društva iz srednje škole. Bila sam nekako usamljena i trebali su mi novi prijatelji, netko s kim ću se kužit. I zanimljivo je da sam nove ljude na istoj valnoj pronašla među nekim forumašima čije postove sam ispočetka gledala s izrazitim negodovanjem. Nikad ne bih rekla da bi mi ti ljudi danas mogli biti vrlo bitni u stvarnom životu. Pa ipak jesu. A i ovi svi koje nisam upoznala, a redovito ih čitam, na neki čudan način su mi jako dragi.

Dakle, ja ovamo definitivno ne dolazim po savjete niti ukrštavati mišljenja nego zbog druženja i zajebancije. To mi uljepša dan. Forum je moja igraonica.

Ponekad pokupim i kakav dobar savjet - recept za kolač ili koja je najbolja maskara.

[harpy]

Znala sam za forume ovakve i onakve puno prije nego sam se priključila, a počela sam pisati kad sam, čeprkajući u dokolici po raznim temama, nabasala na ekipicu ljudi u istom kupusu u kojem sam se valjala i sama.
Dvije godine su prošle, nastala su iz tih čavrljanja i neka prava prijateljstva. I još podosta ekipe za ispijanje kavica. Sve u svemu, zgodno.
Je li mi forum pomogao da nešto u životu riješim? Pa, ne znam...
Ali, znači mi nešto ta razmjena mišljenja i iskustava, nekad te i određena masa tuđih misli ili savjeta jednostavno natjera da uključiš mozak, otvoriš oči, uzmeš metlu u ruke...
S druge strane, to je i ovisnost.
Kao što sam prije svaki dan pregledavala Blog.hr i čitala što meni dragi i zanimljivi blogeri imaju za reći, tako sad svaki čas virkam što ima na forumu.
Umjesto da, npr. radim

[Eks]

Harpy, ti si bila blogerica?
I ja sam nekad imala naviku visjeti na blog.hru, a forum sam dosta kasno otkrila. I upoznala par dragih ljudi i to je u biti to. Virtualna mjesta vrednujem po ljudskom faktoru. Nekad to baš i nije pametno, ali to mi je princip.
Također, da, ovisna sam o forumima, volim čitati tuđe priče, dati pokoji savjet, primiti pokoji, razbistriti misli.

[harpy]

Harpy, ti si bila blogerica?
I ja sam nekad imala naviku visjeti na blog.hru, a forum sam dosta kasno otkrila. I upoznala par dragih ljudi i to je u biti to. Virtualna mjesta vrednujem po ljudskom faktoru. Nekad to baš i nije pametno, ali to mi je princip.
Također, da, ovisna sam o forumima, volim čitati tuđe priče, dati pokoji savjet, primiti pokoji, razbistriti misli.

Nisam
Samo vjerni čitač. Imala sam namjeru počet, a onda sam upala u fhr-provaliju i ugnijezdila se.

[Morticia]

Bila bih bez muža.
Barem ovog postojećeg.

No, osim te "sitnice" koju mogu zahvaliti krstarici , postoji još jedan aspekt koji meni kao izuzetno impulzivnoj i eksplozivnoj osobi odgovara.
Mogućnost da naknadno, sabrana i hladne glave ponovno pročitam raspravu.
Nevjerojatno koliko stvari drugačije "zvuče", tj. djeluju s odmakom i kad nisi pod utjecajem ljutnje i/ili povrijeđenosti.
To me naučilo da i u RL ponekad zastanem i promislim prije nego što eksplodiram.

Eto, mislim da je to ono što je za mene bilo najvrijednije.

Tolerantna nisam ništa više nego što sam bila prije, štoviše, spoznavši kakvih sve kretena ima oko nas postala sam još "tvrđa" i manje "otporna" na glupost.

[blue]

Kao što rekoh, pitanje je postavljeno već u naslovu: tko/što biste bili bez forumâ? Jeste li ikada pokušali, možete li uopće, je li ikome moguće uopće, odrediti u kojoj mjeri na vaše odluke/stavove/nešto i/ili na način na koji dolazite do tih odluka/stavova/nečeg, utječe forumski uvid u živote nekih drugih ljudi i/ili mišljenja nekih drugih ljudi o tim odlukama?

