Postoje li, zapravo, monogamni muškarci?

[nodens]

Čuo sam više puta za ta mitska bića, no kako ne poznam baš mnogo ljudi, bar ne toliko dobro da mogu procijeniti jesu li zbilja 'monogamni', onda rekoh - da pitam.

"Monogamnog" muškarca bih definirao bihevioristički, ali s dodatnim uvjetom: naime, to bi bio muškarac koji je u 'vezi' (ili 'braku', svejedno) - a koji "propušta prilike" za seks s (njemu) seksualno privlačnim ženama. Ono što je bitno naglasiti jest da te žene ne moraju biti 'privlačnije' od one redovne - dovoljno je su mu 'privlačne' (u tom seksualnom smislu). Dakle, ako iz bilo kojeg razloga, slučajnog ili namjernog, nalijeće na takve prilike, a redovito ih propušta, onda bih ga smatrao 'monogamnim'.

To je na tragu one poznate izreke - "men are only as faithful as their options". Jasno, ako netko uopće nema 'opcije', čemu ga smatrat monogamnim?

Enivej, sljedeće pitanje koje se nameće jest 'zašto'; tj. ako čak i postoje monogamni muškarci - zašto su monogamni, tj. iz kojeg razloga bi propuštali prilike za seks s njima seksualno privlačnim ženama. Pitanje od 2.5 milijuna dolara.

No, previše brzam. Prvo bi me zanimalo postoje li takvi maheri uopće.

[karambol]

Vjerojatno postoje. Ja ih malo poznajem. To nije univerzalna velicina koja svima pristaje. Zanimljiva tema.
Je li to prirodni ili kulturoloski fenomen?

[karambol]

Da dodam jos nesto...emocionalna monogamija? Moze li se to definirati?
Ova druga, fizicka, mogla bi se jos nazvati reproduktivnom. Bi li?

I zasto stvar svoditi samo na muskarce? Zene po nekim statistikama vise ulaze, cuj ulaze...u viseveznost.
Uopla! Eto nove rijeci.

[karambol]

S druge strane, izbjegavanje monogamije je razbijanje monotonije. Monotonija je cest razlog za bjezanje iz monogamije. Fino i uvjerljivo zvuci kako monogamija nije prirodna. Iako je proglasena stupom drustva, pozivajuci se na obitelj kao instituciju, tek prije 100-200 godina danas dozivljava opci pad. Sto je vidljivo i iz pitanja u naslovu topica. Alzo daklem, biti monogaman danas em nije moderno, em je vecini dosadno, em postaje nazadnjastvo, em se ne mozes pohvaliti u drustvu... Sloboda je zajebana. Treba se u njoj snaci i plivati bez da se nagutas te vode koprcajuci se.
Eto, neki se fino snadju, mijenjaju ljubavnike/ce da skoro nitko ne primjeti. I ostanu li tako vjesti imat ce slatkih uspomena u starosti. Oni manje vjesti se razilaze ili biraju iz izloga broj 3 novi, najnoviji proizvod vlastite duse koji odabere njihovo srce prepuno adrenalina...
To je ponajprije vlastiti odabir. Netko to moze, a netko se uvjeri da ne moze.
Danas je trendi imati profile na dejting stranicama i biti nezadovoljan malom iskoristivoscu slobode. Dodao bih tu jos nezadovoljstvo brzinom protoka vremena i zelju da s uzbudimo kao kad smo imali 16, 17 godina u torbi na ledjima.
I monogamija ostaje povijesni relikt. Nesto kao robovlasnistvo. I gdje ga ima malo tko zna da ga ima ili ga se ne spominje bas. Nije fora.

[nodens]

Vjerojatno postoje. Ja ih malo poznajem. To nije univerzalna velicina koja svima pristaje. Zanimljiva tema.
Je li to prirodni ili kulturoloski fenomen?

A kako zapravo znaš da su monogamni?

Meni uopće nije lako zamisliti nekakav 'odnos' s drugim muškarcem, u kojem bih mogao na neki način 'znati' da je monogaman.

Mislim, ako sam ne priča o tome da NIJE monogaman (a oni koji nisu, ti obično nemaju nekih ograda u muškom društvu takvo nešto spominjati) - onda možda jest, no odakle znam? Možda je samo gentleman. They never tell.

