Enivej, zanima me, zašto se ložite na crnu kroniku? Velike su šanse da sad na svijetu ljudi umiru na najkreativnije načine koje možete zamisliti. Dakle, nije stvar empatije.
Da ste uistinu empatični potrudili bi se oplakati svaku vijest ponaosob do koje možete doći. Kako rangirate tragedije? Koja zaslužuje dizanje obrva uz jutarnju kavu i okretanje stranice, koja zaslužuje suzicu u oku, a koja vas prikuje danima s lamentiranjem o okrutnom i zlom svijetu?
Koja je vaša No1. najimpresivnija tragedija koju ste pobožno proučavali, komentirali i maltretirali ljude na kavama o istoj?
Moj stav prema crnoj kronici je bešćutan i ignorantan. Ne gledam vijesti već godinama jer su dosadnjikave dnevnike prepune političara zamijenile senzacionalističke tragedije, ne otvaram portale, ne zanima me, uglavnom sam jako nadrkana kad mi ljudi na kavi bez ikakvog upozorenja krenu prepričavati anegdote o psiho ubojicama i sl.
Smatram da smo u dovoljnoj žabokrečini i bez potenciranja iste bombastičnim vijestima, a ubojica je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Što da kažem, žalim jadne ljude, ali ne želim slušati o njihovim sudbinama. :licemjer:
Što vas uopće tjera da to čitate, da o tome raspravljate i osjećate li se jako važni pritom? Morbidna znatiželja ili osjećaj moralne superiornosti nad poludjelim susjedom koji je od susjeda napravio gulaš?
Taj trend da se o svakom kurcu u bilo kojem dijelu svijeta raspravlja s paćenićkim izrazom lica me beskrajno nervira. Reality showowi od tragedija koje se dese u našem dvorištu me nerviraju još više.
U čemu je obavještavanje prijatelja o najnovijoj tragediji ove godine išta drukčije od tračanja Simone Gotovac? Zanima me.
Tj. donekle jest, zato me zanima koja je to motivacija. 