Forum mi je prvenstveno oblik zabave, opuštanja i virtualnog druženja, zatim i izvor informacija Nisam primjetila da ikako utječe na moje stavove, odluke ili išta. Možda zato što osobne stvari ne stavljam u javnost, a možda zato što moje osobne stvari nisu u kategoriji Upomoć, trudna sam sa sestrinim mužem - tako da si znam pomoći i sama ili razgovaram s bliskim ljudima uživo.
Jedino pozitivno (ok, i sebično) što mogu primjetiti je, da nakon čitanja nekih horor priča, stavljanjem nekog svog problema u perspektivu, moj problem mi se odmah čini lakši

[klonka]

Ja sam dijete njuzgrupa. Zakačila sam se za njih čim sam dobila svoj komp, znači negdje na prvoj godini faksa. Na krstaricu sam došla nakon 5-6 godina i to tako što mi je neko vrijeme Monitor bio homepage, a tamo su s desne strane bili linkovi na forum i to mi se učinilo kao neka veselija verzija njuza, sa smajlićima i hoćuinternet generacijom. Pa sam malo čitala, upoznala nickove i poželjela biti dio te virtualne zajednice. Što bih bila bez foruma? Na fhr-u sam upoznala gomilu zbilja sjajnih ljudi, s mnogima od njih održavam veze i danas, a neki su mi postali baš prijatelji (ono, izlasci, druženja, ljetovanja, nove godine, smijeh, kuknjave, ramena za plakanje, sve, sve). O problemima, pravim, mislim da nisam pisala, nemam potrebu dijeliti svoj jad sa svijetom, ali trkeljanje i chat su mi uvelike pomogli da ih barem malo gurnem u zapećak. Osim toga, kad god bih zatrebala nekakvu pomoć, savjet ili preporuku, znala sam gdje ću pitati. Forum je sjajno mjesto za razmjenu informacija (i tko ne vjeruje, nek' samo baci pogled na podforum o kozmetici ). Isto tako, dosta sam naučila čitajući o nekim stvarima o kojima prije nisam imala pojma, i puno puta sam kroz nekakve debate, aktivno sudjelujući ili samo pasivno čitajući, došla do toga da svoja stajališta promijenim, omekšam ili pak učvrstim. Takva vrsta virtualnog života me definitivno odredila, definitivno, i na pitanje iz naslova odgovaram da ne znam (tko bih bila da nisam odselila s 18 u Zagreb ili da nisam studirala to što sam studirala), ali da bih se foruma jako teško odrekla. On nije moj virtualni život, mjesto na kojem protratim po par sati dnevno itekako ima ulogu u mom pravom životu.

[Nica]

Ne znam tko bih bila, ali drago mi je što nisam više ono što sam bila prije njega. Moj prvi forum je f.hr i nisam nikad (prije) imala potrebu posjećivati i boraviti na drugim forumima, on je (bio) moj.

Na forumu sam, zapravo, otkrila da si trebam dozvoliti da budem, umjesto da se skrivam u sebe (iako to i dalje često radim). Ljude koje mogu nazvati prijateljima mogu nabrojati na prste, ali svi su s foruma. Svi oni iz RL su uglavnom otišli iz mog života, osim nekoliko povremenih nazovimo druženja, i to mi je bilo sasvim u redu, dočim forumske ljude ne želim izgubiti.

Napisala sam prilično dug post, ali mi se činio patetičan i cmoljav pa sam ga skratila.

[slafko]

Manje bih jebao, to je sigurno. Ovakav gadan i introvertiran u uletima djevojkama nemam šansi. Forumi su mi super sjeli kao medij za izričaj, a svi znamo kako se ženke pale na intelekt i neke njima privlačne ne fizičke osobine. Dakle, jednom kada bi naivno žensko čeljade samo sebe zbarilo čitajući moje superkul tamnoplave postove, kvazimodovska vanjština više ne bi bila preprekom za upražnjavanje koitusa.

Samom tom nejebicom zbog nebivanja na forumima bih bio negativno nadrkan i žičan te bih ta sranja ispoljavao na cesti, pred telkom za vrijeme tekme, pokušavao utopiti u alkoholu, a - najevjerojatnije - sve zajedno. Apsolutni izostanak bilo kakvog superkulizma bi bio direktna posljedica svega ovoga. Jer tko se želi družiti s introvertiranim djevcem sklonom alkoholu, divljanju na cesti i navijanju za klubove? Ostao bih sam sa svojim mačkama.

