Život bez ljubavi

[Eks]

Partnerske.
Negdje sam jednom pročitala o nekoj starici koja je doživjela sto i neku i rekla je da je doživjela toliko puno jer se nije nervirala oko muškaraca. Djevica je. :nodens alert:
Rijetko čujem sretne ljubavne priče. Možda zato jer ljudi o tome ne pričaju. Možda jer sam previše na forumima.
One koje znam u RL, to je uglavnom više praktična odluka i settling jer je vrijeme, jer su srednje dvadesete, rane tridesete itd.
Ostalo što čujem su uvijek neka previranja, patnje uz izliku "jednom se živi" i šta sve već ne da bi čovjek opravdao da ga netko tretira kao piece of shit.

Biste li mogli/htjeli tako proživjeti život?

[Perzefona]

Pa ne bira se to. Mislim.

Meni niš ne fali kad ne fali. Taj dio kužim.

Problem je kad fali. Poše, kak sam mudra.

Bolje voljeti i biti voljen, nego ne voljeti i ne bit voljen. :bob rock:

[Emericzy]

Partnerske.
Negdje sam jednom pročitala o nekoj starici koja je doživjela sto i neku i rekla je da je doživjela toliko puno jer se nije nervirala oko muškaraca. Djevica je. :nodens alert:
Rijetko čujem sretne ljubavne priče. Možda zato jer ljudi o tome ne pričaju. Možda jer sam previše na forumima.
One koje znam u RL, to je uglavnom više praktična odluka i settling jer je vrijeme, jer su srednje dvadesete, rane tridesete itd.
Ostalo što čujem su uvijek neka previranja, patnje uz izliku "jednom se živi" i šta sve već ne da bi čovjek opravdao da ga netko tretira kao piece of shit.

Biste li mogli/htjeli tako proživjeti život?

Ne bih.

Život dobrim ne čini odsustvo problema i uzrujavanja. Ja se svojih problema i uzrujavanja i napetosti i sranja koja sam imao s partnerica nikad ne bih odrekao. Bez njih ne bi bilo ni onih blistavih trenutaka.

Ne znam baš ništa u životu što se može po kvaliteti i važnosti i središnjosti u nečijem životu usporediti s interakcijom s ljudima do kojih ti je stalo. Uz svu emocionalnu 'skupoću' mnogih takvih interakcija.

Eventualno nadahnuta kreativnost, ali i ona bez interakcije biva manje nadahnuta i manje smislena, više besciljna i sterilna.

Jebeš sto i nešto godina bez... skoro sam napisao 'seksa', ali ne bi to bilo točno. Riječ je o puno više stvari, kojima seks onda da sladak pečat.

[karambol]

Pa ne bira se to. Mislim.

Meni niš ne fali kad ne fali. Taj dio kužim.

Problem je kad fali. Poše, kak sam mudra.

Bolje voljeti i biti voljen, nego ne voljeti i ne bit voljen. :bob rock:

Ja vec jako dugo nisam procitao nesto ovako jasno, razborito I mudro. Svaka cast!

[Bara huda]

Partnerske.
Negdje sam jednom pročitala o nekoj starici koja je doživjela sto i neku i rekla je da je doživjela toliko puno jer se nije nervirala oko muškaraca. Djevica je. :nodens alert:
Rijetko čujem sretne ljubavne priče. Možda zato jer ljudi o tome ne pričaju. Možda jer sam previše na forumima.

Pa sta imas puno pricat o tome kako ti je dobro i supac ili vec nesto sto bi bilo pozitivno. Ljudi ionako ne vole obicne, mirne , rutinizirane stvari...mislim, ne vole ih citat, zivit im na taj nacin je vec manje mrsko.
Tako da imam dojam da je tih mirnih prica ne malo okolo nas ,ali su tihe i necujne pa se cini da ih nema. Ove druge su glasne pa samim time uocljive.

Na forum se ljudi ionako dodju najvise zalit, nekad sam znala pratiti drame sad mi se vise nece.
Ali nisam otvorila upoce onu temu di hvalimo svoje veze.

Ova sto je dugo zivjela radi nezivciranja oko muskih....pa takav je tip, em joj muski ocito nisu bili mili, em je dugozivuca.
Da je samo do nezivciranja s muskima, casne bi dugo zivile.

