Stitch wrote: ↑07 Jan 2020, 03:04
Bilo je raznih
prijedloga, no nisam siguran koji bi nam model najviše odgovarao. Ne znam o tome dovoljno.

Možda bi trebalo prestati prebirati po raznim modelima i proučiti vlastite manjkavosti pa ih onda popraviti. Drugim riječima, preurediti vlastiti zakon. Odnosno zakone.
U teoriji, mogli bismo se igrati i SAD-a pa za svaku županiju birati elektore, a oni neka se onda dalje zabavljaju. U principu razumijem njihov sustav, ali da je dozlaboga kompliciran, jest. Je li jedini razlog za to mnogoljudnost, ne znam. Ne bih rekla - više birača, više brojača glasova i to je to.
Što se dijaspore i kažnjavanja tiče - ne slažem se. Ne volim one s dvjema putovnicama odnosno dvojnim državljanstvom, ali ljudi koji privremeno borave u inozemstvu trebali bi moći glasati, ne vidim u tome problem. Hercegovci su drugi par rukava, tu bih uveo kontrolu. Birati možeš samo u jednoj državi, BiH ili Hrvatskoj, pa ti vidi koja ti je vlast preča.

Ovisi o tome što se smatra pod "privremeno". Jasno je samo po sebi da će imati pravo glasa onaj tko je otišao iz zemlje iz ekonomskih razloga, na studij ili usavršavanje, ali se namjerava vratiti, što pokazuje time da u zemlji gdje boravi nije zatražio državljanstvo, nego samo boravište / prebivalište. Kao što rekoh, veći dio "prave" dijaspore i ne glasa - živo im se fućka za domaju. Eventualno im tu i tamo proradi nostalgija pa bi se eventualno vratili pod stare dane, kupili ovdje "nešto" pa pola godine boravil i u Hrvatskoj, a pola vani, no samo zato da ne izgube stranu penziju.
Hercegovce je u igru ubacio Tuki kad mu nije uspjela podjela BiH odnosno formiranje Hrvatske u "prirodnim i povijesnim granicama".
Kazne glasačima koji ne poštuju proceduru i poništavaju listiće ne postoje nigdje u svijetu - napokon, i to je oblik izjašnjavanja. Bolje tintilinić na listiću nego listić na tintiliniću.
Nisam govorila o kaznama glasačima, nego kandidatima odnosno strankama. I nije moguće kažnjavati pojedince ako je glasanje tajno. Obveza izlaska na izbore davna je prošlost, falabogu: u Jugoslaviji se itekako gledalo jesi li glasao ili nisi. Znalo se da režimlije stižu najkasnije do osam-devet, a opozicionari se dotegle, polako i s noge na nogu, negdje iza ručka i popodnevne kavice.
Nego, prilikom ovih izbora, a i prije, bilo je, primjerice, kršenja izborne šutnje. Ne ulazim u to koliko je ta šutnja smislena ili nije, ali ako je propisana, treba je poštovati. Kad bi se, recimo, odredilo da se kandidatu ili stranci za svako kršenje izborne šutnje od konačnog rezultata oduzima stanoviti postotak, pretpostaviti je da bi svojim vatrenim navijačima preporučili izbjegavanje pizdarija.
A sad prijedlozi.
Prva promjena za koju bih se založila jest skraćenje predsjedničkog mandata s pet na četiri godine, to jest usklađivanje termina predsjedničkih izbora s terminom parlamentarnih. Kohabitacija pridonosi samo međusobnom trvenju te, posljedično, povećanju interesa za obračun na relaciji HDZ - SDP. Bi li se time povećala vjerojatnost da predsjednik RH i saborska većina pripadaju istoj stranci? Ne nužno. Bude se nove misli, nova opredjeljenja. Trenutačno imamo samo centar - što lijevi, što desni, a to je, kako god okreneš, isti kiki. Treba nam raznovrsnost. Što više raznovrsnosti.