Nove riječi (i ponešto o nepoželjnim)

[nina williams]

Svijet je preplavljen novim stvarima u zadnje vrijeme, a čini mi se da nam jezik ne ide ukorak s time. Tehnički svijet izbacuje hrpe novotarija, a nikako da im naši smisle ime. To me odmah dovelo do prvih pitanja u temi: tko je zadužen za to, odnosno, kako se zovu ljudi/grana znanosti koja se bavi izmišljanjem/stvaranjem novih riječi? I kako se odvija taj proces (jasno mi je da ne ide to na ho-ruk), te koja je institucija kod nas zadužena za to? (HAZU? Upliće li se Sabor, direktno, u sve to?)

Mislim da će se svi koji su malo zagrebali po 'tehničkim pitanjima' složiti kako je tu stanje katastrofalno, zbilja mi se očajno puno puta desilo da sam u prijevodu jednostavno prisiljena ostaviti engleski naziv ili ponuditi opisno rješenje-jer mi nemamo naziv za 'to nešto'.
Zašto nemamo?
Slušala sam jednom prilikom Nives Opačić kada je tumačila na koje načine riječi, koje postoje u drugim, ulaze u novi jezik, ako me pamćenje ne vara, ugrubo bi to bilo ovo: (Vi koji znate terminologiju, slobodno me nadopunite, ja sam ovdje kratka sa znanjem, pa jedino opisno mogu predstaviti. Dat ću primjer kroz jednu meni posebno 'slušno dragu riječ'. Da, čudakinja sam, imam riječi koje jako volim.)
-prijevodom na taj jezik, u smislu korištenja nekih već postojećih...hm...jezičnih struktura (sad ga lupam, al valjda berete smisao) ili 'izmišljanjem' posve nove riječi. Primjer: pojam flapper (to vam je neka zvizdarija iz tehničkih područja) prevodi se kao ćuškaš
-fonetskim prepisivanjem; primjer: flapper postaje flaper
-ostavljanjem izvorne riječi, daklem flapper je flapper
Jasno je da je ovo treće, po jezik, najgori način. Zašto se onda kod sve češće koristi?
Ternutno je u modi engleski jezik, prije njega je bio njemački, po obali talijanski...dokle više tako?
Eno čujem da u Vatikanu svakih par godina izbace prigodni paketić novih latinskih riječi. Ljudi moji, neko se tamo trudi izmislit nove riječi za mrtav jezik...pa šta mi čekamo?

Drugo što mi nije jasno, je nagla nepoželjnost nekih uvriježenih riječi. Razumijem da je ovo, kod nas, u velikoj sprezi sa politikom, ali mi nije jasno zašto onda nisu ponuđeni novi nazivi. Evo opet primjer, tako mi se čini najlakše objasnit, riječ drug. Na silu je izbačena iz svakodnevne upotrebe i usput maltene stigmatizirana kao pojam, a bome ni njeni korisnici nisu bolje prolazili. A čini mi se da nikog od izbacivača ne brine rupa koja se, njenim izbacivanjem, pojavila.
Dakle, imam prijatelje...oni su neka bliska kategorija. (U istom značenju pojavili su se, a i sasvim su dobro prihvaćeni, frendovi.)
Imam poznanike, znance...oni bi bili neka daleka kategorija, znači ljudi kojima znam ime, ofrljativno, broj godina, te još par tehnikalija.
Brine li ikog širina tih međunarodnih voda između prijatelja i poznanika? Pa to je jaz...pregolem. Pokušam ga ponekad ispunit kolegama, al to mi je više poslovna il stručna kategorija.


Uostalom, ko tu koga zeza, kaki je to jezik (da ne velim država) koji ima društvo, a fali joj
drugova?


Je, da, znam da bi bilo razumljivije da je temu neko stručniji napisao, al, eto...nije.

