mislim da ste zalutali u detalj, bespucima infinitezimalnosti. meni izgleda da je taj menadjer, menedjer, manadjer, usao u nas jezik jer nekako, ono, puna su nam usta te rijeci kad je govoris, djeluje nekako vazno. podsjeca me to kad sam bio mali, jako mali.. ok, vi kad ste bili mali vi ste vec znali izgovarat sve tekstove pjesama na engleskom i znali znacenja, ja sam dite splitkih ulica, kaubojski filmovi su mi bili zakon, trcao sam s ostalom dicom okolo, tukao se rukom po guzici imitirajuci tako da jasem konja i govorio drugoj dici.. vincou benc..
ama bas nista to nije znacilo, ali zvucalo je vrlo vazno, vjerodostojno, relevantno i bio sam glavni, sva su ostala dica bila zadivljena mojim znanjem kaubojskog.
umjesto sto se raspravlja o tome da ako je jeba da je menadzer, a ako je jebao da je menedzer, mi imamo sasvim odgovarajuce nase rijeci. i vise nego odgovarajuce.
npr.. inokosni organ. ok, ono organ mozda, ajd, mozda bi tu moglo bit nesto sretnije od organa, ali nesto sa inokosnim bi se tu dalo napravit. mislim, ako je nekada to funkcioniralo, ne vidim zasto ne bi i sad.
..ali, ako vac toliko zaziremo od tog inokosnog, ne razumijem sta fali rijeci rukovoditelj ili rukovodilac? pored njih, nema nikakve podrebe za nekim minadjerom, menazderom..
..dakle, kad oni vide h, to znaci da se to h ne izgovara, kujis? mislim , ako ne pise h onda, ko zna, ne pise se, dakle, nema nista, dakle, mos ga izgovorit ko oces, ko ti brani.. e, ali ovako, ako vide h, to znaci..gle, h, to se ne govori, h je upozorenje da se h ne izgovara.. 
