Osveta, susjedova krava i svima po zaslugama

[aisling]

Žao mi je, nemam plahtu.

Samo me zanima kako gledate na osvetu? Ima li situacija kad je ona opravdana? Koje su to?
Što se dobije osvetom? Što se izgubi?

Koliko smo uopće svjesni da se nekim djelima osvećujemo?

[Morticia]

Hm...
Mogu govoriti samo u svoje ime, naravno, i iz vlastitih iskustava.
U trenutku kada me netko povrijedi/naljuti dobijem poriv tu osobu zadaviti. Doslovno.
I onda se derem, pičkaram, itd... Uglavnom, nisam neki dostojanstveni "ljutko".
Bude tu svega.
Tada, u takvim stanjima (be)svijesti smišljam različite taktike za osvetu.

Međutim...
U trenutku kada se ispušem.
Gotovo. Kraj. Finito.
Nemam više ni želje ni potrebe za osvetom.
Da, ja sam balon.

Poprilično prezirem zlopamtila.
Ne snalazim se s takvim ljudima, zbunjuju me.

[dimnjak]

ovako kao morticia. skup s i

[Whereabout]

Ne volim osvete, ne prakticiram ih. Miroljubiva sam osoba.
Jedino volim stvari istjerati na čistac komunikacijom, koliko se da.

[schmokljan]

Je li ovo tema gdje smo kul, forgiving i čovječni?

[aisling]

Mislim da ćemo teško naći nekoga tko nije barem nekad poželio vratiti milo za drago. Je, ljudski je, svakako reagiramo u raznim situacijama. Ono što me plaši je kad se osveta savjetuje, potiče.

[Morticia]

Ja recimo uopće nisam kul. Uopće.
Pogotovo kad se naljutim.
Mislim da su se mojih emocionalnih ispada čak i trkeljaši nagledali dovoljno.

Al' nisam zlopamtilo.

[..a unda]

..ja bih odgovorio, ali jos sam pod dojmom prvog posta. vidim..pise aisling, a kao da je pisao schmokljan.

jel moguce da je toliko pod njegovim utjecajem? a rekao bi covjek kad vidi kako se ona njemu obraca da ga noktima po licu zeli pocamprat..

[jevgenija]

Nikad nisam bila dovoljno dugo ljuta za osvetu, a kad sam povrijeđena, a ne ljuta - nemam se potrebu osvećivati, nego pobjeć, polizat rane i/ili umrijeti.

samo sam jednom, zbog čistog samoodržanja, učinila nešto što sad, dugoročno, ispada i kao "najbolja osveta" zbog učinjenog. Ne čini me to sretnom, ni kad mi to u familiji spominju, ni kad sama razmišljam o toj mogućnosti. Da, izvana djeluje kao kazna, ali iznutra samo ja mogu znati koliko bih bila dalje oštećivana da se nisam apsolutno, skroz i do kraja makla. Jako me smeta, a kad sam sjebana, i boli, ta percepcija mog postupka kao osvete.
Osveta bi bila poraz, meni je cilj bio preživjeti, a ne orijentirati se na održavanje statusa kvo da bih dokazala da sam jača.
Nisam jača. Samo sam pametnija i volim se, ma koliko se to ne vidjelo na van.

Osveta je, bar po mom mišljenju, bolna. Sitne osvetice i zlobice možda čovjeka i vesele, iako, kao što rekoh, ne ostanem dovoljno dugo ljuta ni da njih sprovedem, a voljela bih probat ( ), ali prava, velika osveta je poraz, dokaz da te usmjerava netko ili nešto nevrijedno vremena i energije.

inače, ovakav moj pristup se u mom selu zove "kukavičluk"

[dimnjak]

ja se uopce ne mogu kontrolirati kad krenu ispadi. to je daaleko od kul.
al zaista, kad se od neceg ohladim, hladna sam.
bilo da se radi o nekoj lijepoj ili ruznoj emociji.
i naprosto sam s time na ciso.

[Zmaj021]

Tri puta i ne više (bar da znam).

Dva puta vraćao batine, jednom gazio osjećanja drugoga. Hladno, proračunato..

Ne mogu reći da sam dobio išta. Ni dobro ni loše. Bez emocija.

Prosto sam imao poriv i uradio sam što sam uradio.

Već odavno mi nešto slično ne pada na pamet. Naučio sam da odvajam tuđe loše od sebe, tj. bar da to treba raditi. Skoro pa sam zen

[Whereabout]

Je li ovo tema gdje smo kul, forgiving i čovječni?

