Fenomen Thompson - između glazbe i politike

[Stitch]

Zašto Hrvati jure na Thompsonov koncert, pita se Sanja Modrić. I odgovara: "I čini mi se na kraju svega kako je estradni poduzetnik iz Čavoglava našao formulu da publici proda osjećaj važnosti, veličine i samopoštovanja. To je ono što ljudima fali, a to im on daje. Ta dva sata u kojima će im se prividjeti da su netko. Da nešto znače. Da ih se pita. Da odlučuju."

Pa malo dalje: "Zato je Thompsonovo stihoklepstvo nagruvano isparavanjima i alegorijama, pokličima, ganućima, kraljevstvima i vapajima Bogu i sudbini. Ono kaže: dobri smo, jaki smo, vječni smo i neuništivi. Jesmo vraga, ali kako je ugodna ta iluzija."

Na kraju članka komentator Sacko Listran prisnažuje: "Thomson je glazbeni pandan Mislava Kolakušića. Obojica prodaju jeftinu demagogiju za velike pare. Izgleda da na tržištu najbolju prođu imaju bofl roba i kič."

Dobra analiza? Čini mi se da u Sanjinoj dijagnozi ima dosta istine, ali načelno ne volim simplifikacije. Da su stvari tako jednostavne, svatko bi mogao rasprodati Hipodrom i postati svjetski rekorder. Što još nedostaje?

[drug mile]

Analiza je dobra, samo mislim da suviše podilazi teoriji spontanog razvoja događaja. Kao, slučajno su ljudi blesavi, slučajno gaje osjećaje prema državi i povezanim ideologijama, pa je ovaj glazbenik tu slučajno prepoznat kao neki simbol...

Mislim da se generalno u svijetu nešto "kuha", počevši od rusko-ukrainskog najnovijeg rata, zastrašivanja sa nestašicama plina, struje, pa onda zbivanja na lokalnoj razini (koja su dio globalne igre) sa Severinom koju valjda netko nije pustio preko granice ili što već, najave vraćanja vojnog roka, i ne znam što sve ne. Vjerojatno sam 80% stvari propustio spomenuti jer nemam gotovo nikakav pristup medijima. Uglavnom, ljude se postupno diže u neko stanje pripravnosti, zauzimaju se strane, a Thompson je nekad davno bio simbol hrabrosti i otpora. Jest da je istodobno (za mene) bio i simbol fašizma i zastrašivanja, svrstavanja ljudi u košare i općenito svega onog što je potrebno da plane neka nova iskra. I zato mislim da je dio ove nove priče koja se kuha. Svaka država mora odraditi svoje, Hrvatska igra svoju ulogu sa Thompsonom.

Ja za njega btw do prije godinu dana nisam uopće znao, nisam znao je li čovjek još uvijek živ, bavi li se glazbom ili je otišao čuvati ovce... Da bi mi putem facebooka prije par mjeseci krenule iskakati grupe za podršku Thompsonu, neki fašistički kolektivi koji podsjećaju što se radilo 90-ih... A ako sam u išta siguran, to je da takvim grupama i informacijama dajem minimalno pažnje i simpatije. Uredno blokiram ljude koji tako pišu, klikam "ne prikazuj mi više ovakav sadržaj", ali džabe. Pa kao što se meni krenulo pojavljivati, sigurno je i drugima. Kad ti po cijele dane iskaču objave kako netko blati Thompsona, kako mu se ne da na Porina, naravno uvijek fotografija iz žablje perspektive koja prikazuje tu ljudsku veličinu, onda je dosta lako prebaciti se u mod za iznenadnu socijalizaciju sa velikom i ponosnom Hrvatskom.

Znam za ljude koji ne vole takvu glazbu, ali bi išli na koncert ili općenito podržavaju da se vrati Thompson na tron. Objašnjenje je jednostavno: zašto bi slušali Aleksandru Prijović, a ne Thompsona? Potražio sam o čemu pjeva ta Aleksandra, ne vidim ništa sporno niti slično Thompsonu. Znači netko smatra da je bilo kakva srpska glazba vid agresije na Hrvatsku, i misli kako je crnokošuljaški šovinizam adekvatan odgovor. Ne vjerujem da mogu biti blizak sa nekim tko podržava Thompsona, pa makar i u vidu otpora sve popularnijim srpskim glazbenicima.