Jedan veliki mislilac iz još većeg filma je rekao: "Mobile infantry has made me the man I am today". U mom slučaju, taj mobile infantry su forumi. Prvenstveno teme.org i njihov nasljednik forum.hr. Zbog interneta sam ovako superkul kakav jesam i totalni otrov za žene.

[Herp]

Kao što rekoh, pitanje je postavljeno već u naslovu: tko/što biste bili bez forumâ? Jeste li ikada pokušali, možete li uopće, je li ikome moguće uopće, odrediti u kojoj mjeri na vaše odluke/stavove/nešto i/ili na način na koji dolazite do tih odluka/stavova/nečeg, utječe forumski uvid u živote nekih drugih ljudi i/ili mišljenja nekih drugih ljudi o tim odlukama?

Još davnih godina sam negdje napisala; sve što znam o životu naučila sam na Forumu.hr.

[rh4ps0dy]

Bila bih bez muža.
Barem ovog postojećeg.

Tak i ja. Doduše, nije mi još muž...

Na Internetu visim 12 godina i moram reći da me poprilično oblikovao u svim svojim pojavnim oblicima. Počela sam na njuzima, na forumima saznala hrpu toga, na YTu naučila heklati, štrikati, sad učim šivati i kuhati. Bez foruma ne bih poznavala ohoho glazbe koju slušam i videomaterijala koje gledam.

Tko bih bila bez foruma i neta? Ne znam, al ziher ne ovo što sam sad. Netko tko me bolje poznaje treba procijeniti koliko je to dobro ili loše.

[Potjeh]

Umišljam si da ću možda raditi manje grešaka u svojoj budućnosti čitajući o ljudima i njihovim pričama. Svako nekoliko pojavi se netko s kim se barem djelomično mogu poistovjetiti.

Ja sam tek relativno nedavno otkrio forum.hr, moj prvi forum 'opće' namjene. Mislim da sam nekoć davno zalutao na indeksov forum i vidio toliko količinu chet-a da mi se zgadilo. Dosta dugo sam smatrao i forum.hr jednakim takvim chaterajem. Inače, na specijaliziranim formima i usenet grupama se družim već cijelo desetljeće. Profesionalno su mi iznimno pomogli i još pomažu.

[Beau]

Isto što sam i s forumom (nije me tolko zelo). Osim što bih bila bolji radnik, da. I pričljivija koleginica

[Almost Rosey]

Volim vidjeti kako ljudi misle, što pišu, kako se izražavaju, kako definiraju svoj virtualni identitet. To mi je fora. Još mi je zabavnije kad u tim procesima i sama sudjelujem; volim vidjeti kako netko nepoznat reagira na mene (odnosno na moj, u najširem smislu, virtuanli identitet).
Volim i "uprosječiti" neke ideje, vidjeti "kako bi to većina", ali više mi upadaju u oko oni drugačiji.
Volim biti doživljena i prihvaćena zbog onog što o sebi iznesem, zbog onoga što ovdje "izgradim", bez nekih drugih, olakotnih i otegotnih, okolnosti.
Volim vidjeti s koliko uloga baratam; nije mi milo baš kad me netko posere, ali znam da je to na forumu najčešće upravo zbog onoga što sam napisala i kako sam se predstavila, što je "samo sad" i "samo ovdje" i to mi daje nekakav osjećaj da ne fejlam baš u svemu ikad nego da imam boljih i lošijih strana koje će različiti ljudi doživjeti, well, boljima ili lošijima

Trkeljam

[baja]

Kao što rekoh, pitanje je postavljeno već u naslovu: tko/što biste bili bez forumâ?

prošlostoljetna relikvija

Jeste li ikada pokušali, možete li uopće, je li ikome moguće uopće, odrediti u kojoj mjeri na vaše odluke/stavove/nešto i/ili na način na koji dolazite do tih odluka/stavova/nečeg, utječe forumski uvid u živote nekih drugih ljudi i/ili mišljenja nekih drugih ljudi o tim odlukama?