Nadam se da nije. Ali reći ću ti da sam se u životu bolje osjećala kad sam zadržala neki nivo u odnosu na osobu koja me zgazila. To ih najviše poždere, jer ostanu sami u žabokrečini. Govorim o nekim situacijama iz rl kad se zaista potezalo neugodne poteze prema meni, i pokušalo preko mojih leđa zaraditi bodove.

[Morticia]

Mislim da ćemo teško naći nekoga tko nije barem nekad poželio vratiti milo za drago. Je, ljudski je, svakako reagiramo u raznim situacijama. Ono što me plaši je kad se osveta savjetuje, potiče.

Pa poželjela sam.
U trenutku dok su me prale emocije.
Ali ne sjećam se da sam ikad pokušala te planove sprovesti u djelo.

Jesam li ikad osjetila ubod zadovoljstva ako su se neke stvari dogodile onako kako sam ih predvidjela ili ako je nekim ljudima koji su me povrijedili nešto krenulo malo nahero?
Jesam.

[aisling]

..ja bih odgovorio, ali jos sam pod dojmom prvog posta. vidim..pise aisling, a kao da je pisao schmokljan.

jel moguce da je toliko pod njegovim utjecajem? a rekao bi covjek kad vidi kako se ona njemu obraca da ga noktima po licu zeli pocamprat..

Ma unda, samo sam bila lijena ispisivat dugi post.

Krenulo bi od toga da razumijem poriv i da neću osuđivat svaku osvetu, da svašta mogu razumjet, al me brine ipak onaj dio kad se osveta slavi.

Nemam potrebu nikome pocamprat lice noktima. Ne danas.

[aisling]

Nadam se da nije. Ali reći ću ti da sam se u životu bolje osjećala kad sam zadržala neki nivo u odnosu na osobu koja me zgazila. To ih najviše poždere, jer ostanu sami u žabokrečini. Govorim o nekim situacijama iz rl kad se zaista potezalo neugodne poteze prema meni, i pokušalo preko mojih leđa zaraditi bodove.

Dobro se nadaš, mislim bar nije postavljena tako, a što će ispast pojma nemam

Ovo je istina. Samo, nije li i to neka vrsta osvete ako namjerno ne radiš ništa da bi se netko drugi požderao?

[Eks]

Htjela sam više puta. U trenucima kad sam bila nemoćna, povrijeđena, bespomoćna i kad me jako boljelo. Nisam se nikad osvetila nikome. Više nemam ni potrebu jer sam riješila sve repove prošlosti. Ako ne ide, makneš se. A u nekim trenucima je jako teško iskulirati i mislim da nema čovjeka koji nije poželio osvetu.
Pritom govorim o nekim manjim djelima. Ne znam što bih rekla za slučajeve ubojstva, otmice i sl. Ne znam bih li zamjerila nekome da se osveti nekom tko mu je mučio i ubio dijete.

[Eks]

Dobro se nadaš, mislim bar nije postavljena tako, a što će ispast pojma nemam

Ovo je istina. Samo, nije li i to neka vrsta osvete ako namjerno ne radiš ništa da bi se netko drugi požderao?

To je pasivna agresija i jest osveta. Šutnja i ignoriranje može biti itekakva vrsta osvete. Ne, ne to što je where navela, nego situacije gdje osoba želi odgovore, a drugi je ignorira.

[aisling]

Pritom govorim o nekim manjim djelima. Ne znam što bih rekla za slučajeve ubojstva, otmice i sl. Ne znam bih li zamjerila nekome da se osveti nekom tko mu je mučio i ubio dijete.

Nije stvar u tome da li bi zamjerila, kad dođe do toga priča je gotova.

Stvar je u tome da ne uvjeravaš nekog da će mu biti lakše ako se osveti. Prije nego se to dogodi.

[ElliQuinn]

Je li ovo tema gdje smo kul, forgiving i čovječni?

Ja sam uvijek kul'n'forgiving, ali to je zato što mi je tlaka sukobljavati se. Ljenji popušta.

O svojoj čovječnosti neću.

[Eks]

Nije stvar u tome da li bi zamjerila, kad dođe do toga priča je gotova.

Stvar je u tome da ne uvjeravaš nekog da će mu biti lakše ako se osveti. Prije nego se to dogodi.

To je priča za malu djecu. Barem se nadam. Kome može biti lakše od osvete?

[aisling]

To je priča za malu djecu. Barem se nadam. Kome može biti lakše od osvete?

To i mene zanima.

Da li je nekome stvarno bilo lakše?

[Whereabout]

To je pasivna agresija i jest osveta. Šutnja i ignoriranje može biti itekakva vrsta osvete. Ne, ne to što je where navela, nego situacije gdje osoba želi odgovore, a drugi je ignorira.

