Emericzy » wrote:Ti upadaš u boljku uvjerenja da se svi ukusi totalno razlikuju. Možda će te to iznenaditi, ali da, može se u puno slučajeva i priličnoj mjeri govoriti o općim, čestim i uobičajenim stvarima u ukusu. Inače uopće ne bismo mogli razgovarati, čim bi se razgovor poveo bilo o čemu gdje ukus igra nekakvu ulogu. A ipak možemo.
Vatsjajana je u Kama Sutri zapisao: "Muškarci gledaju, a žene slušaju." To je generalizacija, ali oštroumna generalizacija. No razradit ću je malo. Za Nodensa, ne za tebe.
Da odmah na početku razjasnimo prvu moguću dvojbu ili zabludu: ta rečenica
ne znači da žene ne gledaju. Gledaju, i te kako. I one se pale na lijepo tijelo. No osim tijela bitna im je i unutrašnjost. Ono što sam prije spomenuo: duhovit i zabavan muškarac uvijek ima šanse. Onaj koji zna govoriti. Ne, to ne znači - onaj koji zna filozofirati. Ima iznimaka, ali to im je uglavnom naporno. Muškarac koji verbalno zna predstaviti sebe. Svoja razmišljanja, želje, stavove - ali nenametljivo. Vicem, anegdotom, prepričanim doživljajem umjesto traktatom. Ako to ima, žene će već naći nešto što će im se svidjeti i na tijelu - oči, ruke, osmijeh.
Drugo, odlučnost. Preuzimanje inicijative. Izađete van, ti damu ništa ne pitaš. Odete na cugu, odete u kino, odete štogod pojesti. Da ne bude banalno, odete na brdo s kojeg puca najljepši pogled na grad. Izbor je velik, ovo je samo nabrajanje. Treba dati mašti na volju. Većini će se svidjeti činjenica da je muškarac isplanirao taj izlazak, da je razmišljao o njemu, da se potrudio oko njega. To im daje osjećaj posebnosti, ali i sigurnosti.
Na to se nadovezuje treće - slušaj što ti govori dama s kojom si u društvu. Nije teško zapamtiti što voli, što je interesira. I taj izlazak koji opisujem ovisi o njenim stavovima - pa nećeš curu vegetarijanku odvesti na najbolji roštilj u gradu. Karikiram, ali jasno je.
Sve tri stvari koje sam naveo možeš nazvati općim ukusom. Ma možeš ih nazvati i stereotipom. Ima ih još, ali nisu bitni - ovo je samo ilustracija toga o čemu govorim(o).
Ako je Vatsjajana u krivu, kako ja u virtualnim svjetovima imam stopostotni učinak? Četiri posljednje cure upoznao sam preko bloga ili foruma. Uključujući i sadašnju ženu. I sve me vole slušati, sve mi vele: "Daj pričaj mi još malo." A doista nisam ništa posebno, daleko sam od lovca na suknje.
Dalje, ako su ostale točke pogrešne, kako to da su sve te cure završile sa mnom, a pao sam im doslovce s neba? Niti je bilo klasičnog upoznavanja, niti je bilo značajnih pogleda, niti sam visok i crn. Ali imam ono nešto, karizmatičan sam. Jebiga, sad će ispasti da se hvalim, ali samo želim pomoći. Elli mi često veli da osnujem sektu.

Ona prije nje stalno mi je prigovarala zbog mnoštva žena oko mene. Ne u realnom životu, na forumu. Meni je to smiješno.

Ali ako znaš kako, medij ti je nebitan. Cure možeš bariti i u mrtvačkim kolima, neovisno o situaciji. Jer su sve žene, na posljetku, iste.