ne znam u kojoj mjeri ali svakako forumska komunikacija, uostalom kao i RL komunikacija, utječe na kreiranje mojih stavova
pače, neke (i nečije) postove pročitam i po nekoliko puta ako mi je problematika bliska

[ali]

Prvi forum mi je bio Caffe, drugi Fhr, treći Trkeljanje.
Pisanje na prvom se temeljilo na izričaju u narodu poznatom kao spam (dovraga, pa tako se i tema zvala ), tako da mi je to (p)ostao najdraži i najdominantiji način pisanja. Pisanje tamo i ljudi koji su tamo pisali su me forumski odredili.
Bilo je jako, jako zabavno.
Teško mi se bilo prešaltati na Fhr baš zato, jer mi se pisanje na njemu (u usporedbi s ) činilo kruto, nefleksibilno, strogo i zahtijevalo je puno više objašnjavanja i disklejmera (što me većinom zamara, ovisno o trenutnom hormonalnom statusu).

Na njemu (f.hr) si mogao postaviti pitanje i dobiti odgovor, naučiti nešto što te zanima, informirati se....(na tome mu skidam kapu, bilo je tamo mnogo ljudi od kojih se to moglo dobiti - kvalitetnu informaciju), ali uvijek mi je bilo drugačije i toplije oko srca kad bih se sjetila prvoga.

Sjetim se uvijek rado dvije situacije sa Caffea. Slučajno ili ne, obje povezane sa pušenjem
Jednom me je usred neke ćakule navečer otprilike sugovornik isprovocirao da mi je životni suputnik malo zapušten dok ja spamam i da bih mu se trebala više posvetiti. Razmislila sam i zaključila, te napisala da ima pravo.
Suputniku sam rekla da se ne ljuti, ali da ću ga prekinuti u gledanju televizije jer mi je Aaston (za kojeg ovaj nikad čuo, samo zna da je iz kompjutera) ukazao na to.
Nakon nekog vremena, javih se kafeu da mogu nastaviti.
Suputnikova faca

Druga situacija je kad sam, povučena primjerom neke druge forumašice (ne sjećam se više, uglavnom žena je prestala pušiti prije par dana) napisala kako bih i ja trebala prestati pušiti (cigarete).
I kako se pisalo na forumu, umjesto imalo RL - ponestalo mi je cigareta. Pa sam misleći naglas napisala da sam, očito, već prestala. I da će to biti to. Kao, prestala sam.
Kasnije mi se naravno pušilo, nisam bila "psihički spremna" prestati baš u tom trenutku, ali nisam htjela "pogaziti" svoju riječ o prestanku pred, pazi! nekim nepoznatim ljudima.
Ali osjećala bih se kao da izdajem tu neku otvorenost i iskrenost koja se stvorila među nama, ljudima iz kompjutera. Koji mogu prodavati bilo što jedan drugome. Ali to ipak ne rade.
Čudan osjećaj jer naizgled nema temelj, ali izgleda da nešto ipak ima

I nisam više nikad zapalila. Ne pušim.
Taj forum mi je to napravio, ozbiljno. Pomogao mi je da prebrodim prvih par dana/tjedana krize i preispitivanja da li je to bila dobra odluka.
Osjećala sam, u neku ruku, moralnu obvezu da ne pušim. Zbog foruma(ša). Smiješno možda, ali često se toga sjetim i fascinira me to virtualno poštovanje i/ili povezanost sa posve nepoznatim osobama.


Od sva tri foruma dobila sam jako, jako puno. Komuniciram bolje, kulturnije u RL. Imam više razumijevanja za različitosti, manje sam isključiva. Sad, da li bih takva ionako postala s godinama ili je to zasluga interakcije sa svakojakim forumašima - ne znam. Humor mi se unaprijedio (osobno zapažanje, za druge me nije briga ).
Informiranija sam neusporedivo više nego bih bila da samo čitam portale. Za mnogo stvari ne bih znala niti da postoje, ne znam gdje bih inače to saznala. Toliko različitih ljudi s različitim interesima na jednom mjestu - neprocjenjivo.

