Dobro se dobrim vraća?
Mačad, paščad, tvorčad, Romčad, bogaljčad, starčad...
Komu od spmenutih (ili izostavljenih) ne možete odoljeti? Činite li dobro, spašavate li svijet, pomažete li sirotu na svoju sramotu, volontirate li, donirate li, zdvajate li, produžite li za svojim poslom? I zašto, čemu, iz kakvih pobuda, što vam to znači, što mislite da njima znači?
A?
Komu od spmenutih (ili izostavljenih) ne možete odoljeti? Činite li dobro, spašavate li svijet, pomažete li sirotu na svoju sramotu, volontirate li, donirate li, zdvajate li, produžite li za svojim poslom? I zašto, čemu, iz kakvih pobuda, što vam to znači, što mislite da njima znači?
A?
-
visekratni klon
- Posts: 7861
- Joined: 14 Aug 2013, 11:45
Mačke i pse nisam smjela dovlačit jer bih i sama postala beskućnik, a ovo ostalo, znala sam nekad dat prosjaku. Već neko vrijeme ne, valjda od svih tih priča o Ciganima koji iskorištavaju djecu mi se smučilo. Jednom sam nekom kretenčiću koji je tražio za bus dala dvaist kn pa me pitao opet za bus za dva dana i tako. Ne znam, nisam baš neki primjer.
Ne pomažem prosjacima. Mislim si, ako mu dam koju kunu, on ode jest, ja u međuvremenu koga uputim negdje tako da mu kao oznaku kažem lokaciju kakvog prosjaka, onda ja praktično njega plaćam da bježi sa radnog mjesta. Što nikako nije dobro, ispadam neozbiljan... 
-
visekratni klon
- Posts: 7861
- Joined: 14 Aug 2013, 11:45
Karl Jozef » wrote:Ne pomažem prosjacima. Mislim si, ako mu dam koju kunu, on ode jest, ja u međuvremenu koga uputim negdje tako da mu kao oznaku kažem lokaciju kakvog prosjaka, onda ja praktično njega plaćam da bježi sa radnog mjesta. Što nikako nije dobro, ispadam neozbiljan...
Svemu mogu odolit.Zekoslawa » wrote:Mačad, paščad, tvorčad, Romčad, bogaljčad, starčad...
Komu od spmenutih (ili izostavljenih) ne možete odoljeti? Činite li dobro, spašavate li svijet, pomažete li sirotu na svoju sramotu, volontirate li, donirate li, zdvajate li, produžite li za svojim poslom? I zašto, čemu, iz kakvih pobuda, što vam to znači, što mislite da njima znači?
A?
I svemu mogu popustit.
Dakle, ne ovisi o onome tko treba moju "pomoc", nego o onome kako se ja u tom trenutku osjecam.
Sto njima znaci, ne znam, previse sam cula ili citala tih prica o ljudima koji iskoristavaju sucut i suosjecajnost drugih a da bih uvijek mislila da su stvarno potrebiti.
Vjerujem da neki od njih zive bez rada upravo na taj nacin.
Ali...to nikad ne mogu znati.
Jer neki od njih mozda stvarno imaju bed luck, onako....cega god se su se primili, sve im je oslo u kurac. Ili ih je zivot sjebao. Rodjeni su tamo gdje jesu, u sirimastvu, nemogucnosti skolovanja, posla nikakvog...i onda se otpute u bijeli svijet ne bi li nasli svoj komad neba pod suncem. Sunca pod nebom. Sto vec.
Trude se, traze. Pokusavaju. A mozda i laziraju. Jbg.
Jucer sam bila u ducnu, ispred mene je bio decko, 17-18 god i nije imao dosta za platiti sendvic i sok. Pa sam ja platila tih 7 kuna koliko mu je falilo.
Blagajnica je komentirala....da, nema za jelo, ali ce sljedeci put doc kupit cigarete.
Naime, radilo se o djetetu iz SOS sela, ona ih zna i pozna.