One koje znam u RL, to je uglavnom više praktična odluka i settling jer je vrijeme, jer su srednje dvadesete, rane tridesete itd.
Ostalo što čujem su uvijek neka previranja, patnje uz izliku "jednom se živi" i šta sve već ne da bi čovjek opravdao da ga netko tretira kao piece of shit.

Biste li mogli/htjeli tako proživjeti život?

sta fali prakticnoj odluci, bez obzira radilo se o uparivanju bez gromova ili otsajanju samim na vjetrometni jer strela ljubavna nikako da pukne u nas?

Moji su se baka i djed zenili tako...prakticno, rodbina jedna imla slobodnu curu, druga decka i upoznalo ih, nakon dva mjeseca bila svadba i prozivjeli 60 godina skupa.
Bez tuce, svadja i tretiranja jedno drugog bez postovanja.

A i to tretiranje kao komad dreka, to isto zna ovisiti o tome kako tko gleda na neke stvari.


Moje iskustvo partnerstva je dobro, rekla bih cak jako dobro ako ne zvuci pretjeranosamohvalisajuce.
A da na forumu pisem kako to izgleda, one male sitne svakodnevne stvari, sigurna sam da bi se naslo onih koji bi vidjeli hrpu govana koju ja ne da ne vidim, nego niti njusim niti osjecam.
Ili moj muz, svejedno.

Tako da....partnerstvo je lijepo.

[Eks]

Pa ne bira se to. Mislim.

Meni niš ne fali kad ne fali. Taj dio kužim.

Problem je kad fali. Poše, kak sam mudra.

Bolje voljeti i biti voljen, nego ne voljeti i ne bit voljen. :bob rock:

Mislim da se na nekoj razini i bira. Zatvoriš se. Jedna žena mi je jednom rekla da se nikad nije udala jer nije našla muškarca jednako jakog kao ona. Zvuči klišejasto, ali nekako kapiram. Iako odnos moći vjerojatno ne bi trebao igrati neku ulogu u ljubavi. Ne znam. Samo kako poštovati slabića...

Eto, odlutah ja.

Ne bih.

Život dobrim ne čini odsustvo problema i uzrujavanja. Ja se svojih problema i uzrujavanja i napetosti i sranja koja sam imao s partnerica nikad ne bih odrekao. Bez njih ne bi bilo ni onih blistavih trenutaka.

Ne znam baš ništa u životu što se može po kvaliteti i važnosti i središnjosti u nečijem životu usporediti s interakcijom s ljudima do kojih ti je stalo. Uz svu emocionalnu 'skupoću' mnogih takvih interakcija.

Eventualno nadahnuta kreativnost, ali i ona bez interakcije biva manje nadahnuta i manje smislena, više besciljna i sterilna.

Jebeš sto i nešto godina bez... skoro sam napisao 'seksa', ali ne bi to bilo točno. Riječ je o puno više stvari, kojima seks onda da sladak pečat.

Ne znam. Ovisi koliki je omjer. Sad zvuči kao da trgujem, ali zbilja, ponekad mi se učini da nije vrijedno boli. Barem ne sve. A one ljubavi koje jesu vrijedne boli ionako uglavnom ne bole.

Mislila sam da moja kreativnost ovisi o ljubavi, ali ne ovisi. Moram priznati da mi ne nedostaje bol. Tek sad s distance uviđam slušajući neke tuđe boljke koliko je tu koječega za što mi je drago što više nemam u sistemu, što se ne moram baviti time, razbijati glavu, patiti.
Jedino, eto, vjerujem u nekakvu drukčiju vrstu odnosa, koja nije nalik tome što čujem, slušam, vidim, što sam proživjela... Mada mislim da sam se poprilično, makar nesvjesno, zatvorila za ikakvu opciju. Možda se varam.

Pa sta imas puno pricat o tome kako ti je dobro i supac ili vec nesto sto bi bilo pozitivno. Ljudi ionako ne vole obicne, mirne , rutinizirane stvari...mislim, ne vole ih citat, zivit im na taj nacin je vec manje mrsko.
Tako da imam dojam da je tih mirnih prica ne malo okolo nas ,ali su tihe i necujne pa se cini da ih nema. Ove druge su glasne pa samim time uocljive.

