Koliko se volite?

[Almost Rosey]

*random masturbation joke*

Okej, sad kad smo to odradili možemo ozbiljnjikavo: koliko se, dakle volite?

Čitam tako savjete po raznijem forumima, časopisima i sl., i mahom se nekim tamo usamljenim, tužnim srcima, ljudima niskog samopouzdanja, bulimičnim djevojkama, osobama s invaliditetom ili jednostavno regular Joeovima i Janeama savjetuje - da zavole sebe., kako bi na taj način riješili neki problem na koji se na te iste forume dođu požaliti.
Uglavnom, svi smo to vidjeli, neki su i savjetovali (čak i ja, više nego jednom), no zanima me - kako se zavoli sebe? Kako se postigne da se jedan dan probudiš i budeš si okej sam sa sobom, s krivim nosom, krivim nogama, mlitavom kosom, malim penisom, nemanekenskom linijom ili jednostavnim "he's just not that into you" - uglavnom, svim onim sitnicama (i "sitnicama") koje nam je nekad netko utuvio u glavu da nisu okej?

Kako se osjećati dobro u vlastitoj koži?
Kako postići da se dogodi svojevrsni famozni "klik" u glavi o kojem toliko slušamo/čitamo?

I ja znam nekad napisati nekome da "to (*umetni problem*) mora riješiti sam/-a sa sobom", ali automatski dodajem disklejmer da zbilja ne znam kako se to postiže jer nekako mislim da ni ja još uvijek nisam u tom stanju uma, premda volim reći da ga postižem
Da se razumijemo, ne bih htjela da se ovo shvati kao da tražim savjet, nego me zanima što je to potrebno da osoba - samu sebe zavoli? I voljela bih čitati što konkretnije i opipljivije savjete, sastojke i recepte, budući da zazirem od moderne self-help oprahovske "psihologije".

P. S. modovi, ako zaključite da ovo spada u neku već otvorenu temu ili na neki drugi PDF, bit ću zahvalna da se spoji/premjesti

[aisling]

Odlukom da steraš u /ubaci spolni organ i količinu po izboru/ svaki put ono što te jebe, a znaš da te ne bi trebalo jebat. Nakon nekog vemena bi trebalo doć spontano.

[Pješčana]

prvo, htjela bih se osvrnuti na poluposprdan stav prema "selfhelp" literaturi koja je prisutna u našem društvu, prema knjigama koje ajmo reći spadaju u to. mada, ja bih komotno u self help strpala i Bibiliju, i Uradi sam, i Knjigu za svaku ženu. u biti, sve što nekome može pomoći da se osjeća bolje. s obzirom na štiva koje sam morala pročitati kroz srednju školu i fax, self help je najmanji problem u književnosti.
ja sam dosta knjiga tog podnaziva pročitala jer sam nakon prve primjetila da ima pametnih ljudi koji pametno pišu.ok, nijedna od tih knjiga nema savjete "10 načina da smršavite/nađete zaručnika/se pojebete do vikenda" i slično, pa zato mogu ovo napisati. Nit koja se provlači kroz sva djela koja sam pročitala bila je ta ljubav prema samom sebi.nema tu neke Tajne ako ćemo što te knjige vele, vele da trebamo svi poraditi na svjesnoti. meni je super što puno ljudi piše slične stvari, ja na to gledam da se većini populacije nude alati da porade na sebi.samo, često ih neće čitati jer imaju otpor prema tome, društvo se ruga i knjigama i ideji samoljubavi.
o čemu se radi? po mom mišljenju, ovaj svijet je na dobrom putu da ode u kurac. na nekoj duhovnoj razini, ljudi slijede tuđe ideje, želje i ciljeve, ne razmišljajući što zaista sami žele. čak i ako uspiju doći do cilja, želje, nisu time sretni. društvo, obitelj i religija često znaju nametati obrazac razmišljanja gdje žrtvom, mukom ili nečim trećim treba ići kroz život , e da bi nas puste djevice valjda dočekale s druge strane. Teško je priznati samom sebi što želimo ako se to kosi s mentalnim kosturom koji živimo.
voljeti sebe znači imati sebe na prvom mjestu. znači slušati što ti tijelo i duša govore, ne što očekuje mama, tata, ljubavnik, šef, policajac ili ova na čelu države.jer tek ako si sam sretan, možeš tu sreću stvarati i u drugima. zadovoljstvo uvijek treba imati izvor u tebi.
kako to primijeniti u RL? promjena ne traje jedan dan, to je proces, vaganje i premještanje ideja i razmišljanja, procjenjivanje je li nešto zaista bitno, ili nije.
treba znati naučiti opraštati, prvenstveno sebi, za sve propuste, odluke i greške. najčešće smo sami sebi najstroži sudac.
treba naučeti pomaziti se, kao da imamo malo dijete u sebi, željno pažnje i ljubavi. teško će okolina dobiti poriv da vas pomazi ako sami nemate takav stav prema sebi.
ako se voliš i maziš, imat ćeš poštovanja prema sebi. ako imaš poštovanja, sve manje ćeš se nalaziti u situacijama gdje drugi ne poštuju tebe, jer se jednostavno nećeš upuštati u takve odnose. nećeš tražiti ljubav u krivim odnosima, i poštovanje i dokazivanje na krivim mjestima.
eto, pitali ste