I ja sam skuzila da je rijec o SOS djetetu, ali nisam imala duse ne platit to sto mu fali.
Iako ja osobno, kad bih bila bez para, ne bih kupovala sok. Nego pila vodu iz pipe.
No, da li je on kriv sto mu je familija bila toliko zajebana da je dopao gdje jest i sto misli da ima pravo na sok?
Mah, zajebano je sve to, pomaganje drugima je uglavnom radi naseg boljeg osjecaja. Da ono....ipak nismo pide. Valjda se bolje osjecamo.
Budalo.Karl Jozef » wrote:Ne pomažem prosjacima. Mislim si, ako mu dam koju kunu, on ode jest, ja u međuvremenu koga uputim negdje tako da mu kao oznaku kažem lokaciju kakvog prosjaka, onda ja praktično njega plaćam da bježi sa radnog mjesta. Što nikako nije dobro, ispadam neozbiljan...
Nisam mislila samo na prosjake, dovraga. Općenito, što vas može natjerati na bilo kakvu akciju? Jer, dakako, spasiti se svijet ne može, i nakon tri nahranjene beštije, imat ćete želju da ih nahranite još tristo, a to ne možete; i nakon tri prosjaka željet ćete dati još pokojem, a to će vam biti previše; i nakon tri humanitarne akcije, opet će se prikupljati lova za nečiju operaciju i liječenje, a vi više nećete moći pomoći. I tako dalje. Pa onda nekako treba posložiti prioritete.
Dakle, ako i kada nešto dajete ili nešto činite, za koga ili što najradije činite, iz kojih pobuda, imate li uopće nekakvu strategiju ili kako što naleti i privuče vam pažnju?
Kad pomažem, u pravilu pomažem osobno. Nije toliko da ne vjerujem kojekakvim humanitarnim organizacijama (uostalom, kad kupujem igre u nekom Humble Bundleu, dio siće koju trošim odlazi upravo nekima od njih), već smatram da sasvim dovoljno mnogo ljudi u mojoj blizini treba pomoć pa nema previše smisla da se brinem o gladnoj djeci u Africi, slatkim malim tuljanima u Kanadi, kravicama u konclogor-štalama i svima ostalima za koje me razne organizacije uvjeravaju da im treba pomoć. Za sve me navedeno, ma koliko mogao suosjećati, svjesno i namjerno zaboli kurac.Zekoslawa » wrote:Nisam mislila samo na prosjake, dovraga. Općenito, što vas može natjerati na bilo kakvu akciju? Jer, dakako, spasiti se svijet ne može, i nakon tri nahranjene beštije, imat ćete želju da ih nahranite još tristo, a to ne možete; i nakon tri prosjaka željet ćete dati još pokojem, a to će vam biti previše; i nakon tri humanitarne akcije, opet će se prikupljati lova za nečiju operaciju i liječenje, a vi više nećete moći pomoći. I tako dalje. Pa onda nekako treba posložiti prioritete.
Dakle, ako i kada nešto dajete ili nešto činite, za koga ili što najradije činite, iz kojih pobuda, imate li uopće nekakvu strategiju ili kako što naleti i privuče vam pažnju?
Od onih koji osobno zatraže pomoć također ću odjebati sve za koje procijenim da to čine profesionalno. Profesionalni prosjaci (predlažem da ih ubuduće zovemo profjacima) zarađuju bolje od mene parazitirajući na tuđoj empatiji.
