Kaže supruga tamo da njezin muž ne želi s njom za Božić kod njezinih roditelja (na tri dana), a ona s njime uvijek ide kod njegovih, provode tamo godišnje odmore, blagdane, itd.
I sad...
Uvjeravaju nju ljudi da je ona u krivu što od njega uopće očekuje takvu OGROMNU žrtvu.
Meni se čini da je tu netko lud, uistinu.
Mislim, na stranu sad što je to Božić i što se može reći- vas troje (muž, ona i dijete) ste sad obitelj i trebali bi biti sami. Ne ulazim u to, svaka obitelj ima svoje navike, mi također slavimo Božić s roditeljima (svi se skupimo kod nas, i moji i njegovi).
Ali... Zar je stvarno sebično očekivati od osobe s kojom dijeliš život da bude u stanju barem povremeno provesti neko kraće vrijeme s tvojim roditeljima, ljudima koje voliš?
Ok, ne moraš ih VOLJETI, ali dok su prema tebi korektni i poštuju te zar ne možeš i ti biti takav prema njima?
Razumijem, postoje i roditelji koji su zvijeri, al' s takvima obično ni vlastita djeca ne žele imati posla.
Ovaj svijet mora propasti, kažem vam ja.
Uz ovoliku količinu samoživosti i sebičnosti o kojima čitam i slušam uopće mi nije jasno za koji klinac više uopće postoji brak?
), a godišnji što dalje od svih 