[ombia]

Mene smeta inflacija engleskog. U reklamama, izlozima banaka, ducanima itd. Da li jedan prosjecan penzioner makar i austrijski zna sto znaci clever opcija? Sta fali izvornom i postojecoj nacionalnoj rijeci?
Sto si to posezanjem za stranim izrazima zelimo pribaviti? Instant zapadnjacki štih?
A tek ako taj isti starcic ode kojim slucajem online, a oko mene to vecina penzica radi, surfa i pogleda stranicu svog telekomunikacijskog preduzeca, moci ce kupiti opciju internet security (jer sigurnost je strana zaostala rijec), moze uzeti i highspeed, flatrate za community area.
Jeste ikad otisli u Englesku ili USA i tamo na reklamama slusali francuske, njemacke ili talijanske izraze za nesto za sto itekako i to oduvijek postoji rijec te drzave gdje se ta cudna reklama vrti.
Ako se starcic pozeli pozaliti morati ce stisnuti Feedback opciju na ekranu. I prije nego posalje iskociti ce jos dosadnjikava reklama koja mu porucuje buy smart, think now.
Nije komentar na Hrvatsku, tamo nisam sto godina vidjela koje se reklame vrte.

Evo ako tih rijeci nema, a ovo gore navedeno sto me smeta je zato sto ih ima, nek naprave nove hrvatske, njemacke, turske. Jer ovako kako nacionalni jezici osiromasuju, nekih rijeci za 100 godina nece ni biti. Jezik ce se opran tim instant izrazima sve vise stiskati u pranju.
Nina oprosti ako sam skroz fulala temu.

[Zekoslawa]

Huh, moram priznati da sam otrala pot s čela prije odgovaranja.

Ima tu posla, ima, ima. Bogami si popriličan zalogaj uzela, Ninočka. Ali pomalo ćemo, na rate.

Tko je zadužen za smišljanje novih riječi, pitaš ti. Pa sad, ne može se reći da imamo nekakvo Vijeće staraca, ali imamo IHJJ. I u okviru njega pripremaju se neke stvari. Ovakve, recimo. Inače se računalnom terminologijom nekako najviše bavi spomenuta Milica. E sad, tko tu koga, kako i zašto. Vratimo li se sve do Saussurea i ekipe, prisjetit ćemo se, je li, načela arbitrarnosti i konvencionalnosti jezičnoga znaka. Sve to vrijedi općenito, ali kad je u pitanju terminologija, još i više. Jer s terminima je problem to što u neku ruku zapravo nemaju nacionalni predznak. I ako mislite da smo mi jedini koji muku muče s računalnim nazivljem, jok. Svi se tu kupamo u istim govnima. Kad god imam priliku štogod prevoditi s talijanskoga, prva mi je misao kako li oni to izgovore onako talentirani kako već jesu. I bogme, isti bućkuriš kao kod nas - štogod je prilagođeno, štogod prevedeno, štogod i nije... Ukratko: svaka čast Milici na trudu, ali jedini sudac oko takvih stvari je jezična praksa, a ona je upravo onakva kao i izvanjezična praksa o kojoj govorimo - zbrkana, promjenjiva, puna novotarija s kojima jezik naprosto ne stigne ići u korak.

Tol'ko zasad.

[Lastan]

Svijet je preplavljen novim stvarima u zadnje vrijeme, a čini mi se da nam jezik ne ide ukorak s time. Tehnički svijet izbacuje hrpe novotarija, a nikako da im naši smisle ime. To me odmah dovelo do prvih pitanja u temi: tko je zadužen za to, odnosno, kako se zovu ljudi/grana znanosti koja se bavi izmišljanjem/stvaranjem novih riječi? I kako se odvija taj proces (jasno mi je da ne ide to na ho-ruk), te koja je institucija kod nas zadužena za to? (HAZU? Upliće li se Sabor, direktno, u sve to?)

Ljudi koji se bave stvaranjem novih riječi zovu se, ukratko, ljudima.
Hrvatski je jezik u žešćem kurcu među inim i zato što se – krajnje svemiropolisno – svisoka jebe naciju da ne zna vlastiti jezik, koji se pak predstavlja kao nekakav ideal.

