Utjecaj filma na životna očekivanja

[rh4ps0dy]

Gledam neki dan telku i vidim najavu za onaj neki film s Meryl Streep, gdje ona i muž joj idu bračnom savjetniku. I velim mami "Ček, film u kojem glavne uloge imaju postariji ljudi s problemima u braku? Ko će to gledati?"

Onda razmišljam o tome i baš se pitam koliko su nam filmovi oblikovali živote, pogotovo što se romantičnih veza tiče. Film traje 2 sata recimo, i u to moraš zgurati opis lika dok je solo, upoznavanje, proces zaljubljivanja, peripetije i sretan kraj. Jasno da scenaristi neće vrijeme gubiti na sporo zaljubljivanje, nećkanje, faze veze... nego će romansu napraviti kratkom i intenzivnom, što često u stvarnom životu nije. Je li to dovelo do toga da mislimo da je jedina prava ljubav filmska, s obiljem drame (ili komedije, ovisi o žanru ) i da nam se pale crvene lampice ako nema latica na krevetu i pjenušca? Jesmo li podcjenili onu drugu vrstu?

Da ne padne sav teret samo na romanse, ima tu i drugih problema. Eto recimo filmovi ala "Opasne misli", gdje se razred agresivaca dovede do stanja super-učenika u tjedan-dva. Ili bilo koji film s porodom.

[Leteća]

Da, da i apsolutno da.

Nismo ni svjesni koliko nam se tih pizdarija uvuklo u glavu. A i prošlim generacijama. Držite me da se opet ne obrušim na jadnu Scarlett.

A prije toga poezija. Majketi. Koliko je vremena trebalo proći da netko tim Laurama i Beatričima (pomoć pri deklinaciji, molim ) konačno kaže "tko ti kara nek ti piše pjesme".

Ali mene zapravo zanima nešto drugo. Gdje se nalazi ta kurčeva antena koja ljudima odašilje hipnotičke vibracije poslušnosti i pohlepe, a koju bi bilo doboljno raznijeti uz paramparčad da svijet postane lijepo mjesto gdje se svi vole i uvažavaju?

Joj, što lamatam rukama danas, od ranog jutra.
Jebemti Mjesec i tko ga napuni.

[Ze.]

Mislim da bi se ovo lako moglo proširiti na "utjecaj medija na životna očekivanja" ...

Što se filmske romantike tiče, život je znatno dulji i kompliciraniji od odjavne "and they lived happily ever after" špice....

Filmski porodi su smijeh, ali to nisam uopće znao dok nisam dobio klincezu.

[Leteća]

I uvijek sam se pitala zašto mi dok se ševim s tipom koji će se kasnije pokazati psihotičnim stalkerom ne svira dramatična glazba u pozadini. Osjećala sam se tako neupozoreno.

[ombia]

Ne gledam takve filmove koji bi mi stvorili neka sapunjarska ocekivanja od zivota.

[rh4ps0dy]

Ma zar nikad nisi ni naletjela? Ajde.

[Emericzy]

Bilo je puno filmova jako bliskih istini. Ali oni se rijetko kad dobro prodaju. Ljudi radije daju lovu za cukervaser.

[Donna Sole]

Naravno. Radije će sebe lagati i poistovjećivat s malo odmaknutim likovima nego s onakvim običnim kakav je i sam.


Nego, pitam se u koje se životno doba što očekuje i kako filmovi utiču na to ?
mOžda nije odgovor na temu, ali palo mi je napamet..
Naime, tamo nekih davnih godina, početkom sedamdesetih bili su hit filmovi na temu Tarzan pa je Tarzan bio prenošen na filmsko platno iz svig mogućih stripovva koji su tada bili popularni.
U isto doba hrlilo se gledat filmove na temu pećinskog čovjeka s glavnom glumicom Ursulom Andres ..Bilo je dovoljno sjest pred ekran i čekati raščupanu Ursulu s komadićem kože prebačene oko bedara i nečeg što je glumilo grudnjak. NA tu temu je bilo sijaset filmića s manje poznatim i nepoznatim glumcima a sve je bilo u rangu najmekšeg pornića...
Onda se odnekud pojavio i legendarni Perač prozora..

Kako su uticali? Ne znam, znam da se o njima i o tome pričalo a da seu se neki odvažili mijenjati škole ili gradove ne bi li se našli..Mislim da je nekad lakše bilo biti drugačiji nego danas...