Za sve ostalo... naučio sam da sebi najmanje štetim ako dajem od suviška i ako pomažem nekome s kime nemam nikakav odnos koji bi uključivao bilo kakvo očekivanje reciprociteta. Jer je pomozi sirotu na svoju sramotu vrlo mudra poslovica; previše sam se puta osramotio.
ja imam tu neku ideju da, što više mog viška šaljem dalje, to mi više novog dolazi u život. ne vidim smisao u sjedenju na nečem što imam a ne treba mi.
kako god da dajem, dajem zbog osjećaja. s druge strane su ponekad prosjaci, ponekad bolesni ljudi koji skupljaju za operaciju, ili žene u sigurnoj kući.
nije to grižnja savjesti, kao, nisam dala pa će me netko kazniti. vjerujem da smo svi mi povezani na neki način i da treba djelovati. nije to sustav nagrada i kazne, nego način na koji mi život funkcionira.
meni je masa ljudi pomogla kroz život, ljudi koji mi nisu ni najbliži rod, i nisu dobili neku povratnu nagradu od toga (od mene). naučilo me da i male stvari nekom mogu značiti do neba i nazad, pa dejstvujem.
kako god da dajem, dajem zbog osjećaja. s druge strane su ponekad prosjaci, ponekad bolesni ljudi koji skupljaju za operaciju, ili žene u sigurnoj kući.
nije to grižnja savjesti, kao, nisam dala pa će me netko kazniti. vjerujem da smo svi mi povezani na neki način i da treba djelovati. nije to sustav nagrada i kazne, nego način na koji mi život funkcionira.
meni je masa ljudi pomogla kroz život, ljudi koji mi nisu ni najbliži rod, i nisu dobili neku povratnu nagradu od toga (od mene). naučilo me da i male stvari nekom mogu značiti do neba i nazad, pa dejstvujem.
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
- Donna Sole
- Posts: 3297
- Joined: 30 Sep 2011, 23:18
- Location: Virgin Valley
- Been thanked: 1 time
Pješčana » wrote:ja imam tu neku ideju da, što više mog viška šaljem dalje, to mi više novog dolazi u život. ne vidim smisao u sjedenju na nečem što imam a ne treba mi.
kako god da dajem, dajem zbog osjećaja. s druge strane su ponekad prosjaci, ponekad bolesni ljudi koji skupljaju za operaciju, ili žene u sigurnoj kući.
nije to grižnja savjesti, kao, nisam dala pa će me netko kazniti. vjerujem da smo svi mi povezani na neki način i da treba djelovati. nije to sustav nagrada i kazne, nego način na koji mi život funkcionira.
meni je masa ljudi pomogla kroz život, ljudi koji mi nisu ni najbliži rod, i nisu dobili neku povratnu nagradu od toga (od mene). naučilo me da i male stvari nekom mogu značiti do neba i nazad, pa dejstvujem.
Upravo tako
dajem di god mogu, a ako ne mogu materijalno ili financijski , dajem u vremenu koje posvetim akciji, širenju pozitivnih riječi u svrhu informirnja onih koji mogu a možda ne znaju kako i zašto dati..
Da, dobro je činiti dobro.
kurvanjski avatar, a
Hranim ptice zimi. Dajem lovu na ulici. Ne mogu ne dati nekoj bakici...lose se osjecam kad nemam dati 5-6 kuna... Proganjam ljude s puno para da kupe lopte za osnovne skole. Ma, dao bih sve sto imam drugima kad bih zivio sam na svijetu. Lova mi nikada nije bila vazan faktor. Neki kazu da sam budalast...ali ja se osjecam dobro.
Jednom sam vozio frenda u neko "naselje" u okolici Zagreba. Romsko, ofskroz...kako bi on napravio foto reportazu o njima za neke noune...Eh, dao sam im svu lovu, sve pljuge i sav benzin iz auta...
Iako, imam iskustva s organiziranim prosjacima - proficima. Ovima koje Lastan spominje i ispravno naziva profjacima. Bio sam s njima i vidio strasne stvari. Djecu namjerno sakate i pustaju da kosti krivo srastaju kako bi nastup bio sto uvjerljiviji i profitabilniji...vidio sam "poglavice" kako odredjuju sudbine male djece u njihovim kicastim kucama s parkiranim Mercedesima ispred...
Ima tu svakojakih prica. Neznanih sudbina...ali ja se osjecam dobro kad dajem pa i kad znam kako misle da su bas dobro skuhali jos jednog bedaka...
