Iako povod za jutrošnju plahtu jest "virenje preko plota" prethodnih par dana, ne radi se o suptilnom švercanju i prelijevanju zatvorenog "Bojkota" na druge topice; nema ovo veze (samo) s nekim konkretnim prekoplotnim rečenicama, priča je onako općenita; kako se ono veleumno kaže... znam,
genetička!
Ovo je treći forum na kojem pišem kao Lord Byron. Neka druga međumrežna (da ga jebeš, ja to svaki put pročitam kao "međunožna"

) mjesta pohodio sam / pohodim pod nekim drugim identitetima.
Koliko je taj Lord Byron vjerna slika svoga autora? Je li se kroz brojne međumrežne (evo ga opet

) godine odmetnuo u nekakvo svoje samostalno i neovisno postojanje? To, vjerujem, više nitko ne zna. Ali, kao i svaki drugi dugogodišnji lik, taj Lord ima neke svoje konture i neku svoju osobnost, kakva god ta osobnost bila.
Profiliranje tih naših (alter?)ega nalik je nekoj Marini - curetku koji se sprema za izlazak: onako, obuče grudnjak koji malo podiže ciceke, šos dovoljno dug da se ne vidi onaj kilogram viška u bedrima, na oči stavi mrvicu viška "onoga nečeg što već žene stavljaju na oči" da bi Marko vidio kako su te oči duboke i lijepe... Onako, lagani fotošop, ali bez kopipejstanja tuđih dijelova tijela.
I onda Marina na nekom zidu ugleda grafit "Marina ima male cice, stavlja umetke u grudnjak".
E, sad: jasno je Marini da "oni koji trebaju" ili već znaju

ili će pravovremeno doznati kako stvari doista stoje s tim cicama - a opet, nekako joj bude krivo. Ne bi bilo ugodno pročitati ni "Marina ima kilogram viška u bedrima" - sve bismo "mi, Marine" najradije čitale samo o našim dubokim i lijepim očima - ali, to s kilogramom i bedrima bi barem bilo istina. Jebi ga, počne se curetak osjećati kao da će pri svakom upoznavanju druga strana reći "Marina? Joj, znam, ti si ona s umetcima...", čini joj se da slučajni prolaznici zaviruju u dekoltej tražeći dokaze o umetcima, a ne zbog njenih cica...
Pustimo mi Marinu, pustimo (ako baš moramo

) i njene cice - tako se nekako osjećam i sa svojim međumrežnim identitetom (s onim drugim "među..." se sasvim dobro osjećam, hvala što niste pitali

).
Uz sve očekivane "preozbiljno shvaćaš forum(e)", "to je sve samo virtuala", "to sve tvom nepostojećem nicku pišu drugi nepostojeći nickovi" rečenice i slična relativiziranja, čovjeka ipak zasmeta kad pročita laž o svojim "malim cicama i umetcima". Pustimo sad motive, potrebu, porive koji ljude tjeraju na laži i izmišljanja (iako mi je i to jako zanimljiva tema), pišem o nečemu drugom:
koliko vas smetaju laži o vašem nicku (bold za one kojima se ne daju čitati plahte

)? Dakle, ne nečije nevoljenje tog nicka, pa čak niti nečije vrijeđanje tog nicka - nego baš laži.
Mene, eto, smetaju. Radim na onom "kilogramu viška", ali umetci mi definitivno nikad nisu trebali

.