Zadnje veselje desulo se prije 20-ak dana...
Prvi nadvožnjak poslije Sv. Roka. Nema zaustavnog traka. Kreteni. Idioti. (Poljske table, iako ima takvih bilmeza u svim zemljama.) Izašli su malo fotografirat.

Pruža se otalen dobar pogled na ljepote hrvacke prirode, valjda. O matero.
Daklem, momci su zakrčili desnu traku, jebe se njih, oni slikavaju. Nema žmigavaca, il bar trokuta, nema ničeg, samo su, eto, stali i slikavaju. Naravno da za uočit i reagirat na takvo što imaš sekundicu koja predstavlja razliku između sudara i ovog, ovog, nesudara, jelte.

Usput se moliš da i oni ispred i iza tebe tu sekundicu koriste za navlas istu stvar ko i ti. Stigneš još porazmislit i tom dal su im svima kočnice ispravne. Ma stigneš svatit i da je protok vremena totalno subjektivna kategorija i da je ustvari ta sekunda jako dugotrajna, te vjerski i kontemplativno nastrojena.
Dozvoljena brznina na tom dijelu, što nije nebitno, je oni maksimum na našim avtoputovima, 130 na sat. Kočijo je pajdo iz Srbije koji je bijo ispred nas, pokušo se prebacit u lijevu, nije išlo jer je i tamo bilo auta. Mi dotad još uvijek ne vidimo što se točno događa, kuže se jedino otvorena vrata od auta za koji pretpostavljaš da stoji i da ovi u autu ispred nas koče ko mutavi. Ondak se čula škripa i osjetio miris nagorene gume...sve u svemu momci iz Srbije su uspili stat cca. 3 metra ispred Poljaka, mi svega malo više od metra iza Srba, a ovi iza nas na po metra od nas.
Boktemazodatemazo od tolkog šoka niko se nije sjetio ni potrubit poljskim bilmezima.
Mislim da bi jih mogla lupit nečim u glavu da sam izašla iz bibina. U vražjumater bilo je poprilično prometa i bez pardona su mogli izazvat lančani sudar, prevrtanje, probijanje auta u suprotni smjer il izletavanje sa nadvožnjaka u provalijicu. A rad njiovog slikavanja. Nisam nasilna, uistinu, al tamo je mogla zaginut hrpa ljudi, trebo ih je neko dobro šakom nategnut. Il kolinom.
Od prijašnjih dogodovština...pa, tu imadem 3x bisere u krivom smjeru. Jednoć od ta tri puta sam bila u busu, pa je kanda bilo i podnošljivo. Drugi put sam se sasvim propisno zasrala od straha, as je, kod Demerja, mrtvo-ladno odlučijo ić u rikverac u desnoj traci. Promašijo, valjda, izlaz. Jebo sliku svoju. Sa trećim susret nije bio blizak, jedino što je bilo nezgodno što su na radiju javljali da se 5 km ispred biser vozi u kontra smjeru. Budući da je 5 km na avtoputu go urac, a i logično je za mislit da ovi s radija zericu kasne s informacijama, lagano mi je bilo frkovito. Al uspila ga je policija skinut/preusmjerit/šta li već.
Jednoć se bibin samo ugasio, što ja, svjesna ko i vaik, nisam ni skontala dok sreća moja nije stala u zaustavnom traku, a ja vidla da je blijed ko kreč. Čiko mehaničar je poslije reko da je kamen nabio karter i tako to vuklo jedno drugo, uglavnom odšlepali su nas s avtoputa. Bilo je sve skupa malo nezgodno jer smo išli na sprovod na koji nismo uspili stić. Moram pofalit našu dragu policiju u svemu tome, stali su iza nas, pitali nas ima li problema i mogu li kako pomoć i bili jako ljubazni i uslužni.
Navodno sam jednom tako dobro spavala da se nisam probudila kad smo s autom završili u jarku, a bome ni kad smo se vadili iz njeg. Probudio me tek, kilometrima poslije, carinik. Al nisam baš silno uvjerena u to sve, to samo prijatelj tako priča. Iako, ja zbilja mogu pored svega spavat. Morebitno je i istina to njegovo.
Glede dogodovštima vezanih za bus i autoputove, jednom u kom sam bila zeru se zapalio motor, nekolko puta su pucale gume, a jednoć je šofer bijo tolko pijan da nije mogo pravac održat. Najozbiljnije sam prevrtala po glavi sve moguće izgovore, a zbog kojih bi on moro stat na autoputu, pa da ja šibnem iz tog busa vanka, makar i kroz polja morala pješke. Nisam mogla smislit nijedan koji bi mi se činio dovoljno dobar. Osim toga, čak i da sam ga smislila bilo me straj pitat tog pobru išta, ko zna kud bi nas doveo razgovor sa njim takim prisebnim. Vjerojatno do Svetog Petra il nekog iz tog ceha.
Hm, ima toga još, al valaj pravo mi neugodan osjećaj dozivat to sve u pamćenje. Neću više, ode ja tražit neke ugodnije teme.