Ljudi izmišljaju riječi. Neke od njih budu i prihvaćene.
Recimo, Bulcsú László, veliki hrvatski strukturalist, po broju je riječi koje je iskovao vjerojatno nadjebao i Šuleka. No dok šulekizama u jeziku imamo podosta (počev od hrvatskih imena kemijskih elemenata, recimo), laslizama imamo svega par (na pamet mi pada sažetak). Kvantiteta ne rađa nužno kvalitetu; ono smeće od časopisa Jezik ima s vremena na vrijeme natječaj za novu riječ, a onda izbacuje genijalne tvorbe kao što je šiljevina (ja sam se čitavu jebenu osnovnu školu pitao kako nazvati otpad od šiljenja), a svršava na purističke izdrkotine što bi trebale zamijeniti riječi koje već imamo (raskružje, smećnjak i slične nakarade).

Srećom, Sabor se ne upliće u to. Dovoljno je – i previše – da se u jezik petljaju polupismeni diletanti kao što je Sanda Ham (da ne spominjem pokojnog Škarića, počivao s glogovim kolcem kroz jezik); samo bi još falilo da se, nakon svemiropolisnog Tuđmana, u jezik počnu petljati i drugi odličnici hrvatske političke scene koji se jedva znaju i potpisati.
Mislim, nemam ja ništa protiv toga da i oni izmišljaju nove riječi; nikome ne odričem to pravo. Ali političari bi tu propisivali, a to bi bilo upravo strašno.

Mislim da će se svi koji su malo zagrebali po 'tehničkim pitanjima' složiti kako je tu stanje katastrofalno, zbilja mi se očajno puno puta desilo da sam u prijevodu jednostavno prisiljena ostaviti engleski naziv ili ponuditi opisno rješenje-jer mi nemamo naziv za 'to nešto'.
Zašto nemamo?

Jedan je od razloga i taj što nemamo vlastite tehnologije, pa s tehnologijom uvozimo i jezik.

Drugi je razlog što, svim floskulama o tvorbenom bogatstvu hrvatskog jezika unatoč, imamo jezik u kojemu nije lako stvoriti novu riječ. Jer naše je tvorbeno bogatstvo uglavnom ograničeno na tvorbu oblikâ, što u tvorbi riječi hoće dosta smetati. A imamo i prilično jake (rekao bih čak: dominantne) struje koje se odupiru užasima metaforizacije, polisemije i homonimije. Bijedni birokratski umovi ne mogu pojmiti da bi jedna riječ imala više od jednoga značenja, ili da bi dvije teško zamjenjive riječi imale identične oblike. Takvo se stanje u jeziku, po njima, jednostavno ne smije dopustiti.

Jasno je da je ovo treće, po jezik, najgori način. Zašto se onda kod sve češće koristi?
Ternutno je u modi engleski jezik, prije njega je bio njemački, po obali talijanski...dokle više tako?
Eno čujem da u Vatikanu svakih par godina izbace prigodni paketić novih latinskih riječi. Ljudi moji, neko se tamo trudi izmislit nove riječi za mrtav jezik...pa šta mi čekamo?

Lako ti je izmišljati riječi za mrtav jezik. Otprilike jednako kao što je lako oskvrnuti lešinu; ne pruža otpor. Neće se naći govornik latinskog koji bi ti se nasmijao na glupu novotvorenicu ili ti, nedajbože, proturječio vlastitom.

Živi jezici imaju žive govornike koji njime živo govore, pa nije moguće dodati nešto u sustav pukim uvrštavanjem u rječnik. Štoviše, u jezicima kao što je engleski riječi u rječnike dolaze iz uporabe; u hrvatskome, gdje ljudi još uvijek s vremena na vrijeme otvore Brodnjaka – sjeme mu se zatrlo – to je unekoliko neobičan koncept.

Uostalom, kad mi predstave vischium za viski, ne vidim po čemu bi vatikanska gospoda bila neki uzor.

Drugo što mi nije jasno, je nagla nepoželjnost nekih uvriježenih riječi. Razumijem da je ovo, kod nas, u velikoj sprezi sa politikom, ali mi nije jasno zašto onda nisu ponuđeni novi nazivi. Evo opet primjer, tako mi se čini najlakše objasnit, riječ drug. Na silu je izbačena iz svakodnevne upotrebe i usput maltene stigmatizirana kao pojam, a bome ni njeni korisnici nisu bolje prolazili. A čini mi se da nikog od izbacivača ne brine rupa koja se, njenim izbacivanjem, pojavila.