Da dodam jos nesto...emocionalna monogamija? Moze li se to definirati?
Ova druga, fizicka, mogla bi se jos nazvati reproduktivnom. Bi li?

Emocionalna monogamija, misliš ono, a fizička nemonogamija? Nešto kao Tomaš iz Nepodnošljive lakoće postojanja?

I zasto stvar svoditi samo na muskarce? Zene po nekim statistikama vise ulaze, cuj ulaze...u viseveznost.
Uopla! Eto nove rijeci.

Pa ono, u ovoj temi me zanima konkretno ovo za muške. Nekako mi se čini da postoji izvjesna razlika u pristupu stvarima...

No, čini se da nema baš mnogo zainteresiranih za temu. Ili je to zato što je forum generalno nekak... skoro pa mrtav.

[Stitch]

Čuo sam više puta za ta mitska bića, no kako ne poznam baš mnogo ljudi, bar ne toliko dobro da mogu procijeniti jesu li zbilja 'monogamni', onda rekoh - da pitam.

"Monogamnog" muškarca bih definirao bihevioristički, ali s dodatnim uvjetom: naime, to bi bio muškarac koji je u 'vezi' (ili 'braku', svejedno) - a koji "propušta prilike" za seks s (njemu) seksualno privlačnim ženama. Ono što je bitno naglasiti jest da te žene ne moraju biti 'privlačnije' od one redovne - dovoljno je su mu 'privlačne' (u tom seksualnom smislu). Dakle, ako iz bilo kojeg razloga, slučajnog ili namjernog, nalijeće na takve prilike, a redovito ih propušta, onda bih ga smatrao 'monogamnim'.

Iznenadit ćeš se, ali većina je muškaraca takva. To što tebi tvoji pajdaši nakon tri-četiri piva supijano šapuću na uho samo su njihovi mokri snovi. Pusti lovačke priče.

Vjerojatno postoje. Ja ih malo poznajem. To nije univerzalna velicina koja svima pristaje.

A koliko ih zapravo poznaješ? Držao si im svijeću? Poznati i znati nisu iste stvari.

U stvarnosti, od deset muškaraca, svi bi glasno rekli da bi rado opalili neku zgodnu malu kad je vide u prolazu - ali to će možda učiniti jedan ili dvojica. Možda. Najvjerojatnije nijedan. Jer postoji mnogo faktora koji utječu na to, od puke komocije u braku ili vezi do emocionalne zrelosti i osjećaja. Nije sve u nagonima.

Očito se previše družiš s jebivjetrima.

[Pero]

Kad imaš 2,5 milijuna dolara za odgovor, onda si mnogo manje monogaman nego ako nemaš.

[Stitch]

Istina. Npr. Jaggeru je teško reći ne kad mu sa svih strana ulijeću komadi. No on i jest zavodnik, to mu je u prirodi. Takvi su rijetko u trajnoj vezi.

S druge strane, baba Sera u kvartovskom kafiću kojoj prilaziš svaki put kad se mortus naliješ - uzimam te kao primjer, nemoj to ozbiljno shvatiti - nije mjerilo ni tvoje vjernosti ni tvoga zavodničkog umijeća. Em iz tebe govori alkohol pa su ti kočnice nestale, em ti za hrabrost treba deset gemišta. To je kurac od ovce. Muškarce koji gnjave konobarice (i čistačice) smatram papcima, a ne zavodnicima.

[karambol]

Očito se previše družiš s jebivjetrima.

okružen sam njima.

[karambol]

Pa ono, u ovoj temi me zanima konkretno ovo za muške. Nekako mi se čini da postoji izvjesna razlika u pristupu stvarima...

Misliš na one teorije kako muškarci jebu bez emocija, a žene s uključenim emocijama?

[Stitch]

okružen sam njima.

Znaš kako to ide: dobri ljudi vjeruju drugima i misle da su svi dobri, zli ljudi ne vjeruju nikome i misle da su svi zli, varalice misle da svi varaju, lopovi da svi kradu... Nastavi niz.

[nodens]

Iznenadit ćeš se, ali većina je muškaraca takva. To što tebi tvoji pajdaši nakon tri-četiri piva supijano šapuću na uho samo su njihovi mokri snovi. Pusti lovačke priče.

Err... nemam 'pajdaše' koji mi nešto šapuću na uho, kao prvo.

Kao drugo, odakle zapravo znaš da je većina takva?