Nije tema, ali nešto me vuče baš na to
Ima toga još, ali još pijem kavu....

[ombia]

Ma zar nikad nisi ni naletjela? Ajde.

Na te sapunjarske filmove...pa jesam al onda prekinem na pola filma ili odem iz kina. No u pravilu rijetko naletim, idem u kina tipa bivsa kinoteka. U pravilu znam kakvi me filmovi tamo ne docekuju.
I ovo sto Em pise. Ima divnih filmova, punih ljubavi i svega lijepog al jebiga nisu mejnstrim pa ih vecina ljudi nikad ni ne vidi.

[Pješčana]

filmovi idealiziraju život.
i to je krasno dok god se filmove gleda kao zabavu, i ne zaboravi granica između RL i filma.
da, to se u našoj kulturi dešava.
živimo život koji smo često nezadovoljni, jer se ne događaju stvari iz filmova.
zaljubljivanje..kad se sjetim onog filma, mislim da je Serendipity, kad ona u knjigu stavi novačnicu sa svojim brojem, pa vrati, knjigu, pa ako on nađe tu novčanicu, to je znak..mislim da sam na tom filmu stala.
zaljubljivanje, pojednostavljeni odnosi, lijepi sex koji je tako krasno uprizoren..cijele generacije odratsaju na tom štivu i nemaju pojma gdje griješe jer si ne grade repliku života.

nisu filmovi krivi, krivi smo mi, jer dopuštamo da nam zabava postane dominantno sredstvo u kreiranju života

[Emericzy]

filmovi idealiziraju život.
i to je krasno dok god se filmove gleda kao zabavu, i ne zaboravi granica između RL i filma.
da, to se u našoj kulturi dešava.
živimo život koji smo često nezadovoljni, jer se ne događaju stvari iz filmova.
zaljubljivanje..kad se sjetim onog filma, mislim da je Serendipity, kad ona u knjigu stavi novačnicu sa svojim brojem, pa vrati, knjigu, pa ako on nađe tu novčanicu, to je znak..mislim da sam na tom filmu stala.

Ja se na to totalno palim. Ali ne poistovećujem sa životom. kao što mi ne pada na pamet uspoređivati pornografiju i stvarni seks.

zaljubljivanje, pojednostavljeni odnosi, lijepi sex koji je tako krasno uprizoren..cijele generacije odratsaju na tom štivu i nemaju pojma gdje griješe jer si ne grade repliku života.

nisu filmovi krivi, krivi smo mi, jer dopuštamo da nam zabava postane dominantno sredstvo u kreiranju života

Upravo tako. Ako si ukorijenjen u realnosti, filmovi ne smetaju. Frka je ako su ti oni referenca za stvarni život.

[Silajn]

Ne vidim naročitu razliku između priče koju mi ispriča prijatelj i koju mi ispriča knjiga ili film ili muzika Da, sve utječu, a onda ili imaš ili nemaš sreće s habitusom koji te usmjerava na određene stvari Ljubavne anegdote na rubu znanosti su mi se počele događat prije nego sam vidjela dovoljno filmova, a nije mi ni familija daleko. Ono što meni kod medija i komercijalne umjetnosti zapravo smeta je potcjenjivanje publike, sad je već stvarno previše toga što značajno uljenjuje mozak, a ne može se izbjeć, ma što Ombia pričala o tome. Reklame su puno pogubnije od bilo kakve šrot sapunice ili filma sa Stevenom Segalom

[Ze.]

Slažem se s tobom. Osim filmova koji podcjenjuju publiku (danas ih je većina takva) mene živciraju i oni koji pokušavaju biti strašno pametni, pa ispadaju pretenciozni.

Međutim, to što se komercijalna filmska "umjetnost" transformira u običan šund nije toliko iznenađujuće kad se sve što nam mediji i nude pretvara u šund - od vijesti, emisija, pa čak i dokumentaraca.

O reklamama neću, radije biram ne gledati to smeće. Iako sam svjestan da se radi o bombardiranju svijesti i podsvijesti, ne želim riskirati.

Sve u svemu, htjeli mi to ili ne - sve više nam mediji kroje životna očekivanja. Suptilno ili malo manje suptilno, nameću nam se obrasci ponašanja, očekivanja, pa i ukus (odnosno nedostatak istog). Filmovi su tu tek kap u moru...