[Almost Rosey]

nijedna od tih knjiga nema savjete "10 načina da smršavite/nađete zaručnika/se pojebete do vikenda" i slično

Ama na ovakvu vrstu literature" i mišljah, one što pompozno obećavaju "novoga Vas", a zapravo mlate praznu slamu

eto, pitali ste

Bome jesam. Hvala

[Gazda]

Dodao bih da nije loše probati objektivno sam sebe upoznati, tj. pristupati si s onom kritičnošću s kojom bi se pristupilo prema nekom kome želimo dobro. Naravno, prema sebi je teško biti objektivan, ali kroz preispitivanje, ali bez samosažalijevanja, može se dosta toga postići.

[dimnjak]

ja bi jos na to sve dodala kako se na svemu moze raditi. pitanje je koliko se ti oko toga trudis. i ako se ne trudis uopce znaci da ti zapravo toliko ni ne smeta. jer da smeta, potrudio bi se promijeniti.
pa eto, kad ti toliko ne smeta, ne dovoljno za promjenu, onda znaci da se mozes prihvatiti onakav kakav jesi.
kad se prihvatis ti, prihvate te i drugi.

[aisling]

ja bi jos na to sve dodala kako se na svemu moze raditi. pitanje je koliko se ti oko toga trudis. i ako se ne trudis uopce znaci da ti zapravo toliko ni ne smeta. jer da smeta, potrudio bi se promijeniti.
pa eto, kad ti toliko ne smeta, ne dovoljno za promjenu, onda znaci da se mozes prihvatiti onakav kakav jesi.
kad se prihvatis ti, prihvate te i drugi.

E u tome je nekad i kvaka, što bi se ljudi sami prihvatili, al misle da ih drugi ne prihvaćaju, pa se vrte u krug.
Onako, da su sami na nekom pustom otoku ne bi ih smetalo dosta toga. Bili bi sami sebi skroz OK. Al misle da drugima to nije OK. Dal je il nije, kako kad. Nekad i jesu u pravu, nekad stvarno nisu prihvaćeni od tih drugih do kojih im je stalo. Onda ne mogu samo tako prihvatit sebe, jer dio njih je i ta potreba prihvaćanja druge strane. Malo sjebano

[dimnjak]

E u tome je nekad i kvaka, što bi se ljudi sami prihvatili, al misle da ih drugi ne prihvaćaju, pa se vrte u krug.
Onako, da su sami na nekom pustom otoku ne bi ih smetalo dosta toga. Bili bi sami sebi skroz OK. Al misle da drugima to nije OK. Dal je il nije, kako kad. Nekad i jesu u pravu, nekad stvarno nisu prihvaćeni od tih drugih do kojih im je stalo. Onda ne mogu samo tako prihvatit sebe, jer dio njih je i ta potreba prihvaćanja druge strane. Malo sjebano

pa nije, ali ako nekog toliko muci da ga zbog neceg drugi nece prihvatiti znaci da ga jako muci i onda na tome radi.
s druge strane, ne poduzimanje icega i istovremeno zivljenje u patnji neprihvacenosti, bilo od strane samog sebe ili drugih je izgovor. izgovor za sve. za raspolozenje, nezdovrsene zadatke, srecu...
izgovor za nezivljenje. i to neopravdani.

[Pješčana]

pa da, ljudi često na vlastiti život gledaju kroz oči drugih ljudi, to jest, netko misli da svijet ne njega gleda na određen način. to i jest točno u nekom malom postotku, ali ljudi zaboravljaju da najčešće svatko najviše razmišlja o sebi i svom životu i svojim problemima. samo, nama je valjda lakše misliti da su naši problemi baš svima zanimljvii i da smo non stop pod reflektorom svijeta not.
tako da stvaramo ozračje koje i nije stvarno, brinemo što će Štefica iz ureda do misliti, a Štefica razbija glavu za to vrijeme što joj mali radi u školi i čiji je ruž ostavio trag na muževoj košulji i td

[Gazda]

Treba li uopće reći da nije bitno šta drugi misle o tebi, iako da isto tako treba imati i socijalnu inteligenciju u dovoljnoj mjeri da se ne dovedeš u problematične situacije?