U stvarnosti, od deset muškaraca, svi bi glasno rekli da bi rado opalili neku zgodnu malu kad je vide u prolazu - ali to će možda učiniti jedan ili dvojica. Možda. Najvjerojatnije nijedan. Jer postoji mnogo faktora koji utječu na to, od puke komocije u braku ili vezi do emocionalne zrelosti i osjećaja. Nije sve u nagonima.

Ili možda u tome što ta zgodna mala ne bi ni htjela 9 od njih 10, recimo?

Bi l' pojasnio ovu emocionalnu zrelost?

[Stitch]

Kao drugo, odakle zapravo znaš da je većina takva?

Gledam. Slušam. Čitam, i ljude i knjige.

Bi l' pojasnio ovu emocionalnu zrelost?

Bih. Odnosi se na prepoznavanje i razumijevanje osjećaja, i svojih i tuđih, empatiju i samokontrolu. Svaki će se muškarac prije ili poslije na određeni način zasititi žene s kojom je u vezi ili braku. Ne nužno svojom krivnjom. Ljudi jedni druge često uzimaju zdravo za gotovo. Ne komuniciraju, izgube interes. Prevare partnera jer misle da je trava drugdje zelenija. Jer dobivaju ono što im nedostaje. A nije tako - sve se može ispraviti i nanovo otkriti ako promijeniš pristup. Tu su samopouzdanje, samorazumijevanje i samokontrola ključni. Preispitivanjem vlastitih motiva i slabosti štošta možeš zaključiti. Npr. zašto srljaš iz veze u vezu, iz braka u brak. Ili zašto uvijek biraš kreten(k)e. Nije problem u ljudima, problem je u tebi.

[karambol]

Bih. Odnosi se na prepoznavanje i razumijevanje osjećaja, i svojih i tuđih, empatiju i samokontrolu. Svaki će se muškarac prije ili poslije na određeni način zasititi žene s kojom je u vezi ili braku. Ne nužno svojom krivnjom. Ljudi jedni druge često uzimaju zdravo za gotovo. Ne komuniciraju, izgube interes. Prevare partnera jer misle da je trava drugdje zelenija. Jer dobivaju ono što im nedostaje. A nije tako - sve se može ispraviti i nanovo otkriti ako promijeniš pristup. Tu su samopouzdanje, samorazumijevanje i samokontrola ključni. Preispitivanjem vlastitih motiva i slabosti štošta možeš zaključiti. Npr. zašto srljaš iz veze u vezu, iz braka u brak. Ili zašto uvijek biraš kreten(k)e. Nije problem u ljudima, problem je u tebi.

Mudro zboriš. Potpis kao Himalaja.

[karambol]

Da se malo nadovežem na ovaj Stičov post.
Koji je smisao monogamije? Dalo bi se natrkeljati svega o svemu. O prirodnim, odnosno biološkim, uzrocima zašto je monogamija neprirodna ili o kulturološkim uzrocima u zapadnom svijetu zašto je npr. nametnuta kao jedan od temelja društva.
Ovo što je Stitch napisao je jednostavno I razumljivo objašnjenje kako bi u monogamiji trebalo funkcionirati.
Činjenica je da se svaki odnos, svaki segment tog odnosa, razvija. Da se ljudi mijenjaju. Biti iskreno u tom odnosu prema sebi I prema partneru je ono najvažnije za dvoje koji grade I odlučili su se na zajednički život. Biti podrška, prihvaćati se takvima kavima jesmo I to razumjeti je cilj partnerskog odnosa.
Tada je potreba za adrenalinom s nekim izvana nepotrebna, ali često to nije moguće jer ljudi nisu u stanju ostaviti prostora da budemo drugačiji, da zaista promijenimo ponašanje, budemo romantični, egzotični ili što god poželimo.
Smisao monogamije jest onda kada je ona meni I ja njoj partner, prijatelj, učitelj, učenik, supružnik i ljubavnik. Samo treba reći tko smo mi, koje su nam želje i potrebe. Samima sebi I svom partneru.
To je emocionalna zrelost...valjda.

[nodens]

Gledam. Slušam. Čitam, i ljude i knjige.

Pa ok, ali to nije pouzdano. Odakle znaš što se sve krije u ljudima...