[Stitch]

Da, Thompson je i proizvod opće ustašizacije društva, poigravanja s nacističkim simbolima i pokličem "Za dom spremni!", što je možda imalo smisla kao ekstreman odgovor na agresiju, ali ponavlja se godinama i desetljećima.

Nastojim imati razumijevanja za ratne rane i žrtve, ali što je previše - previše je. Tu ikonografiju i poetiku treba što prije zaboraviti, okrenuti se ekonomskom i civilizacijskom napretku, stvaranju države u kojoj umirovljenici neće biti gladni, a žrtve potresa godinama čekati da dobiju krov nad glavom. U kojoj, napokon, nitko neće odlaziti u inozemstvo zato što će za mlade i sposobne - i ne samo njih! - uvijek biti posla, bez obzira na vjeru, naciju i stranačku pripadnost. Zvuči bajkovito? Samo zato što smo se predali, što smo neoprostivo apatični.

[Stitch]

Vezano uz sutrašnji koncert u Zagrebu, evo upozorenja koje mi je stiglo SMS-om. Malo sam ga dopunio i prilagodio mediju.

[Pastir]

Neshvatljiva nebriga za građane, zatvorili su grad kao da je posrijedi Gaza. Gleda se samo profit, što je sramotno — i nedostojno ideala za koje se i Marko Perković Thompson (navodno) borio!

[Stitch]

Zagradu si komotno mogao izostaviti.

[Pastir]

Reakcije su, čitam, pozitivne. „Totalni izvještaj“ Jutarnjeg lista: „Bio je to spektakl, audiovizualno iskustvo bez premca kakvo vjerojatno još dugo neće biti viđeno, a ni čuto u Hrvatskoj.“

https://www.jutarnji.hr/scena/domace-zv ... k-15601068

[Stitch]

Neobičan glagolski pridjev trpni, uzus zahtijeva čuven, a ne čut. Opet, postoji načut (od načuti) pa bi analogija mogla funkcionirati. No to ne znači da svaku prazninu u sustavu treba popuniti novim leksemima.

Što se koncerta tiče, još ništa nisam pročitao, ne zanima me.

[Pastir]

Ako ne pratite „trakavicu“ o tome hoće li Grad Zagreb dopustiti Thompsonu da — pazite sad — na obljetnicu Pavelićeve smrti 28. prosinca nastupi u zagrebačkoj Areni, sami ste krivi!

Otvoreno pismo Marku Perkoviću Thompsonu, pardon kralju Thompislavu

https://www.index.hr/magazin/clanak/otv ... 34532.aspx

Reakcija Anđela Jurkasa — dobra, po mom sudu.

[Šabović Adis]

Znaš li kako se zove sistem jednoumlja u kojem se ne dira Nedodirljive? Da nije komunizam? Tko te ono najviše žulja, nije li Tito? Znaš li kako se zove sistem u kojem se zatvara neistomišljenike? Da nije fašizam?

Jes, a sistem u kojem se zatvara istomišljenike zove se antifašizam. Oj, logiko! Ko je ovaj? Ma nebitno.

@Pastir, da li Perković namjerava da obilježi Pavelićevu smrt? Jesu li to njegove riječi, njegova namjera, ili mu se to tako lijepi? 28.12. je ipak samo datum, nije valjda da se tog dana ne smije ama baš ništa raditi?!

[Pastir]

@Pastir, da li Perković namjerava da obilježi Pavelićevu smrt? Jesu li to njegove riječi, njegova namjera, ili mu se to tako lijepi? 28.12. je ipak samo datum, nije valjda da se tog dana ne smije ama baš ništa raditi?!

Ne kažem da se tog dana ne smije ama baš ništa raditi, prenosim ono što sam pročitao u komentarima: da Perković Gradu Zagrebu podmeće — što nije izravno rekao, nije glup — jer nitko nije svjestan skrivene „simbolike“.