Na forum se ljudi ionako dodju najvise zalit, nekad sam znala pratiti drame sad mi se vise nece.
Ali nisam otvorila upoce onu temu di hvalimo svoje veze.

Ova sto je dugo zivjela radi nezivciranja oko muskih....pa takav je tip, em joj muski ocito nisu bili mili, em je dugozivuca.
Da je samo do nezivciranja s muskima, casne bi dugo zivile.


sta fali prakticnoj odluci, bez obzira radilo se o uparivanju bez gromova ili otsajanju samim na vjetrometni jer strela ljubavna nikako da pukne u nas?

Moji su se baka i djed zenili tako...prakticno, rodbina jedna imla slobodnu curu, druga decka i upoznalo ih, nakon dva mjeseca bila svadba i prozivjeli 60 godina skupa.
Bez tuce, svadja i tretiranja jedno drugog bez postovanja.

A i to tretiranje kao komad dreka, to isto zna ovisiti o tome kako tko gleda na neke stvari.


Moje iskustvo partnerstva je dobro, rekla bih cak jako dobro ako ne zvuci pretjeranosamohvalisajuce.
A da na forumu pisem kako to izgleda, one male sitne svakodnevne stvari, sigurna sam da bi se naslo onih koji bi vidjeli hrpu govana koju ja ne da ne vidim, nego niti njusim niti osjecam.
Ili moj muz, svejedno.

Tako da....partnerstvo je lijepo.

Moguće da jest. Ne znam, ja više stvarno ne želim turbulencije. Želim nešto mirnije i normalnije. Ako uopće želim. Dosta sam samokritična pa sam pretjerano kritična i prema potencijalnima. Baš sam se nedavno zapitala kad sam saznala za jedan friški par zašto meni dotični nije bio dovoljno dobar... Puko pitanje, eto, možda jer sam se začudila zašto dotičnoj jest dovoljno dobar, a imam dobro mišljenje o njoj. Onda opet dolazim do sitničarenja, kriterija i ostalih stvari.

[ElliQuinn]

Moguće da jest. Ne znam, ja više stvarno ne želim turbulencije. Želim nešto mirnije i normalnije. Ako uopće želim. Dosta sam samokritična pa sam pretjerano kritična i prema potencijalnima. Baš sam se nedavno zapitala kad sam saznala za jedan friški par zašto meni dotični nije bio dovoljno dobar... Puko pitanje, eto, možda jer sam se začudila zašto dotičnoj jest dovoljno dobar, a imam dobro mišljenje o njoj. Onda opet dolazim do sitničarenja, kriterija i ostalih stvari.

Neki američanski lajfkauč napisao je knjigu o otrovnim vezama. Ono što sam zapamtila iz osvrta jest da otrovne veze mogu stvoriti i relativno ok osobe u vezi koje si ovako ili onako ne pašu. U drugoj vezi te osobe dobro funkcioniraju, nema otrova.

Zašto bi ti netko trebao biti dovoljno dobar? Ili je dobar ili nije, zar ne? U mojim mračnim momentima muka mi dođe od pomisli da je netko sa mnom jer sam bila, eto, dovoljno dobra, a ne ona zbog koje se sunce ujutro diže. I ne samo sunce.

[Emericzy]

Ne znam. Ovisi koliki je omjer. Sad zvuči kao da trgujem, ali zbilja, ponekad mi se učini da nije vrijedno boli. Barem ne sve. A one ljubavi koje jesu vrijedne boli ionako uglavnom ne bole.

Ja još nisam našao nešto vrijedno u životu što se ne plaća. Nazovimo to tako. Ili nazovimo plaćanje 'bol'; svejedno. Koji god termin odabereš, neće točno pogoditi 'cijenu' koju treba podmiriti.

Ne možeš biti u zajednici i crpsti od nje nešto (zadovoljstvo, utjehu, podršku, korist, pumpanje ega, štoveć) a da ne daješ nešto od sebe. Također, nisam još bio u vezi koja nije imala neku svoju cijenu glede okoline. Nekog vraga uvijek plaćaš i nekog vraga uvijek trpiš.

Ima veza kod kojih se već unaprijed vidi da će cijena biti visoka, ali vidiš da ni 'dobitak' nije malen, pa si spreman platiti.

