Ovo (mi) se uvijek dogodi kad krenem pisati u topicu koji je maglovito postavljen.
Ajmo ispočetka.
Na samom početku, topic je, ako sam dobro iščitao, skrenuo u vode "ne mogu se zaljubiti u nekoga dok se ne poseksam" - na to sam se nadovezao.
Naravno da je moguće - štoviše, meni je to "normalan" redoslijed - zaljubiti se u nekoga prije seksanja. Zaljubi se čovjek u svašta: u pamet, u napisanu rečenicu, u intonaciju glasa, u duhovitost, u nagovještaj da bi to bio klik koji bi izazvao tektonske poremećaje... Onako, nabrije se čovjek, pa si je i najpametniji i najljepši i najmoćniji na svijetu.
Ono što mi nije jasno je "realizacija" obostrane zaljubljenosti koja ne uključuje seks. Ne kažem da takvo što ne postoji - svačeg ima na ovom svijetu - ali je meni to neshvatljivo.
Situacija koju su neki postavili ("okolnosti" koje ne omogućavaju seks) mi, bez konkretnijih pojašnjanja, nije sasvim jasna: ako se dvoje zbog okolnosti ne mogu poseksati, što u tim istim okolnostima mogu raditi zajedno a da to što rade bude "materijalizacija" te njihove obostrane zaljubljenosti? Po meni je nužan uvjet bilo kakve "materijalizacije" bivanje nasamo udvoje - a to bi valjda trebalo biti podjednako nemoguće.
Sad ćemo, bojim se, opet upasti u nesporazume - nije ni čudo kad je mnogokoji post ispisan temeljito u rukavicama

.