Bih. Odnosi se na prepoznavanje i razumijevanje osjećaja, i svojih i tuđih, empatiju i samokontrolu. Svaki će se muškarac prije ili poslije na određeni način zasititi žene s kojom je u vezi ili braku. Ne nužno svojom krivnjom. Ljudi jedni druge često uzimaju zdravo za gotovo. Ne komuniciraju, izgube interes. Prevare partnera jer misle da je trava drugdje zelenija. Jer dobivaju ono što im nedostaje. A nije tako - sve se može ispraviti i nanovo otkriti ako promijeniš pristup. Tu su samopouzdanje, samorazumijevanje i samokontrola ključni. Preispitivanjem vlastitih motiva i slabosti štošta možeš zaključiti. Npr. zašto srljaš iz veze u vezu, iz braka u brak. Ili zašto uvijek biraš kreten(k)e. Nije problem u ljudima, problem je u tebi.

Ovo zadnje ne može biti točno naime, pretpostavljam da ne ciljaš (samo) na mene, nego na de facto mnogo ljudi. Npr. sve te koji srljaju itd. No, ako svima njima kažeš 'problem je u tebi', onda znači da postoji puno problema u ljudiMA (bar svima takvima), pa nema smisla onda nekom od njih istovremeno i reći 'nije problem u ljudima'. Kad očito jest, bar u tima koji srljaju iz veze u vezu itd. Primjerice, recimo da se to što kažeš odnosi na nekih 100 ljudi; kakvog smisla svakom od njih 100 reći 'nije problem u ljudima'? Iz perspektive svakog pojedinačnog od tih 100, 'problem' definitivno nije samo u njemu, nego barem i u ovih 99 ostalih. Što ako su među tih 100 njih dvoje nešto petljali? Nećeš valjda i jednom i drugom reći da 'problem nije u onom drugom, nego u tebi' (tj. možda i hoćeš, no to je onda patroniziranje/odgajanje, a ne 'iskreno mišljenje' o nečemu)

Ovo je inače čisto OCD logički prigovor

Nego, ontopic zrelosti itd. Prepoznavanja osjećaja. No, pa svakakvi osjećaji postoje; nitko neće baš 'bilo kakve' tuđe osjećaje smatrati nešto osobito važnima da mora svoje ponašanje značajno mijenjati da akomodira tog nekog drugog. Dakle, ne govorim nužno o nekakvom 'srljanju iz veze u vezu', ionako ne razumijem što 'veza' znači i čemu služi. Nego ono, ako zamislim muškarca koji objektivno ima priliku nizati ONS-ove k'o na pokretnoj traci (s njemu čisto fizički privlačnim ženama) - koji obziri bi ga u tome mogli spriječiti? I ne radi se o tome da je 'trava negdje zelenija'. Nego naprosto o razbijanju monotonije, recimo. To bi bilo kao da imaš neko omiljeno jelo; ako tu i tamo pojedeš i nešto što ti je u principu MANJE dobro od omiljenog jela, ne znači da se išta bitno tu promijenilo tj. da je to jelo 'bolje' od omiljenog (trava zelenija), nego se samo malo razbila monotonija.

Hm, nekak nisam zadovoljan kak ovaj pasus zvuči. Poanta je samo u tome da se ne mora raditi o tome da netko misli da je 'trava drugdje zelenija', nego zašto uopće uspoređivat? Ja ne znam za svaka dva kolača reći 'koji je bolji'; nekad su jednako dobri, samo drugačiji.

[Stitch]

Da se malo nadovežem na ovaj Stičov post.
Koji je smisao monogamije? Dalo bi se natrkeljati svega o svemu. O prirodnim, odnosno biološkim, uzrocima zašto je monogamija neprirodna ili o kulturološkim uzrocima u zapadnom svijetu zašto je npr. nametnuta kao jedan od temelja društva.
Ovo što je Stitch napisao je jednostavno I razumljivo objašnjenje kako bi u monogamiji trebalo funkcionirati.
Činjenica je da se svaki odnos, svaki segment tog odnosa, razvija. Da se ljudi mijenjaju. Biti iskreno u tom odnosu prema sebi I prema partneru je ono najvažnije za dvoje koji grade I odlučili su se na zajednički život. Biti podrška, prihvaćati se takvima kavima jesmo I to razumjeti je cilj partnerskog odnosa.
Tada je potreba za adrenalinom s nekim izvana nepotrebna, ali često to nije moguće jer ljudi nisu u stanju ostaviti prostora da budemo drugačiji, da zaista promijenimo ponašanje, budemo romantični, egzotični ili što god poželimo.
Smisao monogamije jest onda kada je ona meni I ja njoj partner, prijatelj, učitelj, učenik, supružnik i ljubavnik. Samo treba reći tko smo mi, koje su nam želje i potrebe. Samima sebi I svom partneru.
To je emocionalna zrelost...valjda.