Ja, naravno, ne mogu znati što Perković misli, ali ustaška ikonografija njemu nije novost. 2 + 2 = 4, zbrajalo se svjesno ili nesvjesno.

[Šabović Adis]

Ne kažem da se tog dana ne smije ama baš ništa raditi, prenosim ono što sam pročitao u komentarima: da Perković Gradu Zagrebu podmeće — što nije izravno rekao, nije glup — jer nitko nije svjestan skrivene „simbolike“.

Ja, naravno, ne mogu znati što Perković misli, ali ustaška ikonografija njemu nije novost. 2 + 2 = 4, zbrajalo se svjesno ili nesvjesno.

Znaš kako, ono što se nesvjesno radi to se ne može dokazati, bez namjere ni djela nema. A lov na vještice je valjda prevaziđen.
Ikonografija je drugo, za to se slažem.

[Stitch]

Priča je malo nategnuta, ali Thompsonovi desničari i stranka na vlasti, Možemo!, jesu ideološki neprijatelji. Podvaliti kukavičje jaje Tomaševiću bilo bi politički isplativo.

[Pastir]

Podvaliti kukavičje jaje Tomaševiću bilo bi politički isplativo.

Tako kažu i komentatori na društvenim mrežama i portalima. Navodno je Tomaševiću netko „šapnuo“ kakvu igru igra Thompson. Zato mi je izgledalo uvjerljivo. Ali u pravu je i Adis — sve može biti čista slučajnost.

[Stitch]

Da, Šabo je iznenađujuće... odmjeren. Inače skače na ustaše čim ih vidi.

[Pastir]

Marko Perković Thompson u rodnim mu Čavoglavama ima dva ilegalna objekta, piše Dnevnik.hr.

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/pro ... 48859.html

Zašto me to ne iznenađuje?

[Stitch]

Dobra analiza u Nacionalu.

Sukob hrvatskog ekstremno desničarskog kantautora Marka Perkovića Thompsona i lijevo-liberalnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića kulminirao je prije nekoliko dana pjevačevim pozivom vodećeg političara glavnoga grada Hrvatske “na razum” ili će on i ostali ratni veterani, kao što je rekao, “povući puno radikalnije poteze koji mu se neće svidjeti”.
Otad u hrvatskoj javnosti traje intenzivna rasprava o istinskoj prirodi te najave. Mnogi smatraju da je posrijedi (ne)uvijena fizička prijetnja, a sam Perković nije se više osobno izjašnjavao, ni reinterpretirao vlastitu izjavu, piše Deutsche Welle (DW). (...)
Ipak, proteklih dana hrvatski medijski komentatori i političari najviše se bave dešifriranjem spomenute njegove najave, a mnogi ih uzimaju veoma ozbiljno u obzir.
“Svejedno nisam uočio da je netko postavio pitanje – kako to da se vladajuće strukture uopće ne osvrću na takvu prijetnju? Barem da se razjasni, je li to zaista prijetnja ili nema razloga za uznemirenost velikog dijela javnosti”, kaže politolog Ivan Šiber.
On smatra da je u ovom slučaju trebala reagirati i policija te pozvati Perkovića na razgovor, kao što bi se očekivalo da hrvatski političari na vlasti iskažu čvrst stav o svemu tome.
“Apsolutno je glupo i štetno da se ne reagira nikako“, drži on, “dok Hrvatska bruji o stupnju ozbiljnosti prijetnje fizičkom silom”.