Mana je što sam od silnih raspravljanja počela i u stvarnom životu ponekad "cjepkati postove", tj. znam samu sebe zateći u situaciji da se u nekom raspravljanju mora svaka riječ objasniti, ne mogu završiti razgovor dok nije baš sve prožvakano.
Većinu tih riječi sugovornik u razgovoru nije ni primijetio To dijaloge ponekad čini napornim.
(a možda to nije zasluga foruma, no pustimo sad nijanse)

Ponekad mi u razgovorima, mailovima i smsovima fale forumski smajlići da izrečeno dobije "ton" i onda kad shvatim da ih nemam, mozgam kako običnim riječima dodati "baš taj začin koji je nužan, ne mogu bez toga izreći misao", kao da sam tekst nije dovoljan.
To mi isto zna ići na živce.


Bez foruma bila bi mi duša suva, ka i maslina bez uja :doris:

[ElliQuinn]

Bez foruma bih bila lošije obaviještena i dosadnija osoba. Lakše mi je prvo na forumu provjeriti što me zanima, a ako nitko nije imao sličan problem i pitati.

Osim toga, lakše mi je čitati suprotstavljeno mišljenje nego ga slušati. To isto na svoj način širi vidike. Manje sam konzervativna jer vidim da ljudi imaju svakakvih problema i raznih načina da se nose s njima.

Više se družim i komuniciram. U stvarnom životu krajnje sam šutljiva kad sam u društvu s ovoliko ljudi i općenito radije čitam knjige nego što se družim. Ipak, ovdje sam stekla sam prijatelje koje teško da bih upoznala bez početne forumske komunikacije, a ta komunikacija čak je olakšala sklapanje prijateljstva.

A što se tiče forumske persone, kad sam otkrila internet i internetske zajednice nekako sam nabasala i na članke o tome da su ljudi on-line manje inhibirani, da mogu biti što god požele, predstavljati se kako god hoće. Nije mi se to svidjelo, pa sam, nakon stvaranja nadmika na jednom forumu, taj nadimak koristila na svim ostalima - u neku ruku moj virtualni život vježba je iz integriteta koja još uvijek traje. Ne kažem da mi ide od ruke, ali trudim se.

P. S.
Nakon praćenja forumskih rasprava i sudjelovanja u pokojoj, shvatila sam da mnogo lakše prozirem logičke greške u svakodnevnim raspravama, a o trkenjanjima političara da ne govorim.

[Trip]

Pošto se svi takoše the Foruma...
Bez forum.hr-a (p)ostadoh pasivni čitač, i to ako me gugl odvede. Ne podržavam dvostruka mjerila, banove koji ne vrijede za svih isto, štoviše ful me prca što ni u virtualnom ne postoji jednakopravnost.

'Terarij i savjeti neznanaca' zvuči dobrodušno i blagonaklono, no pod kakvim i čijim uvjetima je nažalost zatvorilo par vrijednih filozofskih rasprava koje pratih, pa i one o uvjetima, a kutak za banirane se pretvorio u 'Dear Oprah, šmrc šmrc, pusti me u studio, biti ću uzoran (virtualni) građanin, poštivati ću sve 'vaše' argumente, a svoje ću zatomiti, tako mi svega'.

Forum sretno i dalje plovi, egzistira i bez velikih 'mandićevskih' umova koje su spomenuti razdori s adminima po principu tebe se banira, a sugovornika ne, jer vidiš mi smo si pajdaši i u RL-u, otjerali zauvijek. Smatram to štetom, za forum. Recipročno čemu sa zadrškom uzimam 'težinu' ozbiljnih rasprava, uvažavajući cijeli grad nesudionika koji su i nakon nekoliko pokušaja povratka u 'svetište', posve i u 'tkovasjebe' stilu odustali.

Uvažavam da je moderatorima važniji cilj da bude red na forumu nego da bude kreativniji iako kaotičniji, to je prestala biti dilema ako je uopće i bila. Za rezultat stvorilo se pleme 'Idem po informaciju, ili ako imam nešto za prodati'. The more the merrier, se pretvorilo u the more, the more trivial. A moglo je bolje. Diktaturu ostavljam diktatorima, s AF geslom: Bježmo Trip, njih je dvoje, a mi smo sami.
Tako se moj osobni virtualni interes (OVI) spakirao i odselio.