Znati (ili moći) izraziti vlastite osjećaje jedan je dio emocionalne zrelosti. A drugi je prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Najlakše je ići linijom manjeg otpora i krivnju svaliti na drugoga. To nije pravedno ni pošteno. I dobru i lošu vezu stvaraju dvije osobe. Ako jedna zanemaruje, zapostavlja ili obezvređuje drugu, a ona pak sama ne može ili ne želi spoznati što čini - to joj treba reći. S vremenom, naučit će lekciju. O problemima treba razgovarati. Oni se ne rješavaju u tuđem krevetu ili s društvom u birtiji nego kod kuće. Šutnja ne pomaže, kao što ne pomaže ni vika i dreka. Ako tako postaviš stvari, sve je pola-pola, zajedno se gradi i zajedno ruši.

[Stitch]

Pa ok, ali to nije pouzdano. Odakle znaš što se sve krije u ljudima...

Kompliciraš. Kada Terencije kaže: "Čovjek sam, i ništa ljudsko nije mi strano" - na što zapravo misli?

Uopće nije teško kako tvrdiš.

Ovo zadnje ne može biti točno naime, pretpostavljam da ne ciljaš (samo) na mene, nego na de facto mnogo ljudi. Npr. sve te koji srljaju itd. No, ako svima njima kažeš 'problem je u tebi', onda znači da postoji puno problema u ljudiMA (bar svima takvima), pa nema smisla onda nekom od njih istovremeno i reći 'nije problem u ljudima'. Kad očito jest, bar u tima koji srljaju iz veze u vezu itd. Primjerice, recimo da se to što kažeš odnosi na nekih 100 ljudi; kakvog smisla svakom od njih 100 reći 'nije problem u ljudima'? Iz perspektive svakog pojedinačnog od tih 100, 'problem' definitivno nije samo u njemu, nego barem i u ovih 99 ostalih. Što ako su među tih 100 njih dvoje nešto petljali? Nećeš valjda i jednom i drugom reći da 'problem nije u onom drugom, nego u tebi' (tj. možda i hoćeš, no to je onda patroniziranje/odgajanje, a ne 'iskreno mišljenje' o nečemu)

Ovo je inače čisto OCD logički prigovor

Nego, ontopic zrelosti itd. Prepoznavanja osjećaja. No, pa svakakvi osjećaji postoje; nitko neće baš 'bilo kakve' tuđe osjećaje smatrati nešto osobito važnima da mora svoje ponašanje značajno mijenjati da akomodira tog nekog drugog. Dakle, ne govorim nužno o nekakvom 'srljanju iz veze u vezu', ionako ne razumijem što 'veza' znači i čemu služi. Nego ono, ako zamislim muškarca koji objektivno ima priliku nizati ONS-ove k'o na pokretnoj traci (s njemu čisto fizički privlačnim ženama) - koji obziri bi ga u tome mogli spriječiti? I ne radi se o tome da je 'trava negdje zelenija'. Nego naprosto o razbijanju monotonije, recimo. To bi bilo kao da imaš neko omiljeno jelo; ako tu i tamo pojedeš i nešto što ti je u principu MANJE dobro od omiljenog jela, ne znači da se išta bitno tu promijenilo tj. da je to jelo 'bolje' od omiljenog (trava zelenija), nego se samo malo razbila monotonija.

Hm, nekak nisam zadovoljan kak ovaj pasus zvuči. Poanta je samo u tome da se ne mora raditi o tome da netko misli da je 'trava drugdje zelenija', nego zašto uopće uspoređivat? Ja ne znam za svaka dva kolača reći 'koji je bolji'; nekad su jednako dobri, samo drugačiji.