[aisling]

Treba li uopće reći da nije bitno šta drugi misle o tebi, iako da isto tako treba imati i socijalnu inteligenciju u dovoljnoj mjeri da se ne dovedeš u problematične situacije?

Ne treba onima koji su na vrijeme zavoljeli sebe.

Treba onima koji su sjebani malo žešće još od malena.

[blue]

Dodao bih da nije loše probati objektivno sam sebe upoznati, tj. pristupati si s onom kritičnošću s kojom bi se pristupilo prema nekom kome želimo dobro. Naravno, prema sebi je teško biti objektivan, ali kroz preispitivanje, ali bez samosažalijevanja, može se dosta toga postići.

Ovo bi potpisala

Još mi se čini da bi bi bilo dobro sebe staviti u perspektivu, gledati sebe i one koji te okružuju - kad shvatiš da ljudi oko tebe nisu ni najpametniji, ni najljepši, ni najsretniji, ni najmoralniji zašto bi za sebe mislila da si crna ovca

E u tome je nekad i kvaka, što bi se ljudi sami prihvatili, al misle da ih drugi ne prihvaćaju, pa se vrte u krug.
Onako, da su sami na nekom pustom otoku ne bi ih smetalo dosta toga. Bili bi sami sebi skroz OK. Al misle da drugima to nije OK. Dal je il nije, kako kad. Nekad i jesu u pravu, nekad stvarno nisu prihvaćeni od tih drugih do kojih im je stalo. Onda ne mogu samo tako prihvatit sebe, jer dio njih je i ta potreba prihvaćanja druge strane. Malo sjebano

Ovo boldano - onda treba naći druge druge. Ovo mi izgleda kao dušebrižništvo i misionarenje, ako si nekom stvarno ok onda jesi, ako netko smatra "ma ona je ok, ali... " to nije bliska osoba; bliski se ne moraju slagati s tobom, ali moraš osjećati da te prihvaćaju. Naravno da mane mogu smetati, bliske osobe, al u globalu ili si nekom ok ili nisi. Kome nisi - nek šeta

Dislaimer: Ova "ti" forma ne ide tebe aisling nego je samo objašnjenje stava

[aisling]

Sve je to meni jasno i slažem se da je vrlo jednostavno kad ovdje pričamo o tome. Međutim, kad netko shvati da mora pronaći neke druge, to nije uvijek ko odluka da promiijeni kafić u kojem subotom pije kavu. Može biti puno obuhvatnije. Može zahtijevati puno muda, a možda i još koječega. Ne da nije moguće, ali nije svaki puta jednostavno. Da je imali bi pun svijet ljudi koji vole sebe. Meni se čini da ga baš i nemamo. Za mnoge možemo reći i da se radi o ljenosti, no ponekad stvari nisu tako crno bijele i nisu apsolutno svi jednako jaki, dovoljno jaki. To su one sive zone, kad je nekad potrebna i ta pomoć drugih, pa onda i pomalo sreće da netko malo pogura cijelu priču u pravom smjeru.

[dimnjak]

pa ja ne mislim da se nikad ne trebas mijenjati i da drugi uvijek trebaju setati. to bi onda bio svijet pun usamljenih i egoisticnih ljudi.
postoje granice. no i za to treba imati uho i filing za vagu prilikom mjerenja tezine onog sto vazes. sebe i uklapanje.
i mislim da je jedini odgovor, sta te u tom trenu, u toj situaciji vise ispunjava, vise cini sretnim, boljom osobom, nenadjebivom.
ako em kuzite

[aisling]

pa ja ne mislim da se nikad ne trebas mijenjati i da drugi uvijek trebaju setati. to bi onda bio svijet pun usamljenih i egoisticnih ljudi.
postoje granice. no i za to treba imati uho i filing za vagu prilikom mjerenja tezine onog sto vazes. sebe i uklapanje.
i mislim da je jedini odgovor, sta te u tom trenu, u toj situaciji vise ispunjava, vise cini sretnim, boljom osobom, nenadjebivom.
ako em kuzite

Što ćemo s ljudima koji se nisu osjetili ispunjeno koliko ih sjećanje služi? Kako da oni važu?

Ne zajebavam, samo ubacujem malo sivila.

[Margarita]

Treba li uopće reći da nije bitno šta drugi misle o tebi, iako da isto tako treba imati i socijalnu inteligenciju u dovoljnoj mjeri da se ne dovedeš u problematične situacije?