Uglavnom se popunila frendom.

Ja posve odgovorno tvrdim da bi poplava anglizama bila daleko slabija da političarski kretenoidi nisu devedesetih silovali jezik do te mjere da su njegovi govornici bili prisiljeni posezati za riječima dovoljno nesrodnog i politički neutralnog jezika kao što je engleski.

Dakle, imam prijatelje...oni su neka bliska kategorija. (U istom značenju pojavili su se, a i sasvim su dobro prihvaćeni, frendovi.)

Frendovi su stupanj niže od prijatelja.

Uostalom, ko tu koga zeza, kaki je to jezik (da ne velim država) koji ima društvo, a fali joj
drugova?

Želiš li da ti odgovorim ili sam već dovoljno kleo?

[Lastan]

Tko je zadužen za smišljanje novih riječi, pitaš ti. Pa sad, ne može se reći da imamo nekakvo Vijeće staraca, ali imamo IHJJ.

Poznajući neke ljude koji ondje rade, sklon sam ga nazvati Vijećem kretena.
Dopuštam da ima ondje i kompetentnih ljudi, ali kanda je riječ o iznimkama.

Inače se računalnom terminologijom nekako najviše bavi spomenuta Milica. E sad, tko tu koga, kako i zašto. Vratimo li se sve do Saussurea i ekipe, prisjetit ćemo se, je li, načela arbitrarnosti i konvencionalnosti jezičnoga znaka. Sve to vrijedi općenito, ali kad je u pitanju terminologija, još i više. Jer s terminima je problem to što u neku ruku zapravo nemaju nacionalni predznak. I ako mislite da smo mi jedini koji muku muče s računalnim nazivljem, jok. Svi se tu kupamo u istim govnima.

Govornicima engleskog prilično je lako: em su predvodnici u informatičkoj tehnologiji, što znači da izmišljaju nazive za ono što izume, em imaju morfološki iznimno siromašan jezik (gotovo izolativan) gdje se novi pojmovi stvaraju iznimno lako: supostavljanjem (najčešće) dviju riječi. Upravo onako, dakle, kako u hrvatskome nipošto ne smije biti; a ako već i jest, mora se tu ugurati i spojnica.

Ukratko: svaka čast Milici na trudu, ali jedini sudac oko takvih stvari je jezična praksa, a ona je upravo onakva kao i izvanjezična praksa o kojoj govorimo - zbrkana, promjenjiva, puna novotarija s kojima jezik naprosto ne stigne ići u korak.

Upravo tako. Jer potrebno je vrijeme da znak postane konvencionalan iliti da se riječ uhvati. A kad je riječ o tehnologiji, ne može se nova riječ uhvatiti dok se ne uhvati i tehnologija.
Tome dodaj da tehnologije prihvaćamo presporo, što znači da se stignu uhvatiti riječi koje smo s njima uvezli. A onda više nemaš prazno semantičko polje na koje ćeš zasijati čistu hrvatsku kulturu, već imaš šikaru i šumu, a to više nije nimalo lako iskrčiti.
I onda se svako toliko jave puristički umovi oboružani napalmom koji bi sve što je izraslo spalili samo zato što im se ne sviđa tko je zasadio.

[A.P.]

Mnogo volim Lastanove jezikoslovne postove. Sad sam se sjetila i da egerke radi u IHJJ

[Lastan]

Mnogo volim Lastanove jezikoslovne postove. Sad sam se sjetila i da egerke radi u IHJJ

On je barem jezično kompetentan. I više se bavi mađarskim nego hrvatskim. (Po ekonomskim i političkim pitanjima, nažalost, spada u klasičnu školu tupsona s Filozofskog.)

[nina williams]

Hvala Zekoslawa i Lastane, vrlo ste...informativni. Nisam znala da postoje ovi iz Zekoslawinog linka, fino je znat da se bar neko trudi, nadam se da će im posao uspjet.
Iz ovog vašeg ispada da je problem s novim riječima i u samom jeziku i u 'tvrdim ušima' korisnika i u nevoljkosti stručnog kadra. Zvuči...neveselo.

Želiš li da ti odgovorim ili sam već dovoljno kleo?