Jednom sam vozio frenda u neko "naselje" u okolici Zagreba. Romsko, ofskroz...kako bi on napravio foto reportazu o njima za neke noune...Eh, dao sam im svu lovu, sve pljuge i sav benzin iz auta...
Iako, imam iskustva s organiziranim prosjacima - proficima. Ovima koje Lastan spominje i ispravno naziva profjacima. Bio sam s njima i vidio strasne stvari. Djecu namjerno sakate i pustaju da kosti krivo srastaju kako bi nastup bio sto uvjerljiviji i profitabilniji...vidio sam "poglavice" kako odredjuju sudbine male djece u njihovim kicastim kucama s parkiranim Mercedesima ispred...
Ima tu svakojakih prica. Neznanih sudbina...ali ja se osjecam dobro kad dajem pa i kad znam kako misle da su bas dobro skuhali jos jednog bedaka...
Pješčana i karambol, lijepo

Za ovo sam mislila da postoji samo u Indiji, a i to upitno s obzirom da informacija dolazi iz filma Slumdog millionaire. Užas. Ma jel to kod nas? U Hrvatskoj?
Mislim da sam skroz prosječno škrta
Nekad zovem akcije, nekad uplaćujem na račune, profjacima ne dajem nikad ništa, nekad sheram FB statuse. Novce dam samo djedovima i bakicama, ako mi se smile ili uvijek, ako me na neki način podsjete na moje bake i djeda. Štrecne me to.
Zna se dogoditi da mi dođu na vrata i traže hranu, uvijek dam. Kad ne bi imala baš ništa u kući, spustila bi se do dućana i kupila barem mlijeko. Ne mogu zamisliti da nekog otpravim, ako traži litru mlijeka, osjećala bi se stvarno pizdunski.
Prazne boce ostavljam kraj kontejnera.
Voljna sam dat krvcu i matične stanice. Još nikom nije trebalo
Znam da je postojala inicijativa, da ako se rješava još upotrebljive hrane, da se na kontejner zalijepi oznaka s dlanom. Jel postoji još to? Sviđa mi se ideja. Za zimu, doduše, po ljeti se ne čini praktično.
karambol wrote:Bio sam s njima i vidio strasne stvari. Djecu namjerno sakate i pustaju da kosti krivo srastaju kako bi nastup bio sto uvjerljiviji i profitabilniji...vidio sam "poglavice" kako odredjuju sudbine male djece u njihovim kicastim kucama s parkiranim Mercedesima ispred...
Za ovo sam mislila da postoji samo u Indiji, a i to upitno s obzirom da informacija dolazi iz filma Slumdog millionaire. Užas. Ma jel to kod nas? U Hrvatskoj?
Mislim da sam skroz prosječno škrta
Nekad zovem akcije, nekad uplaćujem na račune, profjacima ne dajem nikad ništa, nekad sheram FB statuse. Novce dam samo djedovima i bakicama, ako mi se smile ili uvijek, ako me na neki način podsjete na moje bake i djeda. Štrecne me to.
Zna se dogoditi da mi dođu na vrata i traže hranu, uvijek dam. Kad ne bi imala baš ništa u kući, spustila bi se do dućana i kupila barem mlijeko. Ne mogu zamisliti da nekog otpravim, ako traži litru mlijeka, osjećala bi se stvarno pizdunski.
Prazne boce ostavljam kraj kontejnera.
Voljna sam dat krvcu i matične stanice. Još nikom nije trebalo
Znam da je postojala inicijativa, da ako se rješava još upotrebljive hrane, da se na kontejner zalijepi oznaka s dlanom. Jel postoji još to? Sviđa mi se ideja. Za zimu, doduše, po ljeti se ne čini praktično.