Uvijek sam se čudila odakle ljudima razlozi zbog kojih me vole. Ja ih ne nalazim.

[dimnjak]

nikako. odbace sve vrecice koje nose u rukama i trce za trackom svjetla u tom sivom tunelu. sta god ono bilo. ni ne trebaju znati sta je, trebaju ga osjetit da je. za prvi put.

[dimnjak]

Uvijek sam se čudila odakle ljudima razlozi zbog kojih me vole. Ja ih ne nalazim.

ma daj ne zezaj.

sta ti kazes ko kontraargument na razloge zasto te vole?

[Margarita]

ma daj ne zezaj.

sta ti kazes ko kontraargument na razloge zasto te vole?

Ništa. Ne razgovaram o tome. Samo se čudim. I ponekad mi je neugodno.

[blue]

pa ja ne mislim da se nikad ne trebas mijenjati i da drugi uvijek trebaju setati. to bi onda bio svijet pun usamljenih i egoisticnih ljudi.
postoje granice. no i za to treba imati uho i filing za vagu prilikom mjerenja tezine onog sto vazes. sebe i uklapanje.
i mislim da je jedini odgovor, sta te u tom trenu, u toj situaciji vise ispunjava, vise cini sretnim, boljom osobom, nenadjebivom.
ako em kuzite

Ma da Nisam mislila u apsolutnim kategorijama nikad i uvijek.

Ne znam kako naći vagu ako je nemaš
Razmislit ću do sutra

[Lord Byron]

tek ako si sam sretan, možeš tu sreću stvarati i u drugima. zadovoljstvo uvijek treba imati izvor u tebi.

S ovim se jako ne slažem. Itekako sam stvarao sreću u drugima neovisno o mojoj (ne)sretnosti.

Jednako tako, nejasna mi je sretnost kao nužna posljedic spoznavanja sama sebe - čovjek se može savršeno spoznati, ali biti nesretan onim što/koga je spoznao.

Da bi volio sebe, čovjek mora biti zadovoljan svim važnijim putovim koje je odabrao na važnijim raskrižjima. Kako idu godine i kako je raskrižja sve više, ta je zadaća sve teža.

[Almost Rosey]

Uvijek sam se čudila odakle ljudima razlozi zbog kojih me vole. Ja ih ne nalazim.

Možeš mi ovo opisat u konkretnim primjerima? Mislim da znam na što misliš ali ne bih se zalijetala.

[Pješčana]

S ovim se jako ne slažem. Itekako sam stvarao sreću u drugima neovisno o mojoj (ne)sretnosti.

Jednako tako, nejasna mi je sretnost kao nužna posljedic spoznavanja sama sebe - čovjek se može savršeno spoznati, ali biti nesretan onim što/koga je spoznao.

Da bi volio sebe, čovjek mora biti zadovoljan svim važnijim putovim koje je odabrao na važnijim raskrižjima. Kako idu godine i kako je raskrižja sve više, ta je zadaća sve teža.

de mi malo pojasni ovo prvo, pliz.
stvarao si sreću u drugima jer si radio ono što im je pasalo? ili su bili zadovoljni tvojim prisustvom, druženjem, dok si takav kakav jesi?

[aisling]

Možeš biti prijatelj nekome, podrška, činit ga sretnim, a da ti nisi sretan i ispunjen potpuno jer ti je nešto drugo sjebano trenutno.

[Eks]

Ja imam nenormalne raspone. Nekad zaista mislim o sebi u svim mogućim hvalospjevima i sklona sam ajmo reć nekim čudnim razmaženostima "hoću to sad, život nije feeer ", a nekad sam užasno rastrgana i sve mi se to onda čini kao fasada. Urušim se tad u trenu. Ključ je nekako pomiriti ta dva svijeta. Ne znam tko zaista voli sebe. Možda oni ljudi koji skakuću kao na drogama od jutra do sutra.
Ponosna sam na sebe kad nešto postignem. Nekad se možda i precijenim. A nekad se toliko podcijenim... i da, često nisam sigurna da li trebam tako čvrsto stajati iza nekog stava. Ta nesposobnost odluke me zna pošteno izludjeti.
Jednom mi je bliska osoba rekla da sam napravila grešku za greškom u životu. Valjda je to kombinacija nevjerojatne tvrdoglavosti i nevoljenja sebe.
Nema tu ništa preko noći. Zaista nema. Ako ikako ima. Takav si kakav si i jednostavno se moraš truditi da iz toga izvučeš maksimum. Ja nikad neću biti neka ekstra smirena ili ekstra nadrogirano pozitivna osoba, nije mi to ni dio karaktera, ali ako postignem da nisam tako ambivalentna spram sebe, bit će ok.