Ustvari...želim.
Al slutim da bi ti trebala nova tema. Možda čak i novi podforum...
: preskače par koraka :
Nazovimo ga Filozofija!
: poduzetna^2 :

[Tea Tree]

'Like' ušao u hrvatski rječnik

[Nikolajevna]

'Like' ušao u hrvatski rječnik

Sasvim razumljivo, sve je u redu.

Vjerojatno je nikad u životu neću upotrijebiti jer mi je "oljigava" ali ja nemam fejsbuk profil.

[kukuriku]

Sasvim razumljivo, sve je u redu.

Vjerojatno je nikad u životu neću upotrijebiti jer mi je "oljigava" ali ja nemam fejsbuk profil.

sejm hir.

[Morticia]

Meni nije sve u redu niti mi je to razumljivo.

Što nedostaje "sviđa mi se"?

[Lastan]

Meni nije sve u redu niti mi je to razumljivo.

Što nedostaje "sviđa mi se"?

Ima nepraktičan sintaktički obrazac.

Gledamo li sintaktičke uloge, semantički subjekt, tj. onaj kojemu se nešto sviđa, tu dolazi u dativ, kao indirektni objekt.
Semantički objekt sviđanja dobiva sintaktičku ulogu subjekta.

Neki su pokušali inovirati, tj. preslikati lakši obrazac iz engleskog na isti glagol, čime se dobila formulacija "sviđam to", ali inovacija se nije uhvatila.

Caka je u tome da lajkanje ima unekoliko drugačije značenje od sviđanja: prvenstveno se odnosi na javno izražavanje tog sviđanja. Kad kažeš da ti se nešto svidjelo, ne prenosiš istu informaciju kao kad kažeš da si nešto lajkala.
U svakom slučaju, pozdravljam leksikografe koji su se usudili na uvrštavanje te riječi u rječnik i nadam se da to označava prekretnicu u jezikoslovnoj politici.

[Zekoslawa]

Ima nepraktičan sintaktički obrazac.

Gledamo li sintaktičke uloge, semantički subjekt, tj. onaj kojemu se nešto sviđa, tu dolazi u dativ, kao indirektni objekt.
Semantički objekt sviđanja dobiva sintaktičku ulogu subjekta.

Samo sam ubrala da lajkaš ovu inovaciju, nisam ni vodila računa o ovom dijelu.

Kako to nešto može biti "nepraktično"? Mislim, naizgled jest, samo ja se pitam kako ti onda nije nepraktično da ti se gadi zec, ili da te štogod iznenađuje, ili možda da te boli glava, da ti je čega žao i tako to.
No da, već smo ti i ja svojedobno nabrajali ove "nepraktične" tamo. Samo htjedoh reći da je praktičnost tu zadnje što ikoga zanima. I Talijani imaju takav "nepraktičan" glagol za sviđanje.

Lajkanje ima tu jednu nijansicu u značenju i zato niti će zamijeniti glagol sviđati se, niti će njih dva uopće smetati jedan drugome. Štoviše, glagol je kulturno tvoren, sustavno i praktično, i u tom smislu nije zaslužio da mu brojimo krvna zrnca.

Ako ćemo se na štogod ljutiti, onda bismo trebali na "T-com korisnika", štono reče Hrobi na drugoj temi. Lako je za lajkanje. Samo, nije mi baš najjasnije što bi trebala biti sviđalica? To je kao lajk? Bezveze. Ja predlažem sviđaj. Kao udisaj, treptaj, drhtaj.

[Tea Tree]

Pardon, sviđalica?

[Zekoslawa]

Da, to je bio nekakav prijedlog za like.

[Jade]

Samo, nije mi baš najjasnije što bi trebala biti sviđalica? To je kao lajk? Bezveze. Ja predlažem sviđaj. Kao udisaj, treptaj, drhtaj.

Sviđaj djeluje kao zapovjedni način, a to je odbojno.

[Tea Tree]

A, kako bi se onda pretvorio u glagol? Ali ne na foru: kliknula sam sviđalicu - sviđa mi se to i to. Je li bilo neko kratko rješenje, kao lajkanje ili?
Bože, kakve budalaštine.

