Procitala sam.
Cini mi se senzacionalisticki napisano, vise sablonski, da je lako za citanje.
višekratni slon » wrote:http://www.libela.org/sa-stavom/3976-o- ... o-o-braku/
Zgodan tekst na tu temu.
Zapravo je logično, iako i jako poražavajuće jer ispada malo "evo ti sad ideali dok si mlada, već ćeš udariti glavom o zid, razvesti se i biti ljubavnica ili solo". Tako zvuči i vjerujem da tako i jest, ukoliko žena nije spremna pristajati na kompromise.
Ja tako vidim zivot u bilo kojoj zajednici. Ako zelis (ili moras) zivjeti s nekim, uvijek ces naci stvari na koje ces morati pristati a na koje ne bi da si izvan zajednice.
Stvar je koliko te smeta to pristajanje na kompromis.
I ti moras pristati na bakino gasenje svjetla, bucne susjede ili sta vec jer si tu di jesi.
U tekstu i piše da se muškarci češće ponovno žene zbog skrbi. A to je porazna istina. Sredovječni muškarci se ne žele odreći komoditeta i ako već ostavljaju ženu, ako baš nisu alfa mužjaci, žele biti sigurni da će nova skrbiti jednako kvalitetno o njima.
Ma nije to samo stvar skrbi u smislu cistih carapa i skuhanog obroka.
Moj je dojam da su muskarci i psihicki manje skloni zivjeti sami.
Oni ne trebaju puno drustva, cak ne moraju ni biti bliski s ljudima, ali ne vole biti usamljeni.
Njima je dovoljna zena s kojom ce makar sutjeti nego da sute uz tv.
Zene kao da usamljenist koju donosi soliranje lakse kompenziraju, bilo kroz prijateljice, drustvene obaveze, brigu o unucadi ako ih imaju.
Lakse sklapaju poznanstva i lakse toleriraju
mane drugih pa na taj nacin uspjevaju odrzavati toplinu potrebnu za prezivljavanje usprkos povremenom smradu.
Žene žele slobodu i ne pada im na pamet da opet skupljaju nečije čarape po podu. Možemo sad i o podjeli poslova i o tome kako brak nije to, ali jebešga, živimo gdje živimo, realnost je takva kakva jest
.
Ima na selu izreka a da udovci uvenu a udovice procvjetaju.
A znalo se i sto je "muska kuca".
To je bilo domacinstvo bez zenske ruke, bilo da je zena umrla i ostali sami muski doma ili da se gazda nikad nije ni zenio. Takve kuce su mahom bile zapustenije od onih di je bilo zenskinja.
Nije to da muski ne bi znali brinut o kuci kao zene, ja mislim da je to prije jer nemaju volje brinut se o tim stvarima ako su samci.
A sve i da ne svedemo to isključivo na to i dalje ne vidim koja je to prednost žene u četrdesetima da trune u nekakvom kompromisnom braku.
Ma to je individualno.
One koje su same u cetrdesetima, te bi da imaju familiju, koje je imaju, one bi da je nemaju.
Ispada da je u prirodi covjeka ne bit zadovoljan onim sto se ima.
Zezam sad, svakako da ima od svake sorte nekih.
Šta ja znam, iako ja jesam romantična i sve to, sve mi se manje to čini pametnom idejom. Jednostavno, u ime nekakve ljubavi, spičkaš tridesete na odgoj djece (vjerujem da je to krasno i divno, ali gledam to iz svoje trenutne objektivne perspektive), četrdesete na muževu krizu srednjih godina i u pedesetima ili ste i dalje zajedno pa do kraja ili ste se razveli.
Nemoj tako crno gledat, ljudi uglavnom rade ono sto im dodje da rade, za sto su motivirani.
I za sto imaju mogucnosti.
Kad im dodje da se zene i imaju familije onda to naprave i ne vjerujem da svi misle kako su spickali najbolje godine uludo. To sto poslije ne ispadne kako su zamisljali nema veze s onim sto su osjecali kad su isli u to.
Svjesna sam da su ovo krajnosti. I da ima sivih zona unutar. I da ljubav na početku ovo sve čini vrijednim truda. No, na kraju vjerojatno sve dođe na isto. I ovisi tko je imao više sreće.
Da, sreca a i sposobnost prilagodjavanja na okolnosti. Na mijenjanje sebe i prartnera.
. Bez obzira na brak, obitelj je ta koja opstaje. "Ljudi će naprosto uvijek težiti nekom obliku obiteljskog života, bilo kao samci s prijateljima, u parovima, u poligamnim oblicima ili poliamornima. Mislim da su ljudi po prirodi upravo poliamorni, ali nas društvene konvencije tjeraju na neka ograničenja, jer je tako društvu - državi i vladajućima - lakše kontrolirati naše odnose i održavati 'društveni red'."
Tu bih se slozila s tim da ce ljudi uvijek teziti nekom obliku obiteljskog zivota jer su drustvena bica a sto se tice drustvenih konvencija...pa one su i nastale iz ljudske prirode koja ih je osjecala kao svoje i onda "ugradila" u nepisane zakone.
Covjek (a i zena) je jako osjetljiv na to kad osoba koju on voli, voli i druge osobe onako kao i njega.
Pa kad je trebalo birati izmedju "konvencije" da je ok da se voli vise njih ili samo jedna osoba, opcija- one and only- se pokazala primamljivijom u odnosu na ovu drugu....svatko kako mu se cefne.