Novo okupljanje ‘šatoraša’?
Pritom se najviše spominje mogućnost novog okupljanja “šatoraša”, predstavnika ratnoveteranskih udruženja koji su 2014. godine “kampirali“ ispred Ministarstva branitelja, vršeći pritisak na tadašnju vlast lijevog centra prijetnjama detoniranjem tamo donesenih plinskih boca.
“Naime, sukob je realan jer se ovdje konfrontiraju dva povijesno suprotstavljena naslijeđa“, nastavlja Šiber, inače profesor emeritus na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ciljajući na ogled ideoloških pozicija antifašizma i (pro)fašizma.
Perkovićeva sklonost potonjoj ideologiji seže u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata od prije tri desetljeća – bar što se tiče javnog iskazivanja stajališta – i ne svodi se samo na jedan uvodni stih iz ranih njegovih radova. Po raznim iskazima, ali i svojedobnome vlastitom priznanju, znao je kasnije u tom desetljeću izvoditi i pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara”.
U njezinim strofama eksplicitno se slavi ustaško klanje Srba u Drugom svjetskom ratu, a Perković nije do ovog stoljeća skrivao ni privrženost liku Ante Pavelića, vođe ustaša, hrvatskih fašističkih kvislinga i štićenika Sila osovine. On je to, u biti, počeo negirati ili prikrivati tek kasnije, suočen s političkim osudama u inozemstvu.

‘Plenković postao talac desnice’
“No, zapitajmo se, tko sve danas podržava ekstremne desničarske struje u nas? ‘Okidač’ je bila odluka hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da koalira s krajnjom desnicom, što je bio jedan od rijetkih presedana u Europi pa je on postao i talac toga“, mišljenja je Šiber.
Šiber, utemeljitelj kolegija političke psihologije u Hrvatskoj, dodaje kako mu je neshvatljivo da Plenković povrh svega nije reagirao na izjavu lidera svojih koalicijskih partnera s ekstremne desnice o tome da Zagreb 1945. godine “nije oslobođen”. To se zbilo ljetos, na 80. godišnjicu oslobođenja Zagreba i Hrvatske od fašističkog i nacističkog režima. Uz prihvaćanje “djelomične” legalnosti ustaškog pozdrava, čemu je uvelike kumovao upravo Thompson, hrvatski premijer tako je dopustio faktičnu reanimaciju jedne već poražene i osuđene zločinačke ideologije.
“Ako su oni koji su za tim pozdravom posegnuli u Domovinskom ratu i imali najbolje namjere za obranu ove zemlje od srpske agresije, a vjerujem da jesu, to ne znači da su i te ostale vrijednosti poput ustaškog pozdrava bile, a kamoli ostale prihvatljive“, zaključuje Šiber.
Drži kako se oko toga ne smije imati dvojben stav, naročito kad je riječ o državnoj vlasti. Po njegovu se mišljenju nipošto ne mora sve to prihvatiti u istom “paketu”, a koji generira današnju političku krizu s povlađivanjem profašističkim strujanjima i u krajnjoj liniji kompromitira samo naslijeđe Domovinskog rata. (...)

[Šabović Adis]

Da, Šabo je iznenađujuće... odmjeren. Inače skače na ustaše čim ih vidi.

A ti, kao, ne skačeš?

Vidi, Perković je izmanipulisani debil, papagaj koji bez ikakva razumijevanja ponavlja ono što čuje s tim da ponekad nešto i sprovede u djelo od svega što shvati. Ustaštvo je ideologija a Perković, svojeg pilećeg mozga, tome ni prismrditi ne može.
Valja napraviti razliku između ustaša i ustaških koljača, ustaše ne krvave ruke (ni komunisti ih ne krvave, to partizani rade ) a Perković bi ih okrvavio dok si reko keks. Ako već nije. I da, "skočio" sam, no obrati pažnju na šta sam skočio, pogle šta sam bio kvotao! Zar nije super čitati demagoške prosere o tome kako ispravno mrziti komunizam i Tita i kako ispravno tumačiti fašizam? Perković je tek plod koji je niknuo na toj demagoškoj oranici a Jurkas tek veći kreten od Perkovića koji niti zna šta sije niti šta đubri.

BTW, happy AVNOJ day sa sve avnojevskim granicama!

Ako ko slavi, jel.

[Stitch]

Jurkas je redatelj i glazbeni kritičar, a njegov je odnos s Thompsonom čudan.

S otvorenim pismima prvi je počeo Marko, koji ih je upućivao na sve žive adrese, a ovo je reakcija. Anđelo je inače okej, snima filmove o tzv. malim ljudima i ruga se klanovima u politici i filmskoj industriji.

[Pastir]

Ja ga znam s Facebooka.