Priznajem, ja sam nadprosječno zajeban čovjek. Također, volim žestoke žene, koje najčešće isto budu teške i nadprosječno zajebane. S kojima se obično moram hrvati. (Bar metaforički.)

Možda zato imam takav pogled na stvari. Možda drugi ljudi prolaze komotno i jeftino. Mislim da to ne bi bilo za mene.

Mislila sam da moja kreativnost ovisi o ljubavi, ali ne ovisi. Moram priznati da mi ne nedostaje bol. Tek sad s distance uviđam slušajući neke tuđe boljke koliko je tu koječega za što mi je drago što više nemam u sistemu, što se ne moram baviti time, razbijati glavu, patiti.
Jedino, eto, vjerujem u nekakvu drukčiju vrstu odnosa, koja nije nalik tome što čujem, slušam, vidim, što sam proživjela... Mada mislim da sam se poprilično, makar nesvjesno, zatvorila za ikakvu opciju. Možda se varam.

Možda si kao ja, pa zapravo u duši tražiš žestoko, ali vidiš da ti je to u praksi preskupo. Pa ti je onda bolje ništa.

[Emericzy]

Zašto bi ti netko trebao biti dovoljno dobar? Ili je dobar ili nije, zar ne? U mojim mračnim momentima muka mi dođe od pomisli da je netko sa mnom jer sam bila, eto, dovoljno dobra, a ne ona zbog koje se sunce ujutro diže. I ne samo sunce.

Vidiš, ja to gledam kao neku vrstu oholosti. Mislim, onako iskreno, nema te osobe zbog koje se sunce ujutro diže. Dok si u vrhu zaljubljenosti, čini ti se da jest tako, ali to pijanstvo prođe. Realna osoba koja se onda pojavi nije tako blještava.

Zašto onda tražiti, očekivati da te partner vidi takvom? Pa nisi takva. Ako ti partner misli da jesi, nešto s njim nije u redu. Takav stav vodi do brzih i neugodnih razočaranja.

Ne kužim zašto tako silno hoćemo u nečijim očima biti blještavi, a objektivno znamo da nismo. Hajdemo se onda igrati Petra Pana i Wendy, jebiga...

Po meni, to onda samo zamagli one stvarne kvalitete koje čovjek ima. Čini ih banalnima i običnima, iako mogu zapravo biti divne. Ali ne izgledaju kao divne ako se moraju natjecati s nekakvim izmišljenim, lažnim blještavilom, s nečime zbog čega sunce ujutro izlazi.

[Eks]

Neki američanski lajfkauč napisao je knjigu o otrovnim vezama. Ono što sam zapamtila iz osvrta jest da otrovne veze mogu stvoriti i relativno ok osobe u vezi koje si ovako ili onako ne pašu. U drugoj vezi te osobe dobro funkcioniraju, nema otrova.

Zašto bi ti netko trebao biti dovoljno dobar? Ili je dobar ili nije, zar ne? U mojim mračnim momentima muka mi dođe od pomisli da je netko sa mnom jer sam bila, eto, dovoljno dobra, a ne ona zbog koje se sunce ujutro diže. I ne samo sunce.

Znam, sve znam, samo eto, proletjelo mi kroz glavu više u vidu čuđenja kako je njoj super. A opet, to su subjektivne stvari, valjda.

Ja još nisam našao nešto vrijedno u životu što se ne plaća. Nazovimo to tako. Ili nazovimo plaćanje 'bol'; svejedno. Koji god termin odabereš, neće točno pogoditi 'cijenu' koju treba podmiriti.

Ne možeš biti u zajednici i crpsti od nje nešto (zadovoljstvo, utjehu, podršku, korist, pumpanje ega, štoveć) a da ne daješ nešto od sebe. Također, nisam još bio u vezi koja nije imala neku svoju cijenu glede okoline. Nekog vraga uvijek plaćaš i nekog vraga uvijek trpiš.

Ima veza kod kojih se već unaprijed vidi da će cijena biti visoka, ali vidiš da ni 'dobitak' nije malen, pa si spreman platiti.

Priznajem, ja sam nadprosječno zajeban čovjek. Također, volim žestoke žene, koje najčešće isto budu teške i nadprosječno zajebane. S kojima se obično moram hrvati. (Bar metaforički.)