[Euklid]

Evo jedna lijepa pjesma koja govori ponešto o tome o čemu pričate:

Sreća

[Emericzy]

Gledam neki dan telku i vidim najavu za onaj neki film s Meryl Streep, gdje ona i muž joj idu bračnom savjetniku. I velim mami "Ček, film u kojem glavne uloge imaju postariji ljudi s problemima u braku? Ko će to gledati?"

Gledao neki dan. Preporučam! Film je više nego dobar. I -- u onoj mjeri u kojoj filmska komedija može biti istinita -- jako je istinit. Glumci, svi roje glavnih, briljiraju.

[Margarita]

Gledao neki dan. Preporučam! Film je više nego dobar. I -- u onoj mjeri u kojoj filmska komedija može biti istinita -- jako je istinit. Glumci, svi roje glavnih, briljiraju.

Streepericu ne mogu smislit i gotovo. Ne mogu se natjerati gledati taj film.

[Emericzy]

Streepericu ne mogu smislit i gotovo. Ne mogu se natjerati gledati taj film.

Ja prema njoj imam ambivalentan, pomalo bizaran stav. Jako ju ne volim. Ali, žena igra u izuzetnim filmovima, pa ih odem pogledati. I svaki se put oduševim koliko ta žena genijalno glumi. I onda ju sljedeći dan jednako ne volim kao i prije. Svaki se put ispočetka moram natjerati da ju gledam i svaki se put ispočetka oduševim.

[ombia]

Ne vidim naročitu razliku između priče koju mi ispriča prijatelj i koju mi ispriča knjiga ili film ili muzika Da, sve utječu, a onda ili imaš ili nemaš sreće s habitusom koji te usmjerava na određene stvari Ljubavne anegdote na rubu znanosti su mi se počele događat prije nego sam vidjela dovoljno filmova, a nije mi ni familija daleko. Ono što meni kod medija i komercijalne umjetnosti zapravo smeta je potcjenjivanje publike, sad je već stvarno previše toga što značajno uljenjuje mozak, a ne može se izbjeć, ma što Ombia pričala o tome. Reklame su puno pogubnije od bilo kakve šrot sapunice ili filma sa Stevenom Segalom

Ne palim tv skoro nikad. Na netu se dio reklama moze blokirati. na poslu su nam blikirali skoro sve reklame.
Komercijala se ne moze izbjeci, ali se kolicina iste itekako moze smanjiti. U kinima u koja idem svojim izborom odbijaju pustati imbecilne reklame za bilo sta.

Da uvjerita sam da sad nevno izlozena manjoj kolicini sunda od osobe koja cita neke dnevne trac novine, ide na sve trac stranice na netu i doma joj je tv upaljen po citav dan.

[Silajn]

Skoro nikad ne pališ TV? Ajd. Ja nisam uopće imala TV nekih pet, šest godina (odlukom) i svejedno sam znala svaku jebenu reklamu i grubi sadržaj svake jebene serije: naučiš na poslu, u gostima, u javnom prijevozu, s bilborda, iz novina, iz razgovora s prijateljima, poznanicima, familijom. Jako je malo moguće, ako si socijalno aktivan, da vas više od nekoliko nema TV. Likovi i situacije postaju reference, dio kulture. Hoće li i u kojoj mjeri postati i obrazac, to je već pitanje, ali moje mačke definitivno ulaze u prostoriju kao Kramer i nikako drugačije

[ombia]

Na poslu? U gostima?
Nit s kolegama ili prijateljima pricam o reklamama niti o tome
sto se vrti na tvu. Ono, nikad.
Znam da se reklame ne mogu izbjeci i da djeluju suptilno
i podsvjesno, ali da ih nesto dozivljavam ili cak znam koje su
sad aktualne, ne znam.
Pokusavam se sjetiti kad sam pricala s nekim osim na forumu
o tvu i reklamama i ne mogu se sjetiti.
Nije da su nam teme uber duhovne, no ova tema nas ne zanima...
Tv imam za dokumentarce i da imam veci ekran za gledati
filmove, a vecina mladih obitelji koje znam namjerno nemaju
tv, kako bi se lakse motivirali normalnije provoditi vrijeme
skupa.