Nije neki stilist, razina mu je razgovorna i ima dosta anglizama — ali reagira na nepravdu, kao što kažeš. Zato mi je simpatičan, dijelio njegove stavove ili ne.

[Pastir]

Nitko nije komentirao doček rukometaša u Zagrebu?

A ni temu o praćenju rukometnog Eura '26. nismo imali?

[Stitch]

Nije bilo rukometne teme jer ni interesa za sport ovdje općenito nema. Pogledaj npr. nogomet ili olimpijske igre - na tim sam temama samo ja pisao.

A što se dočeka tiče, time su se bavili svi, danima. Nisam htio i ja. Thompson ne zaslužuje toliko pozornosti. Više bi smisla imalo rastaviti Plenkovića na proste faktore, kako bi istočnije rekli. No ako želiš - slobodno raspali.

[Pastir]

Thompson ne zaslužuje toliko pozornosti. Više bi smisla imalo rastaviti Plenkovića na proste faktore, kako bi istočnije rekli.

Slažem se. Kako bi započeo to „rastavljanje na proste faktore“? Tezom da je Plenković licemjer, da normalizira ekstremne simbole kad mu to politički paše i koristi državu kao instrument pritiska — makar se voli predstavljati kao europski liberalni demokrat, čovjek institucija i protivnik „radikalnih rubova“ društva?

[Stitch]

Pa da. Ako je Grad Zagreb kao formalni domaćin javnog prostora rekao da ne želi doček u tom formatu / s tim izvođačem, a Vlada RH onda ga ipak organizira, to više nije kulturna ni svjetonazorska stvar. Posrijedi je demonstracija sile odnosno poruka tko je stvarni gospodar simbola i prostora. No Zagreb je glavni grad, ali nije državni ured. Ima izabranu upravu s legitimitetom koji nije manji od Vladina.

Nadalje, nitko ozbiljan u hrvatskoj politici ne može tvrditi da ne zna kakva publika dolazi na Thompsonove koncerte ili masovne nastupe i kakvi se simboli pojavljuju. Ako Vlada organizira ili preuzima događaj znajući unaprijed da će se pojaviti zabranjeni simboli i ustašovanje, onda to nije slučajnost nego svjesno toleriranje radi političke koristi.

Napokon, gdje je tu kraj? To što Plenković čini nije sirovi autoritarizam nego nešto puno lukavije - Vlada ne kaže "mi vladamo Zagrebom", ona kaže "kad mi procijenimo da je štogod državni interes, lokalna vlast postaje sekundarna", što je opasan presedan. Danas je Thompson i doček. Sutra može biti sigurnost, nacionalno jedinstvo, komemoracije, izvanredne okolnosti... To je centralizam upakiran u domoljubnu retoriku. Nešto što Trump u Americi radi.

[Pastir]

Da — ovdje si dotaknuo stvarno tvrdu jezgru problema, i dobro ga formuliraš: ovo više nije rasprava o Thompsonu, nego o granici izvršne vlasti i odnosu države prema autonomiji glavnog grada i izabranog gradonačelnika.

Drugim riječima, ovo nije sukob ljevice i desnice — nego države i Zagreba. To je ključna točka koju javnost često propušta. Ne radi se o tome je li Tomašević „lijevi aktivist“, nego ima li izabrana gradska vlast pravo odlučivati o javnom prostoru ili je ona uvjetna, dokle god se slaže s Vladom. Ako Vlada može ignorirati gradsku odluku, organizirati događaj mimo nje i još to legitimirati „željom nacije“, onda lokalna samouprava postaje dekoracija. I tu dolazimo do već istaknute ironije: „liberalni“ Plenković takvim potezima normalizira fašističke simbole kad mu to politički odgovara, koristi državu kao instrument pritiska, a odgovornost prebacuje na „emocije naroda“. To je cinični pragmatizam, ne slučajna greška.

Kad izabrana gradska vlast kaže „ne“, Vlada kaže „bit će“ — i svi znaju kakav će sadržaj slijediti, onda je to test granica vlasti. I to zaista opasan test, jer prolazi bez ozbiljne institucionalne reakcije.