Filozofiraš, opet. Izgleda da kod tebe bez toga ne ide. Jasno da ne razumiješ što je veza ako nikakvog iskustva nemaš. Fali ti praktičnog znanja. Štošta se može racionalno shvatiti i obuhvatiti, ali štošta zahtijeva određenu kilometražu u nogama, također. Ljubav, primjerice. Ili to razbijanje monotonije o kojem govoriš. Obziri.

Ne ljuti se, ali iz svake tvoje rečenice izbija nerazumijevanje materije. Vrati se kad malo podrobnije proučiš, tj. doživiš i proživiš, to o čemu pišeš.

[karambol]

Pa ok, ali to nije pouzdano. Odakle znaš što se sve krije u ljudima...

Nego naprosto o razbijanju monotonije, recimo. To bi bilo kao da imaš neko omiljeno jelo; ako tu i tamo pojedeš i nešto što ti je u principu MANJE dobro od omiljenog jela, ne znači da se išta bitno tu promijenilo tj. da je to jelo 'bolje' od omiljenog (trava zelenija), nego se samo malo razbila monotonija.

Ja ne znam za svaka dva kolača reći 'koji je bolji'; nekad su jednako dobri, samo drugačiji.

To je krajnje pojednostavljeni model koji ne uključuje adekvatan način izjednačavanja te je stoga, ono, malo šupalj. Gdje su drugi elementi u toj pojednostavljenoj usporedbi? Kao što su prepoznavanje i razumijevanje osjećaja, i svojih i tuđih, empatija i samokontrola, da citiram Stitcha.

[nodens]

Kompliciraš. Kada Terencije kaže: "Čovjek sam, i ništa ljudsko nije mi strano" - na što zapravo misli?

Uopće nije teško kako tvrdiš.

Nemam pojma, meni je štošta ljudsko vrlo strano...

Filozofiraš, opet. Izgleda da kod tebe bez toga ne ide. Jasno da ne razumiješ što je veza ako nikakvog iskustva nemaš. Fali ti praktičnog znanja. Štošta se može racionalno shvatiti i obuhvatiti, ali štošta zahtijeva određenu kilometražu u nogama, također. Ljubav, primjerice. Ili to razbijanje monotonije o kojem govoriš. Obziri.

Naravno da filozofiram, pa volim to radit.

Nije mi jasno ni zašto iznosiš tu konstataciju, kao da meni ona nije poznata. Da, ja filozofiram. Ne, nitko kome nije do filozofiranja, nije dužan odgovarati na moje filozofije. Ergo, ako spadaš u tu kategoriju, ono, prođi me se.

Ne ljuti se, ali iz svake tvoje rečenice izbija nerazumijevanje materije. Vrati se kad malo podrobnije proučiš, tj. doživiš i proživiš, to o čemu pišeš.

Ne znam zašto bih se ljutio na činjeničnu konstataciju da nemam iskustva.

Ono u čemu se ipak nećemo - izgleda - složiti, jest ono što mene inače grebe u toj logici. Dakle, teoretski bih mogao prihvatiti tu tezu da 'ne razumijem jer nemam iskustva' - no kako onda objasniti razlike u filozofijama onih ljudi koji IMAJU iskustva? U matematici toga, npr. nema: svi koji 'razumiju' matematiku, razumiju istu matematiku, a nemaju različita poimanja što je 'matematički ispravno', a što totalno pogrešno. A ovdje? Sve i da imam gomilu 'iskustva', sasvim je moguće da se i dalje ne bih oko mnogo toga složio npr. s tobom (ili nekim drugim).

Da ne govorim da ljudi koji nešto zbilja 'znaju', u principu nemaju baš tolikih poteškoća to objasniti nekome tko 'ne zna'. Tako da ja ipak zaključujem da se ovdje radi o tome da nitko, zapravo, 'ne zna'. Bar dok me netko ne razuvjeri...


Ukratko, ako nemaš što više reći na temu, nije potrebno ni ovo gore patroniziranje. Ali nije da ti branim... ionako ni ne mogu. Samo kažem.

[nodens]

Misliš na one teorije kako muškarci jebu bez emocija, a žene s uključenim emocijama?

Ne mislim, to bi bila krajnje gruba generalizacija. Eventualno ima neke statističke istine u tome, recimo...

To je krajnje pojednostavljeni model koji ne uključuje adekvatan način izjednačavanja te je stoga, ono, malo šupalj. Gdje su drugi elementi u toj pojednostavljenoj usporedbi? Kao što su prepoznavanje i razumijevanje osjećaja, i svojih i tuđih, empatija i samokontrola, da citiram Stitcha.