Ja stavim u najlon vrećicu i zaklamam ju na vrhu i s time ujedno zaklamam papir na kojem napišem "ovo je hrana koja je još dobra za jelo -- nije otpad". I onda to objesim na kontejner ili stavim kraj njega. Nestane dok kažeš keks.blue » wrote:Znam da je postojala inicijativa, da ako se rješava još upotrebljive hrane, da se na kontejner zalijepi oznaka s dlanom. Jel postoji još to? Sviđa mi se ideja. Za zimu, doduše, po ljeti se ne čini praktično.
Otkad sam ukurcu s parama, obavezno udijelim samo: tinejdzerima koji zicaju za alkohol i ulicnim sviracima (pa i onima koje veze s glazbom nemaju
)
Ostalo po filingu, mogucnostima i voljnosti prekopavanja dzepova i takuina
Nekad sam svima davala koju kunu pod krilaticom: ako sam stvarno nekom potrebitom pomogla - super, ako se pak radi o proficu - jebiga, nije ni to lak posal
, a ja zbog pet kuna necu bit gladna.
Ostalo po filingu, mogucnostima i voljnosti prekopavanja dzepova i takuina
Nekad sam svima davala koju kunu pod krilaticom: ako sam stvarno nekom potrebitom pomogla - super, ako se pak radi o proficu - jebiga, nije ni to lak posal
imam još nešto za reć na ovoj temi 
kakvi ste kad pomognete nekome koga znate?
očekujete li da vam taj netko pomogne kad vama zatreba? ne mora nužno biti prijateljski odnos ili rodbinski, ali znanci ste, poznanici, vi uskočite, oni ne uskoče.
što se s "dobro se dobrim.." u takvim situacijama? dal vas ljuti?
kakvi ste kad pomognete nekome koga znate?
očekujete li da vam taj netko pomogne kad vama zatreba? ne mora nužno biti prijateljski odnos ili rodbinski, ali znanci ste, poznanici, vi uskočite, oni ne uskoče.
što se s "dobro se dobrim.." u takvim situacijama? dal vas ljuti?
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
A ono, obično ću primijetiti, ali nije sad baš da se ljutim. Tojest, možda mi i dođe, ali nema to puno smisla jerbo od ljudi ne treba očekivati reciprocitet. Naglasak na 'očekivati'. Ne vide svi ono što vidim ja, nemaju svi iste prioritete kao ja, nisu u istom položaju kao ja, i još štošta drugo. A budući da nema baš nekih propisanih pravila o tome koliko, kada i kome uzvratiti, ne uzimam si za pravo da se ljutim. Možda ću drugi put biti malo manje od pomoći, a možda ću i reći nešto, i to je sve.
Ne očekujem reciprocitet; u takvom slučaju ne dajem nego trgujem
Na racionalnoj razini, bezrezervno davanje je pis of kejk, ali na emotivnoj treba zrelosti da se razriješi.
Meni se, sasvim stvarno, događa rotacija: ja pomognem nekom, netko treći meni. Povrat je rijedak i uvijek daljnje obavezujući. Možda mi je zato lakši izbor pomagati zvjerkama, jednako tako davati anonimne priloge (ne uključujem tu akcije humanitarnih udruga jer im uglavnom kurca ne vjerujem). Kad god sam se našla u situaciji da izravno pomažem nekome koga znam, odnosi su se zakomplicirali, superego je zgazio bilo kakvu ideju humanosti i sl. Treba znati i davati. One sekunde kad pomisliš da bi ti netko trebao biti zahvalan, koncept je sjeban - trguješ. A to ne volim, nikako ne volim.
Primila sam dosta otvorenih darova (i velikih), dala ih nešto manje. Svaki veliki dar nisam ni mogla vratiti, samo proslijediti. Zahvalna sam na prilikama da proslijedim.
Na racionalnoj razini, bezrezervno davanje je pis of kejk, ali na emotivnoj treba zrelosti da se razriješi.