Možda zato imam takav pogled na stvari. Možda drugi ljudi prolaze komotno i jeftino. Mislim da to ne bi bilo za mene.


Možda si kao ja, pa zapravo u duši tražiš žestoko, ali vidiš da ti je to u praksi preskupo. Pa ti je onda bolje ništa.

Moguće. Mislim, definitivno nisam laganog karaktera. I definitivno nemam lagane odnose s ljudima, tako da sam napravila svojevrsnu odstupnicu zadnjih godina. I u tome nalazim određeni mir. Dokad će to tako, ne znam. Mislila sam da ću se riješiti svoje zajebanosti pa da će onda biti lakše.
Iako, kad zamišljam nekog "idealnog", "pravog" ne zamišljam ga zajebanog, ne više, prije jesam. Zamišljam jednostavnijeg ali stabilnijeg lika odnosno prizemljenijeg od mene same. To je više misaon proces jer nemam pojma što srce traži, dugo nisam provjerila.

[ElliQuinn]

Uvijek će biti i ljepših i pametnijih i boljih, a čak ni zbog njih sunce ne izlazi. Zašto bi onda netko odabrao mene? Nizašto. Osim jer je prelijen tražiti, nesposoban naći ili ga nijedna bolja neće.

[Perzefona]

A jesi ti kad bio zaljubljen?

Jer nije da čovjek želi i misli da mu je onaj kog voli blještav. Zaljubljen je, nije glup. Fora je u tome da on to tako osjeća. Iako zna da nije tako, objektivno nije. I to mu je lijepo. Lijepo mu je imati nekog tako sjajnog i lijepo mu je biti nekome sjajan.
.
Ma kakvo božje natjecanje? Kao da toj osobi išta uopće može konkurirati.

Zašto (Unda, odabij! ) ljudima zamjeraš što to žele?

[Margarita]

Možda si kao ja, pa zapravo u duši tražiš žestoko, ali vidiš da ti je to u praksi preskupo. Pa ti je onda bolje ništa.

Vidiš, ja to gledam kao neku vrstu oholosti. Mislim, onako iskreno, nema te osobe zbog koje se sunce ujutro diže. Dok si u vrhu zaljubljenosti, čini ti se da jest tako, ali to pijanstvo prođe. Realna osoba koja se onda pojavi nije tako blještava.

Zašto onda tražiti, očekivati da te partner vidi takvom? Pa nisi takva. Ako ti partner misli da jesi, nešto s njim nije u redu. Takav stav vodi do brzih i neugodnih razočaranja.

Ne kužim zašto tako silno hoćemo u nečijim očima biti blještavi, a objektivno znamo da nismo. Hajdemo se onda igrati Petra Pana i Wendy, jebiga...

Po meni, to onda samo zamagli one stvarne kvalitete koje čovjek ima. Čini ih banalnima i običnima, iako mogu zapravo biti divne. Ali ne izgledaju kao divne ako se moraju natjecati s nekakvim izmišljenim, lažnim blještavilom, s nečime zbog čega sunce ujutro izlazi.

Sunce se diže zbog mojih banalnih, običnih, divnih a stvarnih kvaliteta.
I još nešto. Ne cjenjkam se, nije mi ništa preskupo.

[Margarita]

Mislim da se na nekoj razini i bira. Zatvoriš se. Jedna žena mi je jednom rekla da se nikad nije udala jer nije našla muškarca jednako jakog kao ona. Zvuči klišejasto, ali nekako kapiram. Iako odnos moći vjerojatno ne bi trebao igrati neku ulogu u ljubavi. Ne znam. Samo kako poštovati slabića...

Slabić je onaj ko se ne usudi s tobom biti lud. Lako ti je biti jak u pametnim stvarima.

[Tea Tree]

Ja još nisam našao nešto vrijedno u životu što se ne plaća. Nazovimo to tako. Ili nazovimo plaćanje 'bol'; svejedno. Koji god termin odabereš, neće točno pogoditi 'cijenu' koju treba podmiriti.

Ne možeš biti u zajednici i crpsti od nje nešto (zadovoljstvo, utjehu, podršku, korist, pumpanje ega, štoveć) a da ne daješ nešto od sebe. Također, nisam još bio u vezi koja nije imala neku svoju cijenu glede okoline. Nekog vraga uvijek plaćaš i nekog vraga uvijek trpiš.