Errr, nisi me ubrao. Naravno da usporedba nije uopće valjana ako je 'preširoko' doživljavaš: kolači su neživa materija, a ljudi su bića koja imaju ne samo svijest, nego i meta-svijest... itd.

Nego, 'dimenzija' na kojoj sam htio potegnuti usporedbu jest upravo ona jedna jedina: da se kod 'ne-monogamnosti' ne mora raditi o tome da je 'trava negdje zelenija' (u smislu da nekog drugog 'u totalitetu' preferiraš spram onog s kime si 'u vezi'), nego o onom što Dan Savage kaže ' ... someone wants a little variety...'. Nisam uopće još došao do pitanja 'tuđih osjećaja'; nego hoću prvo razmotrit ovaj čisto 'vlastiti' ('sebični') aspekt, tj. interes. Jesi li čitao Nepodnošljivu lakoću postojanja?

A prije nego što idem gledati tuđe osjećaje, prvo da pitam: ciljaš li tu primarno na osjećaje 'partnera' (tj. onog s kime si u 'vezi') - ili podjednako i na partnera, i na onog s kojim se upuštaš u 'aferu' (ili ONS, svejedno)?

Ili ti se uopće ne priča o tome s nekim tko ništa ne razumije, kao Stitchu?

[karambol]

Pa mislim na vezu ili brak. Koga briga za monogamiju, ako si sam?
Jebiga, ako se spominje monogamija onda se ne može ne spominjati brak, partner I emocije. Kad si sam koga briga na kojem ćeš se travnjaku igrati?
Ukoliko ' ... someone wants a little variety...' u vezi onda je to već pitanje osjećaja. Vlastitog kao I partnerovog. Takva vrsta sebičnosti nije nezamisliva I neprovediva, ali onda opet dolazimo do famozne emocionalne zrelosti, poštenja itd... I to kod svih sudionika, kako ovih u vezi tako I ovog izvan veze (a u vezi ).
Da se vratim na početno pitanje. Monogamnih muškaraca ima. No, to su postigli vlastitom odlukom. Kada bi uspjeli odvojiti čisti nagon od svega ostalog onda bih teško pronašao muškarca koji nije poželio vise žena (pa čak I na dnevnoj bazi ). Isto vrijedi I za žene. Ostvarivanje kopulacije s istima je druga priča.
No, jebiga, stvari su neodvojive pa onda možemo o njima beskonačno filozofirati.

[Stitch]

(...) Ukratko, ako nemaš što više reći na temu, nije potrebno ni ovo gore patroniziranje. Ali nije da ti branim... ionako ni ne mogu. Samo kažem.

Nije patroniziranje. Kako ćeš slijepcu objasniti boje? Nikako, je li? To je samo isticanje golema gnoseološkog jaza koji nas dijeli. Ima ona Senekina: "Prvo živi, onda filozofiraj." Primjenjiva je na sva područja, pa tako i na ovo. Stekni neka iskustva. Spoznat ćeš tako ono što ti nedostaje. Čisto uvida radi - ako te ništa drugo ne može motivirati.

[nodens]

Nije patroniziranje. Kako ćeš slijepcu objasniti boje? Nikako, je li? To je samo isticanje golema gnoseološkog jaza koji nas dijeli. Ima ona Senekina: "Prvo živi, onda filozofiraj." Primjenjiva je na sva područja, pa tako i na ovo. Stekni neka iskustva. Spoznat ćeš tako ono što ti nedostaje. Čisto uvida radi - ako te ništa drugo ne može motivirati.

Jest, patroniziranje je. I ne vjerujem ti da nisi toga svjestan.

Ne pitam da mi netko 'objasni' boje. Nego evo da se probaš uživjeti - jedne moguće paralele sa slijepcima i bojama. JA sam recimo slijep, i držim neku loptu u ruci. No onda mi dođu 2 lika koja 'super vide', ali se međusobno posvađaju jer jedan tvrdi da je ružičasta, a drugi da je onako oker boje.

Da si ti 'slijepac', što bi mislio u takvim okolnostima? Bi l' slušao savjete tih s okom sokolovim? Ili bi se pitao tko tu koga...?