Nemam ni ja fejsbuk, ali ono, otprilike kužim što je taj gumb.

[Zekoslawa]

Sviđaj djeluje kao zapovjedni način, a to je odbojno.

Ma neeeeeeeee, to bi bila imenica. Zato i rekoh - kao udisaj, treptaj i tako to.
Naglasak bi bio kratkosilazni, dočim je u imperativu dugosilazni s dužinom.

A, kako bi se onda pretvorio u glagol? Ali ne na foru: kliknula sam sviđalicu - sviđa mi se to i to. Je li bilo neko kratko rješenje, kao lajkanje ili?
Bože, kakve budalaštine.

Nemam ni ja fejsbuk, ali ono, otprilike kužim što je taj gumb.

A to je valjda bilo prije nego što je ikome palo na pamet da uopće prilagodi riječ i od nje napravi glagol. Odnosno, prepoznali smo novi koncept, ali još nismo bili dovoljno hrabri da zajedno s njim preuzmemo i riječ (kao da se jednom to dogodilo u našem jeziku, a i bilo kojem, zapravo). A onda smo se ohrabrili i predložili glagol, valjda. Pa sad još ostaje pitanje kako zvati pojedinačni lajk. Jebote, na kraju će ispasti da je bolje bilo da ništa ni ne uzimamo.

[Jade]

A onda smo se ohrabrili i predložili glagol, valjda. Pa sad još ostaje pitanje kako zvati pojedinačni lajk. Jebote, na kraju će ispasti da je bolje bilo da ništa ni ne uzimamo.

Puno bolje.

[Zekoslawa]

Puno bolje.

Ma nemaš ti pojma, ti i tvoj lajk.

Zar ne čuješ kako taj sviđaj pjesnički, baršunasto zvuči? Ništa, ništa, neću se truditi i prosipati sviđaje pred trkeljaše.

[Tea Tree]

Sad sam išla pogledati onaj prilog s RTL-a, kojeg sam sama stavila, ali do sada nisam pogledala.
Moguće da mi je nešto promaknulo, ali mi se čini da je u rječnik ušla riječ like i glagol lajkati.

Jooj, kako bi bilo lijepo čuti ih u saboru da tako pričaju. Posebno ove starce, Luku Bebića, npr.

[Jade]

Ma nemaš ti pojma, ti i tvoj lajk.

Zar ne čuješ kako taj sviđaj pjesnički, baršunasto zvuči? Ništa, ništa, neću se truditi i prosipati sviđaje pred trkeljaše.

Njah, ja nisam tipična trkeljašica. Zvuči dobro kad ga izgovaraš, ali napisano ne.
Osim toga, nitko neće tako govorit.

Kako bi Talijanci rekli za sviđaj?

[Zekoslawa]

Sad sam išla pogledati onaj prilog s RTL-a, kojeg sam sama stavila, ali do sada nisam pogledala.
Moguće da mi je nešto promaknulo, ali mi se čini da je u rječnik ušla riječ like i glagol lajkati.

Jooj, kako bi bilo lijepo čuti ih u saboru da tako pričaju. Posebno ove starce, Luku Bebića, npr.

Nije ti ništa promaknulo, to je to. Ta sviđalica bila je nekakav prijedlog zajedno s ispraznicom i ekipom još prije ovoga.
Beba ide u penziju, on neće lajkati. Svejedno, bilo bi zgodno da se tkogod javi za riječ i kaže "Lajkam ono što je kolega naveo..."

[Zekoslawa]

Njah, ja nisam tipična trkeljašica. Zvuči dobro kad ga izgovaraš, ali napisano ne.
Osim toga, nitko neće tako govorit.

Kako bi Talijanci rekli za sviđaj?

Gdje me nađe...

Nikako, zapravo. Samo rekoh da im je glagol za sviđanje po istom sintaktičom obrascu - (komu?čemu?) Meni se sviđa (tko?što?) nešto. Mislim da nemaju sviđaj. Ali će sasvim sigurno uskoro imati like i nikakav im to skandal neće biti. Njihova je lingvistika daleko manje naklonjena preskriptivizmu. Ne znam, bogami, kako će izvesti glagol. Možda laiccare.