Usprkos dječijim bolestima i fhr-a i cijelog našeg desetljeće i nešto sitno dugog naprednog doba,
forum kao koncept je velika stvar, progresivna i bitna za ljude. Svakog napravi boljim čovjekom, uz pretpostavku da ga se donekle ili umjereno-mudro koristi

Ne mogu zamisliti sebe u svijetu bez virtualnog, ne bi pristala na takve uvjete, pa makar nikad nigdje ni riječ pustila.

[A.P.]

Bez forumâ ne bih bila ovo što sam sad, svakako. Ne bih upoznala neke vrlo kvalitetne ljude, bila na nekim super mjestima/druženjima i tako te stvari.
Isto tako, potpisujem tripinu zadnju rečenicu. Mislim da mi polovicu RL kruga ljudi čine internetlije

[Ashtaroth]

Iskreno, više broja ne pamtim kroz koliko sam foruma prošla. Jednostavno, svaki mi je odgovarao u određenom razdoblju, i ostajala sam tamo dok sam imala što učiti, dok me ispunjavalo, dok me veselilo i zabavljalo.

Komuniciram s ljudima, najčešće online i najčešće se pokupimo po nekim forumima. Vežem se uz mjesto i ljude dok ta veza ne pukne. Nekih foruma se sjetim sa sjetom, neke ni ne pamtim. Znam da sam u jednom trenutku pratila intenzivno njih cca 6 + 60tak blogova. Intenzivno znači - čitam skoro sve, i ako me nema tjedan dana, čitam zaostatke.
Danas nisam puno bolja, samo što lakše otpilim zaostatke.

Najveće promjene u životu su imale veze s ljudima koje sam upoznala online, oni su prošli kroz njih skupa sa mnom i koji su mi bili u tom periodu bliski.
Najveće katarze sam prolazila sama, čitajući tuđe (oni 'likovi s neta', meni tad anonimni) postove/poruke, duboko promišljajući nad sobom, što sam, tko sam, odakle sam došla, što želim sa sobom i kamo idem.
Simpa mi je da nakon katarzi nabasam i na neke likove koji dobiju prilično dobar obris i postanu bliskiji, a ne samo 'anonimci s neta'.

Simpa mi je i to da se mogu vezati uz 'lika s neta', bez da osobu ikad vidim. Da, znam da vizija nije 100% točna, ali me veseli to nešto što postoji između.
Nekako se ugnjezdim na online mjesto koje mi treba. Ili shvatim da mi mjesto treba kad se ugnijezdim, nisam sigurna. Znam da sa mnogih mjesta neki ostaju u lijepoj uspomeni, neke zaboravim jer mi ružne uspomene ne trebaju.

Da se nisam okačila na net tamo 1998, i otišla na njuze, nakon toga na fax i otkrila forume, ne bih bila ovdje. No, i da nisam napravila hrpetinu nekih drugih koraka u životu, opet ne bih bila ovdje.

Svaki forum na kojem sam bila, svaka njuzgrupa, svaki meeting, svaki flejm, i pogotovo prebacivanje u private kad ti netko posveti vrijeme i pokuša ti objasniti nešto, svaka kava, sve je to ostavilo traga. Volim se prisjetiti nekih ljudi, iako nemam pojma gdje su i što su sad, ostavili su traga.
Na forumhru me znate, ali meni je to samo jedan od foruma u nizu, a za svako se mjesto vežem - dok sam tamo.
Kad odem, to je jedna uspomena, iz koje ću pamtiti principe i ideje što je bilo dobro, a što ne, iz koje će neki ljudi ostati... a ostali... a ostalima neka je sa srećom

Mnoge stvari su dio mog života, internet egzistencija, komunikacija na razne načine s meni zanimljivim ljudima, je samo jedan dio toga. Mogu li bez toga? Da, kao medija. Bez ljudi ne. Bez inspiracije ne. Bez informacije ne.
Net je trenutačno jedino mjesto koje mi omogućava sve to - pregršt informacija za utažiti moje apetite, ljude koje ću 'stalkati' i diviti im se, one na koje ću se popaliti, sve one s kojima ću provesti noći u polemikama o koječemu.
Nisam ovisnik o netu kao takvom, ovisnik sam o informaciji i komunikaciji. Kad se otvori novi medij/kanal, rado ću ga istražiti. Do tad, net konekcija je prilično dobro prišarafljena za leđnu moždinu.