[Donna Sole]

Sinoć sam u kinu pogledala fil s Meryl Streep i T.L.Jonesom , taj film iz uvodnog posta.
Film je realan i nimalo dosadan. Vjerujem da ima brakova u kojima je seks sličan tom iz filma iako mislim da nije poanta u tome nego u odnosima u braku, više ili manje lošim s više ili manje volje da se neke stvari pomaknu pa makar puklo. Jer, kako reče psihić u jednom trenutku u filmu Parovi mi dolaze ili da spase brak ili da ga okončaju

Ja se sad pitam što je hepiend?

Dakle, da se vratim on t. , ovdje nije riječ o filmu, ovaj se topić osvrće na uticaje filmova na životna očekivanja.
Nakon ovog filma sam se počela pitati upravo to: ima li smisla spašavati brak? Kako zamišljam da će se moj preurediti? U jednom je trenutku Tommy Lee rekao da su te intervencije , akcije kod bračnih savjetnika glupe jer su kao i makeoveri. Kratko traju, daju malo zadovoljstva a onda se vratiš na staro.
Ja ne znam kako bi, ali znam kako ne bi. Utoliko mogu reći da je film uticao na mene...
Znam da ovo možda i nije ono što se tražilo, ali meni je trebalo...
hvala

[Emericzy]

Sinoć sam u kinu pogledala fil s Meryl Streep i T.L.Jonesom , taj film iz uvodnog posta.
Film je realan i nimalo dosadan. Vjerujem da ima brakova u kojima je seks sličan tom iz filma iako mislim da nije poanta u tome nego u odnosima u braku, više ili manje lošim s više ili manje volje da se neke stvari pomaknu pa makar puklo. Jer, kako reče psihić u jednom trenutku u filmu Parovi mi dolaze ili da spase brak ili da ga okončaju

Ja se sad pitam što je hepiend?

Dakle, da se vratim on t. , ovdje nije riječ o filmu, ovaj se topić osvrće na uticaje filmova na životna očekivanja.
Nakon ovog filma sam se počela pitati upravo to: ima li smisla spašavati brak? Kako zamišljam da će se moj preurediti? U jednom je trenutku Tommy Lee rekao da su te intervencije , akcije kod bračnih savjetnika glupe jer su kao i makeoveri. Kratko traju, daju malo zadovoljstva a onda se vratiš na staro.
Ja ne znam kako bi, ali znam kako ne bi. Utoliko mogu reći da je film uticao na mene...
Znam da ovo možda i nije ono što se tražilo, ali meni je trebalo...
hvala

Ja bih isto rekao da su makeoveri sumnjive vrijednosti. Meni je poruka filma prije otvaranje očiju onima koji (još) nisu upali u takvu situaciju nego kao sugestija da, štajaznam, ljubav sve riješi ili nešto podjednako spomenarski.

To je film za mlade, a ne za stare.

[Donna Sole]

To je film za mlade, a ne za stare.

To sam i ja sinoć pomislila gledajući film. Baš za mlade da se probude prije nego čvrsto zaspu.
Ok, poruke je jasna , ljubav uvijek sve riješi...
A što kad je više nema ili kad samo jedna osoba daje , ima li smisla sve krpati..

[zeleni zub]

Ne vidim naročitu razliku između priče koju mi ispriča prijatelj i koju mi ispriča knjiga ili film ili muzika Da, sve utječu, a onda ili imaš ili nemaš sreće s habitusom koji te usmjerava na određene stvari Ljubavne anegdote na rubu znanosti su mi se počele događat prije nego sam vidjela dovoljno filmova, a nije mi ni familija daleko. Ono što meni kod medija i komercijalne umjetnosti zapravo smeta je potcjenjivanje publike, sad je već stvarno previše toga što značajno uljenjuje mozak, a ne može se izbjeć, ma što Ombia pričala o tome. Reklame su puno pogubnije od bilo kakve šrot sapunice ili filma sa Stevenom Segalom

Aha.
Plus isti put od točke a do one b će jednome izgledati kao krenem, idem, stanem, susreo sam nekog, a drugi će vidjeti nebo boje vanilije, vrećicu koja pleše na vjetru i lajavo susjedstvo iz talijanskih filmova. Tako da ako netko nema filmske dane mislim da je dosta do toga da ih takvima ne vidi.

[Lyla]

Sad sam morala u editu izbrisat post jer ovi kvotovi ovdje su zbilja traumatični.