Meni se, sasvim stvarno, događa rotacija: ja pomognem nekom, netko treći meni. Povrat je rijedak i uvijek daljnje obavezujući. Možda mi je zato lakši izbor pomagati zvjerkama, jednako tako davati anonimne priloge (ne uključujem tu akcije humanitarnih udruga jer im uglavnom kurca ne vjerujem). Kad god sam se našla u situaciji da izravno pomažem nekome koga znam, odnosi su se zakomplicirali, superego je zgazio bilo kakvu ideju humanosti i sl. Treba znati i davati. One sekunde kad pomisliš da bi ti netko trebao biti zahvalan, koncept je sjeban - trguješ. A to ne volim, nikako ne volim.
Primila sam dosta otvorenih darova (i velikih), dala ih nešto manje. Svaki veliki dar nisam ni mogla vratiti, samo proslijediti. Zahvalna sam na prilikama da proslijedim.
Ne zamaram se tim stvarima. Fakat ne.
U pravilu ne ocekujem od ljudi da mi pomognu, osim kad ocekujem
al tad ocekujem neovisno o tome jesam li i kolko ja njima pomogla.
Ljudi su me uglavnom vrlo ugodno iznenadjivali po tom pitanju.
U pravilu ne ocekujem od ljudi da mi pomognu, osim kad ocekujem
Ljudi su me uglavnom vrlo ugodno iznenadjivali po tom pitanju.
Ovo bi bilo i moje razmišljanje.Silajn » wrote:Ne očekujem reciprocitet; u takvom slučaju ne dajem nego trgujem![]()
Na racionalnoj razini, bezrezervno davanje je pis of kejk, ali na emotivnoj treba zrelosti da se razriješi.
Meni se, sasvim stvarno, događa rotacija: ja pomognem nekom, netko treći meni. Povrat je rijedak i uvijek daljnje obavezujući. Možda mi je zato lakši izbor pomagati zvjerkama, jednako tako davati anonimne priloge (ne uključujem tu akcije humanitarnih udruga jer im uglavnom kurca ne vjerujem). Kad god sam se našla u situaciji da izravno pomažem nekome koga znam, odnosi su se zakomplicirali, superego je zgazio bilo kakvu ideju humanosti i sl. Treba znati i davati. One sekunde kad pomisliš da bi ti netko trebao biti zahvalan, koncept je sjeban - trguješ. A to ne volim, nikako ne volim.
Primila sam dosta otvorenih darova (i velikih), dala ih nešto manje. Svaki veliki dar nisam ni mogla vratiti, samo proslijediti. Zahvalna sam na prilikama da proslijedim.
Čovjek se lijepo osjeća kad pomaže, ali opasno je kad primijetiš da pomažeš zato što se od toga lijepo osjećaš. Tu Biblija pametno kaže: lijeva ruka ne smije znati što radi desna. Pomagati moraš zato jer je to dobro. Točka. Svoje bi osjećaje i svoj doživljaj trebalo koliko je moguće izolirati od toga.
I nikad ne očekivati reciprocitet. Ako dođe, super. Ako ne, ne.
Eto, prije neki dan su me zaskočili mladi UNICEF-ovci u trgovačkom centru i ja njima potpisala onaj trajni nalog na neku malu svoticu. Računam da se drugačije neću natjerati da nešto doprinosim, em često nemam, em zaboravim, pa ajd. Usto me peče savjest što nikako da dovršim ono nešto što sam volontirala, pa ću se ovako kao malo iskupiti. Uglavnom, tako nešto pričam s par ljudi i svi mi se čude da jesam normalna, da ko zna di te pare odu, kud ću davati broj računa, ovo, ono... Jesam ja stvarno blesava ili što?
Mislim, meni to djeluje relativno ozbiljno. Odslušala sam do kraja monolog o njihovim akcijama i projetktima i onako, vidim da su to kampanje na koje sam nailazila, neka se lova morala potrošiti na te edukacije i radionice, nije baš da pojma nemaš kud te pare idu. U čemu je stvar? Imate kakvih ideja, informacija, sudjelujete li?
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 0 guests