Ima veza kod kojih se već unaprijed vidi da će cijena biti visoka, ali vidiš da ni 'dobitak' nije malen, pa si spreman platiti.

Priznajem, ja sam nadprosječno zajeban čovjek. Također, volim žestoke žene, koje najčešće isto budu teške i nadprosječno zajebane. S kojima se obično moram hrvati. (Bar metaforički.)

Možda zato imam takav pogled na stvari. Možda drugi ljudi prolaze komotno i jeftino. Mislim da to ne bi bilo za mene.


Možda si kao ja, pa zapravo u duši tražiš žestoko, ali vidiš da ti je to u praksi preskupo. Pa ti je onda bolje ništa.

Ništa te ne razumijem. Zapravo, nadam se da ne razumijem ili da pogrešno razumijem.

Govoriš li da biti u vezi treba uključivati bol uzrokovanu ponašanjem partnera? Da je to jedna od stvari koje se trebaju platiti (jer ništa vrijedno nije besplatno)?

Što znači da si nadprosječno zajeban i kakve su žestoke žene?
Stvarno pokušavam shvatiti kakav je tj. kakvim se vidi netko tko sam za sebe kaže da je zajeban. Pa je u skladu sa svojom zajebanošću sklon žestokim (?) ženama.

[Beau]

Čovjek voli dramu, šta sad

[Donna Sole]

Kad je ljubav, onda je ljubav..nema tu vako bi, nako bi ili bi tako...
Voliš i sve ti je ok, s nekim začinima više ili manje ali u principu si sretan...
Kad više ne voilš, onda je to to..kraj..konec..diend...das ende...i samo gledaš odjavnu špicu koja traje i traje i traje, sve čekaš još jedan podatak ko rećemo osim da znaš koja je katering usluga brinila o nepčanim užicima ekipe, pa do kuhara i kuhareve obitelji, ter cvjećara i konobara koji su raznosili kutije s lijepo posloženim kanapeićima, lijepim kutijicama sa salatom...a sve to zaništa, eto , tek tako da se zna..odjavna špica..ha, čuj, zna se i ižnje digod saznat neki podatak koji je promakao u gledanju drame..akcije ne znam..te predstave koja je počela kao ljubavna....

[Perzefona]

Kvragu, Chilli, što me sad rastuži tako?

[Donna Sole]

ajoj..nije mi bila namjera rastužit ikad ikog..


Ma , stvarno...jelda je tužno kad prepoznaš da je odjavna špica sadržajnija i da duže traje od glavne radnje

šteta.

[Emericzy]

Uvijek će biti i ljepših i pametnijih i boljih, a čak ni zbog njih sunce ne izlazi. Zašto bi onda netko odabrao mene? Nizašto. Osim jer je prelijen tražiti, nesposoban naći ili ga nijedna bolja neće.

Zašto bi odabrao tebe? Pa zato jer baš tebe hoće. Onaj tko traži ljepšu, tražit će ljepšu. Tko traži pametniju, tražit će pametniju. Tko traži bolju, tražit će bolju. Tko želi tebe, taj će biti s tobom.

Zar ti stvarno želiš uz sebe nekoga tko zapravo misli da si ti ljepša, pametnija i bolja nego što jesi i tako nerealan luta životom? Pazi, taj će ti i u mnogim drugim stvarima biti nesposoban za realnu procjenu.

Ne treba nam u životu ljepši i pametniji i bolji. Treba nam netko tko nam odgovara. I tko je u nekim normalnim razmjerima lijep, pametan i dobar. I poseban, svoj, drukčiji, na onaj jedan način koji nam je srcu mio. I mi njemu trebamo biti takvi, a ne nerealno spektakularno blještavi. Jer ako smo takvi, čovjek će se jako gadno razočarati kad se otrijezni i tresne čelom u realnost.

[Emericzy]

A jesi ti kad bio zaljubljen?

Jer nije da čovjek želi i misli da mu je onaj kog voli blještav. Zaljubljen je, nije glup. Fora je u tome da on to tako osjeća. Iako zna da nije tako, objektivno nije. I to mu je lijepo. Lijepo mu je imati nekog tako sjajnog i lijepo mu je biti nekome sjajan.

Drugo je zaljubljenost. To sam naglasio. Zaljubljenost je pijanstvo.