Sad me čopila nostalgija i baš sam razmišljala što sam sve radila online i s kim se družila i koga upoznala. I bilo mi je baš super i to je nešto što me veseli i što svakako planiram nastaviti, na kojem god mediju/kanalu se moglo.

Svatko tko mi je prošao kroz život, je ostavio trag, a nekako su najdublji oni sa kojima imam razne načine komunikacije - oni koji vise na netu kao i ja






Inače, ima jedna druga stvar koju sam skužila. Kad netko ima odbojnost prema net komunikaciji, zapravo se brzo raziđemo, jer, nije mi to ispunjujća komunikacija kad ovisi SAMO o fizičkom viđenju/telefoniranju/smsu ili kad mi se netko javlja preko kurca

Joj, sjetih se, jedna osoba se predstavljala kao geek, da bi se ispostavilo da 'zaboravi pogledati mejl'





Druga pak krajnost, kad mi netko S neta kaže 'jebeš net, ajmo se naći, net ništa ne vrijedi' (ne nužno meni, nego ono, komentar, stav, oglas), tu odmah zaključim da me osoba ni ne zanima, jer, za početak, neće moći shvatiti što je meni tu dobro i dobar je kandidat za kenjanje mi po glavi, a to ne volim.
Na stranu što mi je totalno blesavo kad netko net koristi da bi pljuvao po njemu

[nina williams]

Isto što i sad, bojim se. Više bih kartala i igrala Sudoku online i to je vjetojatno to. Postoji šamsa da bih i više knjiga čitala, al to još nije dokazano.

[Stitch]

Ne mogu zamisliti sebe u svijetu bez virtualnog, ne bi pristala na takve uvjete, pa makar nikad nigdje ni riječ pustila.

Amen.

Kako mi se virtualni staž već mjeri u desetljećima, nestanak foruma prislilio bi me samo na promjenu medija, ne i na internetsku apstinenciju. Vjerojatno bih otvorio blog, opet. Em da zadovoljim skribomanski poriv, em da utažim glad za interakcijom. Jer volim čitati ljude, ne samo što pišu nego i što skrivaju. Fejs mi ne može dati taj dojam skidanja slojeva, a ja volim tajne. Volim otkrivati neizrečeno.

Doduše, možda izmisle još neki servis u kojem ću se naći. Forumi, blogovi i društvene mreže nikako ne mogu biti sve.

[kukuriku]

Prvi i jedini (do ovoga) forum bijaše mi F.hr. Registrirala sam se zbog fantasy-a, preciznije Pjesme leda i vatre. A onda sam otkrila ŽK!!!! Moj novi dom, moj do tada nedosanjani san. Lapdanje bez kraja i konca, a ipak s ponešto mozgovne aktivnosti. Duhovita ženska bića, katkad i pokoje muško.
Ponekad bih, ako bi se osjećala spremnom napisati post duži od retka i pol, zaputila na sport, književnost, sf i fantasy, naravno, čak i filozofiju. Ostalo po potrebi za informacijama ili po onome kamo bi me trenutni (a u mene obično i vrlo kratkotrajni) specifični interesi odveli.
Dakle, naučila sam puno. I u smislu suhog znanja, i u smislu "mekših" saznanja o ljudima, a bogme, i o sebi.
Stekla sam tri prijateljice, a kad kažem prijateljice, mislim baš to.
Nažalost, stekla sam i naviku "temaški"* replicirati u RL, što može biti malčice nezgodno ako ti je s druge strane nadređena osoba.
I tako: ne bih bila to što jesam bez foruma. Je li to dobro ili nije, khm, ne znam.
Prošla sam i fazu ovisnosti o forumu; ono kad histerično klikaš i gledaš je li netko negdje nešto napisao da možeš odgovoriti, a na kraju dana osjećaš se loše i prazno kao pregažena mačka na cesti punoj teretnjaka.

* Za one koji ne znaju, Tema bijaše istoimeni topik, THE ČET tema na kokošinjcu. Temeljno načelo na Temi bijaše da je sveta forumaška dužnost odmah zaskočiti svakoga tko se i malčice naguzi.