Dobro se nadaš, mislim bar nije postavljena tako, a što će ispast pojma nemam

Ovo je istina. Samo, nije li i to neka vrsta osvete ako namjerno ne radiš ništa da bi se netko drugi požderao?

Mislim na situacije kad sam imala priliku osvetiti se, uzvratiti istom mjerom, kopati, tražiti čime bih diskreditirala, pa to nisam radila, nego sam ostavila stvar na nekoj razini da je druga strana učinila što je učinila jer nije znala bolje. Inače mi nije strana ni pasivna agresija, doduše, iako je nezreo mehanizam. Ono prvo je više neki "zen". Ne nameći mi teme - to bi možda mogao biti moto tog pogleda.

[vrrrlet]

Koliko smo uopće svjesni da se nekim djelima osvećujemo?

Onoliko koliko smo pametni.

Svakim danom života, svakom kapljom vina, svakim smijehom osvećujem se svim onim stočarima koji su me htjeli utamničit', ubit' i zaklat'.

[Dany]

Da li je nekome stvarno bilo lakše?

Iskreno sumnjam u to, čak i kada su u pitanju stvari preko kojih se ne prelazi. Po svemu što znam, ljudima koje je nečijom krivicom zadesila teška nesreća patnja nije nimalo olakšana čak ni pravednom kaznom za počinioca. Kako bi je onda olakšala lična uloga u nečemu što te dovodi na nivo onog ko ti je učinio nažao? Ljudi samo misle da će im biti lakše, i možda na kratko osjećaj satisfakcije bude jači od bola, ali to je sve.

[*jezebel*]

ne sjecam se da sam se ikad ikome za nesto osvetila.

kad me netko za*ebava i pokusava napraviti budalom, naravno da uglavnom imam potrebu podvuci crtu. to se svodi na to da kazem ono sto mislim i eventualno (verbalno) prcam i ja. ali nikad nisam kovala neke planove, igrice, spacke, noz u ledja, metak u ledja, metak uopce, ne znam sta... reci cu kaj mislim, dalje od toga ne idem, tj. nisam imala potrebu ici. od nekih se ljudi najbolje maknuti i ne dati se uvuci u to njihovo...nesto.

kad sam u jednoj fazi zivota bila jako povrijedjena, ljuta i iscrpljena, pozeljela sam da odredjene osobe vise nema, doslovce sam pomislila da bi bilo najbolje za sve da umre. ali nisam se fiksirala na to i nisam joj sama nista pozeljela napraviti. poslije sam shvatila da je ta osoba sama sebi prevelika kazna. takodjer sam shvatila da je duboko nesretna i da nista nije bilo upuceno meni, nego su povrijedjeni bili svi oko nje. kontakt sam prorijedila na ono najnuznije, a zatim i prekinula, jer sam osjecala da jedino tako mogu opstati i da se nikad nista nece promijeniti. ako nekoga ne mogu voljeti (a ni on mene) i ako u njegovoj blizini osjecam u principu samo ono negativno, onda cu se radije maknuti nego da se trujem. osvetnici su ruzni i bolesni.

divim se svojoj pokojnoj baki. ona je kao djevojka, prakticki djevojcica, bila u logoru, spaljeno joj je selo, pobijeno pola obitelji, a ti ljudi nikom nikad nisu nista skrivili, gledala je malu djecu kako umiru, u tom ratu je izgubila i ljubav svog zivota, dozivjela spontani pobacaj, razboljela se. nikad, ali n-i-k-a-d nas nije ucila da mrzimo, da se osvecujemo i nikad nije ruzno govorila ni o kojem narodu ili vjeroispovijesti. jer ni sama nije tako razmisljala. uvijek je ostala razumna, a nije da nije bila nesretna.

joj, da, jednom sam onom mom razbila mobitel , ali ne sjecam se zasto. i jos sam nesto bacila. razbila sam i jedan svoj mobitel, to je bilo u afektu kad me moja sirota majka totalno ras*izdila prek' telefona. inace ne razbijam, da se razumije. jao. jednom sam htjela bacit' stolicu, ali bilo me strah da cu nesto ozbiljno ostetiti pa sam ju samo lagano pa sam ju zapravo samo prevrnula pa mi je pala na nogu.
sto me podsjetilo na onog mog kad je pric'o svoju epizodu u kojoj je prvi put pokusao nesto razbiti: bacio je na nekom tulumu staklenu bocu od kokakole na pod, a ona ne samo da se nije razbila, nego mu se i vratila u ruku.

sad kad ozbiljno razmislim, zapravo je mozda jedina osoba kojoj sam se ikada osvetila, i to ne htijuci - ja.