Naravno, moja situacija nije identična tome, nego samo ti pokušavam pokazat da to nije tako jednostavno kao što ti sugeriraš 'idi i probaj'.

BTW, ovo Senekino je bezveze (ako je zbilja to rekao u točno tom smislu). Svaki život je već nekakav život; ja sam već prilično dugo na životu, recimo.

[nodens]

Pa mislim na vezu ili brak. Koga briga za monogamiju, ako si sam?
Jebiga, ako se spominje monogamija onda se ne može ne spominjati brak, partner I emocije. Kad si sam koga briga na kojem ćeš se travnjaku igrati?

Do toga ćemo možda doći (iako sudeći po Stitchu, vjerojatno i nećemo).

Ukoliko ' ... someone wants a little variety...' u vezi onda je to već pitanje osjećaja. Vlastitog kao I partnerovog. Takva vrsta sebičnosti nije nezamisliva I neprovediva, ali onda opet dolazimo do famozne emocionalne zrelosti, poštenja itd... I to kod svih sudionika, kako ovih u vezi tako I ovog izvan veze (a u vezi ).

A je l' ti zaista nemaš neki onako čudan osjećaj da po tom pitanju u eteru imamo pozamašnu količinu licemjerja?

Ja sam npr. primijetio da mnoge žene tvrde da je 'posve ok' to da eto neki ljudi tako šaraju... samo ako nema laganja i pretvaranja (to ih navodno strašno muči...) - no, kad pitaš *njih osobno*, bi li njima takav aranžman odgovarao, često je odgovor 'ne baš'. Ergo, neće biti da ih samo laganje i pretvaranje muči, nego 'istinu' žele upravo zato da mogu takve zaobići u širokom luku. No onda dodaju, tko voli, široko mu polje, ne bismo mi moralizirali i sve tako u tom stilu.

Enivej, kako smo došli do 'sebičnosti'? De malo razmišljaj out of the box. Koje sebičnosti? Zamisli da ti žena/cura smatra da ne smiješ baš ništa radit s drugom ženom osim s njom. Nema pijenja kave, razgovora nasamo, igranja tenisa u parovima, you name it. Ništa, sve samo s njom i ni s kim drugim. Kako ti to zvuči? Ako ne baš dobro - e onda mi objasni zašto se i povremeno valjanje po krevetu ne može ukomponirati u ovaj popis. U čemu je zapravo 'problem'? Što stvara tu, valjda, 'povredu osjećaja'? Koliko je intenzivna da povreda? Kako nastaje? I opravdava li nečije 'podvrgavanje' da bi se ta povreda izbjegla?

Da se vratim na početno pitanje. Monogamnih muškaraca ima. No, to su postigli vlastitom odlukom. Kada bi uspjeli odvojiti čisti nagon od svega ostalog onda bih teško pronašao muškarca koji nije poželio vise žena (pa čak I na dnevnoj bazi ). Isto vrijedi I za žene. Ostvarivanje kopulacije s istima je druga priča.
No, jebiga, stvari su neodvojive pa onda možemo o njima beskonačno filozofirati.

Pa što fali, filozofiranje je super izmišljotina.

Nego, ovo što si usput spomenuo - poželio više žena na dnevnoj bazi. To sam htio čut. Dakle, sad bi se moglo prijeći na detaljno razmatranje 'suprotnih sila'. Naime, imamo jednu prirodnu 'silu' (nagon) koji te nekako vuče na kopuliranje s tim ženama. No, kad bi to bila jedina sila, onda kako bi bilo moguće da do toga ne dođe? To je doslovno nemoguće. Kad samo jedna sila djeluje na neko tijelo, ono se MORA pomaknuti u smjeru u kojem djeluje sila. Ergo, ako imamo 'prirodnu silu' (sex drive) koji se ne realizira, proizlazi da postoji jedna (tj. vrlo vjerojatno mnogo različitih) sila koje djeluju u suprotnom smjeru (ili raznim smjerovima okolo LOL), koje time 'ponište' onu prirodnu silu - i zato ne dođe do kopulacije.

E, a ja razmišljam naglas o prirodi tih 'drugih sila'; ova početna mi nije nešto osobito intrigantna jer je neporeciva, jednostavna, nekontroverzna, i lako biološki objašnjiva. (Tj. kontroverzna je i intrigantna i ona, u homoseksualnoj varijanti, primjerice).