Relevantno je ono poslije pijanstva.

[Emericzy]

Slabić je onaj ko se ne usudi s tobom biti lud. Lako ti je biti jak u pametnim stvarima.

Možda je slabić. A možda samo nije lud. Ludilo zna biti precijenjeno.

[Emericzy]

Ništa te ne razumijem. Zapravo, nadam se da ne razumijem ili da pogrešno razumijem.

Govoriš li da biti u vezi treba uključivati bol uzrokovanu ponašanjem partnera? Da je to jedna od stvari koje se trebaju platiti (jer ništa vrijedno nije besplatno)?

Što znači da si nadprosječno zajeban i kakve su žestoke žene?
Stvarno pokušavam shvatiti kakav je tj. kakvim se vidi netko tko sam za sebe kaže da je zajeban. Pa je u skladu sa svojom zajebanošću sklon žestokim (?) ženama.

Hmmm.

Pa, kompliciran sam. Tvrdoglav. Težak čovjek. (Da sad ne idem u detalje.) Ispalo je da su žene koje su me u životu privlačile -- samostalne, čvrste, pametne, obrazovane, temperamentne -- isto tako komplicirane, tvrdoglave i teške. I takve su onda bivale i veze. Puno su emocionalno koštale.

Gle, nije ni jednostavnim ljudima baš jednostavno biti skupa. A kompliciranima je eksponencijalno teže. Ne govorim o nenormalnostima i idiotizmima, nego o normalnim, ali malo težim ljudima.

S druge strane, i benefiti (slatka nova hrvatska riječ!) također su veliki. Puno se dobije za taj 'trošak'. Mislim, bar sam ja jako puno dobivao. Nekom drugome možda to ne bi bilo vrijedno muke.

[Emericzy]

Kad je ljubav, onda je ljubav..nema tu vako bi, nako bi ili bi tako...
Voliš i sve ti je ok, s nekim začinima više ili manje ali u principu si sretan...
Kad više ne voilš, onda je to to..kraj..konec..diend...das ende...i samo gledaš odjavnu špicu koja traje i traje i traje, sve čekaš još jedan podatak ko rećemo osim da znaš koja je katering usluga brinila o nepčanim užicima ekipe, pa do kuhara i kuhareve obitelji, ter cvjećara i konobara koji su raznosili kutije s lijepo posloženim kanapeićima, lijepim kutijicama sa salatom...a sve to zaništa, eto , tek tako da se zna..odjavna špica..ha, čuj, zna se i ižnje digod saznat neki podatak koji je promakao u gledanju drame..akcije ne znam..te predstave koja je počela kao ljubavna....

Da. Imaš pravo. Tako je. Samo... Život nije film. Ni u ovom metaforičkom smislu. Po meni, život je serija. Igre prijestolja. Breaking Bad. Sulejman. Pozorište u kući. Sesame Street. Mješavina svega toga. Šteta dobrog glumca 'potrošiti' u sat i pol. A mora da je dobar ako si ga odabrao. Nije li onda bolje tražiti scenarij koji će pružiti malo više prilike svima da se istaknu, da daju nešto od sebe. I na kraju, da uživaju u toj romantičnoj dramokomediji, ako znaju i mogu.

[Perzefona]

Ne treba nam u životu ljepši i pametniji i bolji. Treba nam netko tko nam odgovara. I tko je u nekim normalnim razmjerima lijep, pametan i dobar. I poseban, svoj, drukčiji, na onaj jedan način koji nam je srcu mio. I mi njemu trebamo biti takvi, a ne nerealno spektakularno blještavi.

To si prepisao odavde:

Sonet 130.

Ljepše se koralj od usna joj rudi;
Ko sunce lijepost oči joj ne krasi;
Ako bijel je snijeg, sive su joj grudi,
Il vlas crna žica, žice su joj vlasi.

Vidjeh baršun ruža, rujnih i bijelih,
Na licu takva ruža dragoj nije;
Mnogi miris više slasti dijeli
Od daha što iz moje drage bije.

Volim glas njen, mada više godi
Muzika, jer zvuk joj ljepši ima;
Božicu nikad ne vidjeh da hodi-
A moja draga ide samo tlima;

Tako mi neba, ipak divna mi je,
I nijedna joj druga ravna nije.