Umberto Eco o kućnim bibliotekama

[Stitch]

Talijanski filozof, povjesničar i književnik Umberto Eco (romani Ime ruže, Foucaultovo klatno i drugi), koji je posjedovao oko 50 tisuća knjiga, o kućnim knjižnicama veli: "Glupo je misliti da morate pročitati sve knjige koje kupite, kao što je glupo kritizirati one koji kupuju više knjiga nego što će ih ikada moći pročitati. To bi bilo kao da kažete da biste trebali upotrijebiti sav pribor za jelo koji imate u kući ili naočale, odvijače ili svrdla koja ste dotad nabavili prije kupnje novih. Postoje stvari kojih uvijek trebamo imati dovoljno, čak i ako ćemo iskoristiti samo mali dio toga. Ako primjerice knjige smatramo lijekom, razumijemo da je dobro imati ih mnogo kod kuće, a ne malo; kad se želite osjećati bolje, onda odete do 'ormarića s lijekovima' i odaberete knjigu. Ne nasumičnu nego pravu knjigu za taj trenutak. Zato biste uvijek trebali imati izbor! Oni koji kupe samo jednu knjigu, pročitaju tu i onda je se riješe. Jednostavno na knjige primjenjuju potrošački mentalitet odnosno smatraju ih potrošnim proizvodom, dobrom. Oni koji vole knjige znaju da je knjiga sve, samo ne roba."

Nije u krivu, zar ne? Ima tu logike, ali i ljubavi prema knjigama.

[Stitch]

Na drugu loptu, trebamo li u takve ljubitelje uračunati i one koji su na metre kupovali ondašnje "sindikalne" knjige u Jugoslaviji? Ili su to skorojevići, najobičniji malograđani?

[Pastir]

Mudar je bio Eco, znao je da su knjige lijek, blago, ali i kondenzirana spoznaja.

Ne treba biti prestrog prema kupcima tih „sindikalnih“ knjiga — ako ih nisu čitali oni, možda su ih čitala njihova djeca. Bile su tu, u neposrednoj blizini — i to je najvažnije. Tako nastaje radoznalost, tako nastaje i želja da ih se otvori, prolista, zapamti.

[Stitch]

U pravu si, knjiga nadohvat ruci jest prednost, čak i u doba interneta, elektroničkih čitača i dokumenata, digitaliziranih biblioteka... Ne moraš biti ni pasionirani čitatelj ili ljubitelj književnosti, motivi mogu biti razni. Mogu te privući korice ili naslov, može ti dosadno biti, možeš gledati film zasnovan na literarnom predlošku pa potražiti original... Put do knjižnice ili knjižare uništio bi tu časovitu, impulzivnu želju - a ovako odmah, bez oklijevanja možeš zadovoljiti radoznalost.